Radomir Putnik: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 4:
Nakon što je 1896. godine bio umirovljen zbog sukoba oko razvoja vojske, vraćen je u aktivnu službu 1903. godine, na mjesto šefa (načelnika) Generalštaba Vojske Kraljevine Srbije; tu će ostati kao najviši srbijanski vojni zapovjednik koji će pripremiti vojsku za uspjeh u [[Prvi balkanski rat|Prvom]] i [[Drugi balkanski rat|Drugom balkanskom ratu]], te će je voditi u nekoliko pobjeda protiv invazijskih [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarskih]] snaga, ali potom i u teškom porazu 1915. godine nakon kojega je čitava vojska - uz katastrofalne gubitke - povučena iz Srbije na otok [[Krf]] u Grčkoj. Krajem 1915. god. je smijenjen (navodno je o svojoj smjeni saznao kada mu je u siječnju 1916. godine blagajnik isplatio generalsku plaću bez dodatka kojega je dobivao kao načelnik Generalštaba), te odlazi u Francusku.
Kao osoba koja je svoju ulogu nakon 1903. dugovao zavjerenicima koji su ubili kralja [[Aleksandar Obrenović|Aleksandra Obrenovića]], bio je pokrovitelj njihovog djelovanja, koje je uključivalo infiltriranje [[Četnici|četnika]] na područje Otomanskog Carstva, te širenje obavještajne i prevratničke mreže na području Austro-Ugarske. Čak i nakon što je bilo dobro poznato da putpukovnik Dragan Dimitrijević Apis stoji iza velikosrpske tajne organizacije [[Crna ruka]] (čije postojanje nije bilo tajno, nego je djelovanje bilo tajnovito) i pisanja časopisa "Pijemont" kao efektivnog glasila te organizacije, general Putnik je 1913. [[Dragutin Dimitrijević Apis|Dragutina Dimitrijevića Apisa]] - za kojega se znalo da je Putnikov čovjek od povjerenja - imenovao za šefa vojne obavještajne službe. Putnik je nastavio "pokrivati" u suštini ilegalne aktivnosti časnika koji su bili članovi "Crne ruke", čak i kada su se oni upuštali u doista izrazito drske nezakonite aktivnosti protiv civilnih vlasti, stranih država i drugih vojnika.<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.vreme.com/cms/view.php?id=1512238|title=Pukovnik i njegovi pokojnici|author=Filip Švarm|date=29. lipnja 2017.|language=srpski|publisher=Vreme|accessdate=11. svibnja 2021.}}</ref>
Vojnik i vojskovođa srpske vojske punih četrdeset godina. Rodio se u [[Kragujevac|Kragujevcu]] [[24. siječnja]] ''1847''. godine. Otac Dimitrije je bio učitelj. Vojničko zvanje je stekao na Artiljerijskoj školi u [[Beograd]]u. Poslije mnogih rasporeda i napredovanja u službi [[1903.]] godine postavljen je za načelnika Glavnog generalštaba. Tvorac je moderne srpske vojske. U okviru školovanja i obuke časnika uveo je rješavanje taktičkih zadataka. Srpsku vojsku je osuvremenio novim naoružanjem, na ključna mjesta je postavio talentirane ofičasnike i nije dozvolio da se politika umiješa u redove vojnika. Zajedno sa [[Živojin Mišić|Živojinom Mišićem]] pripremio je sve ratne planove za Balkanske ratove i za Prvi svjetski rat. U periodu od [[1912.]] do [[1916.]] godine bio je načelnik Vrhovne komande. Poslije Kumanovske bitke postao je prvi srpski vojvoda. Sa [[Krf]]a [[1916.]] godine otišao je na liječenje u [[Niza|Nizu]] i godinu dana nakon toga je umro.
| |||