Razgovor:Glagoljica: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m nepotpisan |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 50:
Zorislav Šojat <small>— Prethodni nepotpisani komentar napisao je [[Suradnik:93.138.11.95|93.138.11.95]] ([[Razgovor_sa_suradnikom:93.138.11.95|razgovor]] • [[Posebno:Doprinosi/93.138.11.95|doprinosi]]) 15:13, 24. travnja 2019.</small>
==Objašnjenje preinaka==
U članku sam proveo neke sustavne preinake jer su se pojavile mnoge netočnosti i površnosti:
1. Premjestio sam sljedeći dio u poglavlje o nazivu: stoljećima glagoljica i [[ćirilica]] jedna drugoj posuđivale [[ime]]. [[Novgorod]]ski svećenik [[Oupir Lihi]] ([[staroruski jezik|staroruski]]: ''Оупирь Лихыи'') [[1047.]] godine zapisao je u svojim ''Proročkim knjigama s tumačenjem'' sintagmu, da su knjige prepisane ''iz kurilovice''. Budući da su same knjige napisane na ćirilici, logično je da se naziv ''kurilovica'' odnosi na samu glagoljicu. U [[Dubrovnik|dubrovačkim]] dokumentima iz [[15. stoljeće|15.]] i [[16. stoljeće|16. stoljeća]] popovi glagoljaši nazivaju se ''presbyteri chiurilice''. Također, [[Poljica (kraj)|Poljičani]] svoju ćirilicu nazivaju glagoljicom, stoga je vidljivo miješanje imena tijekom povijesti.<ref name="Staroslavenski jezik">Stjepan Damjanović, ''Staroslavenski jezik'', Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2005.</ref>
2. Premjestio sam sljedeći dio u poglavlje o glagoljici kod Hrvata: Postoje dokazi da se na hrvatskom prostoru glagoljalo već [[925.]] godine, papa [[Ivan X.]] svojim pismima upućenima [[Kralj Tomislav|kralju Tomislavu]] i splitskom nadbiskupu svjedoči o postojanju "Metodijeve doktrine".<ref>http://www.svkri.hr/izlozbe/hrvatskaglagoljica.html; pristupljeno 19. ožujka 2013.</ref>
3. Izbrisao sam sljedeće jer su općenite tvrdnje koje nemaju referencije, ili se ponavlja već rečeno: Prema jednoj od teorija autor toga pisma je [[Ćiril i Metod|Ćiril]], [[bizant]]ski redovnik iz [[Solun]]a. Ćiril (pravim imenom Konstantin) na osnovi jezika [[Makedonija (regija)|makedonskih]] [[Slaveni|Slavena]] iz okolice [[Solun]]a sastavio je prilagođeno pismo i prevodio crkvene knjige. Već početkom [[16. stoljeće|16. stoljeća]] sve ju više potiskuje [[latinica]].
U vrijeme pojavljivanja glagoljice, [[Crkva]] je politički vrlo jaka, a službeni jezici Crkve su [[Latinski jezik|latinski]], grčki i aramejski, te se na tim jezicima – ovisno o dijelu svijema – vršilo i bogoslužje. Sustavi kojima su se bilježili ti jezici nisu bili pogodni za zapisivanje [[Slavenski jezici|slavenskog jezika]] – ne postoje znakovi za određene glasove i sl. Latinica će biti prilagođena zapisivanju hrvatskog jezika tek u drugoj polovici 19. stoljeća nakon brojnih izmjena i rasprava.
4. Uz dužno poštovanje prema fra Marku Japundžiću, i s obzirom na neospornu činjenicu da u hrvatskoj filologiji ima vrhunskih stručnjaka za glagoljicu s međunarodnim priznanjima, izbrisao sam rečenicu: Najveći poznavatelj glagoljice u Hrvata, [[Franjevci|fra]] [[Marko Japundžić]], bio je pristaša teorije da je glagoljica starija od vremena sv. Ćirila i Metoda<ref>[https://povijest.net/marko-japundzic/ Hrvatski povijesni portal] Josip Šarčević: Životopisi - Hrvatske ličnosti: Marko Japundžić, 10. veljače 2011., pristupljeno 7. ožujka 2011.</ref>.
5. Obrazložio sam endogene i egzogene teorije. Naime, teorije se mogu odrediti kao endogene ili egzogene, ali to nije temeljna podjela, nego samo svojevrsno dodatno određenje pojedine teorije. Npr. teorija rozete svrstava se u endogene, a opet je jasno da pretpostavlja da je postojao nekakav prethodni "sistemski" uzor.
6. Nisam mogao ulaziti u podrobno objašnjavanje svake teorije. Nadam se da će se tu naći stručnjaci koji će za to imati vremena i volje.[[Suradnik:Popunac|Popunac]] <small>([[Razgovor sa suradnikom:Popunac|razgovor]])</small> 19:07, 11. svibnja 2021. (CEST)
| |||