Filozofija povijesti: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
m sređivanje, bris dupliranog
Redak 1:
{{stub-povj}}
Pojam '''filozofija povijesti''' iskovao je [[Voltaire]]. Važni preteča je [[Gambatista Vico]].
 
Također možemo govoriti o specifičnoj kršćanskoj filozofiji povijesti kod [[Aurelije Augustin|Aurelija Augustina]]. Ova [[teologija|teološka]] koncepcija, koja razlikuje "dva grada" i dvije vrste povijesnog zbivanja (s jedne strane ratovi, politički sukobi itd. su samo "događaji", dok je bitna "povijest spasa") nastavila je utjecati na koncepcije teoretičara i filozofa povijesti, uz razne transformacije, i do najnovijeg doba. ''(Vidi članak [[Historija i povijest u praxis filozofiji)''
 
Najvažnija je, i u povijesti filozofije nezaobilazna, [[G.W. F. Hegel|Hegelova]] filozofija povijesti (čiji je dio i [[povijest filozofije]]. On prikazuje kako se apsolutni duh razvija u vremenu u sve savršenije oblike. Njegova filozofija izazivala je kontroverze i suprutna tumačenja, ali ostaje značajna za razumijevanje koncepcija koje su slijedile, sve do danas. Npr. Fukoyama se obilno poziva na Hegela, a i Huntingtion se može dovesti u vezu s nekim Hegelovim tezama.
 
U XIX. i XX. stoljeću ova se filozofska disciplina razvija bez gotovo ikakve veze sa radom [[povjesničar]]a. Oni u XIX. stoljeću razvijaju prvenstveno [[metodologija historiografije|metodologiju]] svoje znanosti (rad na izvorima, utvrđivanje činjenica i njihova interpretacija). U svojem [[pozitivizam|pozitivističkom pristupu]], u duhu samouvjerenosti XIX. stoljeća, oni smatraju da im nikakva filozofija nije potrebna. ''(Carr, str. 15)''
 
Krajem XIX. i početkom XX. stoljeća pojavljuje se tzv. "analitička filozofija povijesti", koju razvijaju [[Wilhelm Dilthey]], [[Benedetto Croce]] i [[Roger Colingwood]]. Metodološke dileme, koje se javljaju u povijesnoj znanosti ([[historiografija|historiografiji]]), vode do obnove interesa za teoriju.
[[Dilthey]], [[Croce]], [[Colingwood]]. Metodološke dileme, koje se javljaju u povijesnoj znanosti ([[historiografija|historiografiji]]), vode do obnove interesa za teoriju.
 
Značajna djela koja se mogu uvrstiti pod pojam "filozofije povijesti" i izazvala su mnogo polemika u posljednjem desetljeću XX. stoljeća su Fukojama: ''Kraj povijesti'' i Huntington: [[Sukob civilizacija]].
 
Nezaobilazna literatura kod filozofije povijesti je i "Smisao povijesti" [http://nl.wikipedia.org/wiki/Nikolaj_Berdjajev[Nikolaj Berdjajev|Nikolaja Berdjajeva]], za koju od nedavno imamopostoji i nahrvatski hrvatskom prijevoduprijevod. Taj ruski filozof koji je zatvaran i prognan iz socijalističke Rusije, poznat je svim ozbiljnim pručavateljima ove filozofske discipline. [http://hr.wikipedia.org/wiki/Berdjajev%2C_Nikolaj]
SMISAO POVIJESTI - U ovom značajnom djelu, koje ga je učinilo slavnim na Zapadu, poznati ruski filozof Nikolaj Berdjajev propituje bit, izvor, razloge, značenje i ciljeve povijesne drame. Knjiga Smisao povijesti je istodobno vrhunska metafizika povijesti i vrlo pronicava analiza razvoja i krize zapadne kulture. Objavljena je na ruskom jeziku u Berlinu 1923. godine na temelju predavanja koja je Berdjajev držao na Slobodnoj akademiji duhovne kulture u Moskvi tijekom zime 1919.-1920. Berdjajev je bio svjedokom katastrofa i trauma moderne povijesti, pa u ovoj knjizi razmatra tajnu koja se krije iza tih događaja, nastoji otkriti početak povijesti i raspoznati njezin smisao i konstitutivna načela. Pita se kako prevladati otuđenje čovjeka u povijesti, odnosno suprotstavljenost čovjeka i povijesti; u čemu je tajna neuspjeha velikih povijesnih epoha, kao i cijele povijesti;
krije li se iza toga neki dublji smisao i kako ga spoznati?
 
Djelo [[Franjo Tuđman|Franje Tuđmana]] ''[[Bespuća povijesne zbiljnosti]]'' također spada u tradiciju povijesti filozofije.
 
==Literatura==