Dušan Simović: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Redak 26:
}}
 
'''Dušan Simović''' ([[Kragujevac]], 28. listopada 1882. — [[Beograd]], 26. kolovoza 1962.), bio je [[general]] Vojske [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]], načelnik Glavnog vrhovnog stožera, ministarJugoslavenske kraljevske vojske, 1938. - 1940.; a poslije[[Državni proglašenjaudar u Kraljevini Jugoslaviji|u vojnom puču od 27. ožujka 1941. god.]] u kojem se 17-godišnji kralj [[Petar II. Karađorđević|PetraPetar II.]] Karađorđevića zasamoga [[kralj]]asebe proglasio punoljetnim i razriješio time regenta [[KraljevinaPavle JugoslavijaKarađorđević|KraljevinePavla JugoslavijeKarađorđevića]] - postaje Dušan Simović predsjednik Vlade Kraljevine Jugoslavije; iistodobno načelnikje ponovno imenovan načelnikom Glavnog vrhovnog stožera.
 
[[Sile Osovine|Sile osovine]] su Simovićev puč ocijenile pro-britanskim - kako je doista i bilo; pučisti su bili u dosluhu s Britancima, a sam Winston Churchill je 22. ožujka 1941. godine bio naložio da se ima poduzeti sve, da se Jugoslaviju uvuče u rat<ref>{{Citiranje weba|url=https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=314229&lang=hr|title=Britanski udio u državnom udaru u Jugoslaviji 27. ožujka 1941|author=Dušan Biber|publisher=Časopis za suvremenu povijest, Vol. 13 No. 1, 1981.|accessdate=11. svibnja 2021.}}</ref> - te su Jugoslaviju [[Travanjski rat|napali već 6. travnja 1941. godine]] i posve je okupirali za svega 11 dana. Nakon što je 1942. godine smijenjen s dužnosti predsjednika izbjegličke jugoslavenske vlade, Dušan Simović se 1945. godine vratio u Jugoslaviju, te je u Beogradu živio kao umirovljenik do smrti 1962. godine.
 
==Životopis==
Line 33 ⟶ 35:
 
==Kraljevina Jugoslavija i državni udar==
Vrhovni zapovjednik zrakoplovnih snaga postaje 1936. godine i na tom položaju ostaje sve do 1938. godine kada ga zamjenjuje general [[Milutin Nedić]]. U međudobi, činČin zrakoplovnog generala dobiva u siječnju 1938. godine, a već u svibnju iste godine postaje načelnik Glavnog vrhovnog stožera, svezamijenivši dona 1940. godine. Natom položaju načelnika Glavnoggenerala vrhovnog[[Milan stožera naslijedio je generala MilutinaNedić|Milana Nedića]]. KaoU ministar vojske, zalagaoto se zavrijeme tozalagao da se u slučaju njemačkog napada na [[Kraljevina Jugoslavija|Jugoslaviju]] pruži otpor koji će trajati sve dok se i saveznici ne pridruže jugoslavenskoj vojsci, a u slučaju neuspjeha da se vojska povuče prema Grčkoj i time stvori nova Solunska bojišnica. Ovakva njegova razmišljanja nisu prihvaćena, pa je uU travnju 1940. godine morao dužnost načelnika predatipredaje generalu [[Petar Kosić|Petru Kosiću]]. Aktivno je pratio tijek događanja, a kada je u 25. ožujka 1941. godine potpisano pristupanje Jugoslavije [[Trojni pakt|Trojnom paktu]], uzeo je maha, zajedno sas [[brigadni general|brigadnim generalom]] [[Borivoje Mirković|Borivojem Mirkovićem]], [[pukovnik]]om [[Dragutin Savić|Dragutinom Savićem]], zrakoplovnim pukovnikom [[Stjepan Burazović|Stjepanom Burazovićem]], stožernim pukovnikom [[Midorag Lazić|Miodragom Lazićem]] i drugim časnicima upoduzima [[Državni udar u Kraljevini Jugoslaviji|udaru]]udržavni udar protiv vlade [[Dragiša Cvetković|Dragiše Cvetkovića]]..
 
Kad je završen vojni udar i srušeno namjesništvo kneza [[Pavle Karađorđević|Pavla Karađorđevića]], Simović je izabran za novog predsjednika Vlade, a pokraj toga pripala mu je i dužnost načelnika Vrhovnog stožera po drugi put. No, Simović nije imao mnogo vremena pripremiti vojsku za nadolazeći rat. Na dan vjenčanja njegove kćeri, [[Treći Reich|Njemačka]] [[Travanjski rat|napada]] [[Kraljevina Jugoslavija|Jugoslaviju]] [[6. travnja]] [[1941.]] godine. Simović, kao predsjednik Vlade, i načelnik Vrhovnog stožera u [[Travanjski rat|Travanjskom ratu]] imao je mnogo problema. Prvo dolazi do sloma na bojištu, a zatim do raspada Vlade, jer su nekolicina ministra, pro-fašistički orijentiranih, podnijeli ostavke. Simović se sa svojom Vladom nalazi u [[Crna Gora|Crnoj Gori]], u [[Nikšić]]u, gdje je [[13. travnja]] [[1941.]] godine održana posljednja sjednica Vlade pred odlazak iz zemlje.