Ćićarija: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
m →‎top: pravopis
Redak 32:
Ćićarija (tal. Ciceria, Monti della Vena), brdovita [[visoravan]] u sjev. i sjeveroistočnom kopnenom dijelu Istre, pruža se u dinarskom smjeru od sjeverozapada (zaleđe [[Trst|Trsta]] i [[Kopar|Kopra]]) na jugoistok (zaleđe [[Rijeka|Rijeke]] i [[Opatija|Opatije]]). Duga je oko 45 km, a široka 10 do 15 km (površina oko 500 km<sup>2</sup>), prosječno visoka 700 do 800m. Njezin je zeleni pokrov isprekidan bijelim [[litica]]ma, pa se taj dio Istre naziva i [[Bijela Istra]] u užem smislu.
 
Nema izrazitih međa: na istočnoj strani granica joj je uz cestu Kastav – Matulji – Veprinac – Vranja prema prijevoju Poklon. Istočnije od toga na nju se nadovezuje liburnijski prostor što se pruža uz opatijsku rivijeru. Sjeverozapadna granica prostor je tršćanskoga [[Kras (regija)|Krasa]] i [[Brkin]]a, sjeverna je međa Ćićarije [[hrbat]] usporedan s cestom Rijeka – Trst (Brgud – Šapjane – Podgrad – Obrov – Materija – Kozina), a južna je granica između [[vapnenac|vapnenačke]] i flišne podloge (Vranja – Lupoglav – Roč – Buzet – Sočerga – Črni Kal). Morfološko je obilježje toga područja planinski niz uzvisina i udolina položenih u [[Dinaridi|dinarskom]] smjeru, kojem su u podlozi naslage [[Fliš|fliša]] preko kojih su tektonskim pokretima klizno navučene starije vapnenačke naslage pa je time Ćićarija dobila specifičnu ljuskavu strukturu. Iznad tih su navlaka zaravnjene terase koje oblikuju udoline s pašnjacima i šumskim pokrovom. Izdignuti dijelovi vrhunaca vapnenačkih naslaga uglavnom su ogoljeli i imaju vertikalne odsjeke na mjestima gdje su »čela« navlaka preko flišolike podloge. Tektonskim pokretima nastao je niz poleglih navlaka i pokrovima slična navlačenja što prostor Ćićarije čini vrlo složenim. Glavni dio oblikovan je kao niz uporednihusporednih grebena s [[udolina]]ma i [[terasa (reljef)|terasama]] između njih, na kotama 500 do 800 m, u kojima su mala polja s nepropusnim naslagama i naseljima. Sjeverni [[planinski greben|greben]] (Rožič, 819 m; Slavnik, 1028 m; Glavičorka, 1083 m; Ribnik, 1023 m; Jenčarija, 881 m) široko je područje s mnogo vrhova visokih oko 700 do 800 m. Jedine su poprečne komunikacije Vodice – Obrov i Mune – Starad. Srednji greben (Glavica, 1037 m; Šija vrh, 1241 m; Lisina, 1185 m) proteže se samo na istočnom dijelu Ćićarije, a zbog teško prohodna terena nema poprečnih cestovnih pravaca. Južni greben (Žbevnica, 1014 m; Brajkov vrh, 1092 m; Orljak, 1106 m; Veliki Planik, 1272 m) relativno je blago položen, a završava s visoravni koja se s prosječne visine oko 500 m do 650 m naglo spušta prema flišnoj Istri. Presijecaju ga ceste Buzet – Brest – Dane i Lupoglav – Lanišće.
 
Manji dio (sjeverni) nalazi se u Sloveniji, a veći (južni) u Hrvatskoj, pa takvom rasporedu odgovaraju sastav stanovništva i govorni jezik. U Žejanama je očuvan [[Istrorumunjski jezik|istrorumunjski govor]] ([[Ćići]]).