Wikipedija

Aleksandar I. Karađorđević: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 49:
'''Kralj Aleksandar I. Karađorđević, kralj Jugoslavije''', poznat i kao '''Kralj Aleksandar Ujedinitelj''' ([[srpski jezik|srp.]] ''Краљ Александар I Карађорђевић'', [[Cetinje]], [[16. prosinca]] [[1888.]] – [[Marseille]], [[9. listopada]] [[1934.]]), bio je iz srpske kraljevske obitelji [[Karađorđevići|Karađorđevića]], prvi kralj [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] ([[1929.]] – [[1934.]]), a prije toga [[Regent]] Kraljevstva SHS (1918. – 1921.), i kralj [[Kraljevina SHS|Kraljevine SHS]] ([[1921.]] – [[1929.]]). Za njegove vladavine kao Regenta Kraljevstva SHS donesena je [[1920.]], [[Obznana]] i proglašen [[Vidovdanski ustav]] (1921.) (kojime je ozakonjen centralistički sustav i vlada u cijelosti postala ovisna o monarhu) te je ukinuo [[Ustav]] i uveo [[Diktatura|diktaturu]] [[6. siječnja]] 1929. i pod krinkom [[Jugoslavenstvo|jugoslavenstva]] provodio [[Velikosrpska ideologija|velikosrpsku]] politiku, vladao izrazito apsolutistički ("[[monarhofašizam]]"), brutalnom represijom progonio oporbu ([[atentat]] na [[Stjepan Radić|Stjepana Radića]] i hrvatske narodne zastupnike 1928., [[sibinjske žrtve]] i dr.).<ref>[http://proleksis.lzmk.hr/7783/ Proleksis enciklopedija online, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Aleksandar I. Karađorđević, jugoslavenski kralj (Cetinje, 17. XII. 1888 – Marseille, 9. X. 1934).], pristupljeno 10. travnja 2013.</ref>
 
== Mladost i osobni život ==
 
Aleksandar Karađorđević rođen je [[16. prosinca]] [[1888.]] godine u tadašnjem [[Kraljevina Crna Gora|crnogorskom]] glavnom gradu, [[Cetinje|Cetinju]]. Njegov otac bio je [[Petar I. Karađorđević]], a majka, bivša crnogorska kraljevna [[Ljubica Petrović-Njegoš]], kćer crnogorskog kralja [[Nikola I. Petrović-Njegoš|Nikole I.]]
Redak 55:
Djetinjstvo je proveo u [[Crna Gora|Crnoj Gori]], a školovan je u [[Ženeva|Ženevi]].
 
Njegov otac Petar je bio iz dinastije Karađorđević, koja Srbijom nije vladala od abdikacije kneza [[Aleksandar Karađorđević (knez)|Aleksandra Karađorđevića]] 1858. godine. Međutim su u noći između 28. i 29. svibnja 1903. zavjerenici iz redova Vojske Kraljevine Srbije ubili kralja [[Aleksandar Obrenović|Aleksandra Obrenovića]] i kraljicu Dragu, te su proglasili Petra Karađorđevića za kralja Srbije; tu odluku je potvrdila Narodna skupština 15. lipnja 1903.; dolazak [[Petar I. Karađorđević|Petra I. Karađorđevića]] na vlast bio je obilježen pogoršanjem - do razine neprijateljstva - odnosa s dotadašnjim glavnim srbijanskim saveznikom Austro-Ugarskom.<ref>{{Citiranje weba|url=https://royalfamily.org/lat/dinastija/nj-v-kralj-petar-i/|title=NJ.V. Kralj Petar I|language=srpski|publisher=Kraljevska porodica Srbije|accessdate=11. svibnja 2021.}}</ref>
Najstariji sin i prestolonasljednik Petra I. zapravo je bio Aleksandrov brat [[Đorđ Karađorđević|Đorđe Karađorđević]] (Cetinje 1887. - Beograd 1972.), koji je međutim abdicirao nakon što je 1909. godine izbio nacionalni i međunarodni skanda, jer je Đorđe teškim premlaćivanjem prouzročio smrt svojeg osobnog sluge Stevana Kolakovića, koji je navodno propustio uručiti neko njegovo pismo jednoj djevojci.<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.telegraf.rs/vesti/politika/1354617-kako-je-kralj-aleksandar-i-dosao-do-krune-ubistvo-na-dvoru-karadjordjevica-i-rat-s-bratom-doveli-ga-do-prestola-srbije-foto-video|title=KAKO JE KRALJ ALEKSANDAR I DOŠAO DO KRUNE: Ubistvo na Dvoru Karađorđevića i rat s bratom doveli ga do prestola Srbije!|date=16. prosinca 2014.|language=srpski|publisher=Telegraf.rs|accessdate=11. svibnja 2021.}}</ref><ref>{{Citiranje weba|url=https://www.novosti.rs/vesti/reportaze/911620/misterija-srbiji-koja-traje-111-godina-smrt-sluge-djordja-karadjordjevica-jos-uvek-pod-velom-tajne|title=MISTERIJA U SRBIJI KOJA TRAJE 111 GODINA: Smrt sluge Đorđa Karađorđevića još uvek pod velom tajne|author=Rade Dragović/Ivan Miladinović|date=28. kolovoza 2020.|language=srpski|publisher=Novosti|accessdate=11. svibnja 2021.}}</ref>▼
 
Aleksandar je 1910. godine skoro umro od [[trbušni tifus|trbušnog tifusa]], no preživio je, ali s trajnim problemima u trbuhu. Svoje obrazovanje nastavio je u vojnoj akademiji u [[PetrogradSankt-Peterburg|Sankt-Petersburgu]]u, no otišao je odatle zbog zdravstvenih problema i nastavio se školovati u [[Beograd]]u. Aleksandar nije bio prvi na redu za prijestolje, nego je to bio njegov stariji brat [[princ Đorđe Karađorđević]] koji je od većine srpskih političkih stranaka smatran nesposobnim, zbog dva veća skandala (od kojih je prvi bio 1909. godine kada je premlatio svoga slugu na smrt). Zbog toga je princ Đorđe Karađorđević bio prisiljen na odricanje od prijestolja.
 
▲Najstariji sin i prestolonasljednikprijestolonasljednik Petra I. zapravo je bio Aleksandrov brat [[Đorđ Karađorđević|Đorđe Karađorđević]] (Cetinje 1887. - Beograd 1972.), koji je međutim abdicirao nakon što je 1909. godine izbio nacionalni i međunarodni skanda, jer je Đorđe teškim premlaćivanjem prouzročio smrt svojeg osobnog sluge Stevana Kolakovića, koji je navodno propustio uručiti neko njegovo pismo jednoj djevojci.<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.telegraf.rs/vesti/politika/1354617-kako-je-kralj-aleksandar-i-dosao-do-krune-ubistvo-na-dvoru-karadjordjevica-i-rat-s-bratom-doveli-ga-do-prestola-srbije-foto-video|title=KAKO JE KRALJ ALEKSANDAR I DOŠAO DO KRUNE: Ubistvo na Dvoru Karađorđevića i rat s bratom doveli ga do prestola Srbije!|date=16. prosinca 2014.|language=srpski|publisher=Telegraf.rs|accessdate=11. svibnja 2021.}}</ref><ref>{{Citiranje weba|url=https://www.novosti.rs/vesti/reportaze/911620/misterija-srbiji-koja-traje-111-godina-smrt-sluge-djordja-karadjordjevica-jos-uvek-pod-velom-tajne|title=MISTERIJA U SRBIJI KOJA TRAJE 111 GODINA: Smrt sluge Đorđa Karađorđevića još uvek pod velom tajne|author=Rade Dragović/Ivan Miladinović|date=28. kolovoza 2020.|language=srpski|publisher=Novosti|accessdate=11. svibnja 2021.}}</ref>
 
Aleksandar se [[8. lipnja]] [[1922.]] vjenčao s [[Kraljica Marija Karađorđević|Marijom od Rumunjske]]. Imali su tri sina: [[Petar II. Karađorđević|Petra II.]], [[Tomislav Karađorđević|Tomislava]] i [[Andrej Karađorđević|Andreja]].
Line 63 ⟶ 65:
== Balkanski ratovi i Prvi svjetski rat ==
 
U [[Prvi balkanski rat|Prvom balkanskom ratu]] [[1912.]] godine, prijestolonasljednik Aleksandar Karađorđević je kao zapovjednik prve armije vodio [[Vojska Kraljevine Srbije|srpsku vojsku]] u pobjedu u [[Bitka kod Kumanova|bitki kod Kumanova]] i u [[Bitka kod Bitole|bitki kod Bitole]], a [[1913.]] godine, u [[Drugi balkanski rat|Drugom balkanskom ratu]] pobijedio je i u [[Bitka kod Bregalnice|bitki kod Bregalnice]]. Nakon Drugoga balkanskog rata Aleksandar Karađorđević se opredijelio u kompleksnojteškom raspravisporu između politički snažne vojske i civilne vlade [[Nikola Pašić|Nikole Pašića]] o tomeupravljanju kakonedavno bipripojenom [[Sjeverna Makedonija|Makedonijom]]. trebalaKralj bitiPetar uređenaI. Uje tomestao jena Aleksandarstranu Karađorđevićpolitički podržaoutjecajnog velikoskrpskušefa organizacijuvojne "Crnaobavještajne ruka":službe nakon[[Dragutin štoDimitrijević AleksandrovApis|Dragutina Dimitrijevića Apisa]] i oko njega okupljenog članstva tajne časničke organizacije (znalo se dobro za njeno otacpostojanje, [[Petarali I.je Karađorđević|kraljdjelovanje Petarbilo I.tajnovito, i uključivalo subverzivne aktivnosti protiv susjednih država) "[[Crna ruka]]", nijeali uspiose spriječitiprestolonasljednik padAleksandar vladeKarađorđević uz potporu veleposlanika [[NikolaRusko PašićCarstvo|NikoleRuskog PašićaCarstva]], Hartwiga složiousprotivio Pašićevoj smjeni. Petar I. se predatipotom pozvao na svoju bolest i prepustio svoje kraljevskeovlasti dužnostiAleksandru, svomekao sinu.regentu, Aleksandarte Karađorđevićje Aleksandar [[24. lipnja]] [[1914.]] godine postao je [[Regent]] [[Kraljevina Srbija|Kraljevine Srbije]].
 
Na početku [[Prvi svjetski rat|Prvoga svjetskog rata]], kraljević Aleksandar Karađorđević bio je stoga vrhovni zapovjednik srpske vojske,. aU naratu položajus očigledno nadmoćnijom [[maršalAustro-Ugarska|Austro-Ugarskom]]a imaomogao jese osloniti na izvrsne vojne zapovjednike kao:poput [[Živojin Mišić|Živojina Mišića]], [[Stepa Stepanović|Stepe Stepanovića]] i [[Petar Bojović|Petra Bojovića]]. Srpska vojska istakla se u [[Cerska bitka|Cerskoj]] i [[Kolubarska bitka|Kolubarskoj bitki]] [[1914.]] godine, igdje je na iznenađenje cijeloga svijeta toizvojevala pobjedamapobjede nad [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarskom]] vojskom.
 
No,U većjesen [[1915.]] godine, srpska vojska je oslabljena uzastopnim porazima, te biva posve potisnuta iz Srbije. U siječnju 1916. godine uspijeva se s već ostarjelim kraljem [[Petar I. Karađorđević|Petrom I.]] i princom Aleksandrom, te[[Povlačenje oslabljenasrpske ratnimvojske porazimana povuklaKrf|povući na [[otok Krf]], gdje seu reorganiziralaGrčkoj]]. Nakon što je srpska vojska regrupirana i poboljšanauz pomoć saveznika ponovno opremljena, ostvarilapomogla je uvjerljivusavezničkim pobjedu(uglavnom francuskim) snagama na [[MakedonskaSolunsko fronta (Prvi svjetski rat)bojište|MakedonskojSolunskoj fronti]], kodte je već ostvarila taktički značajnu pobjedu osvojivši u teškim borbama 12.-30. rujna 1916. godina položaje na planini [[Kajmakčalan|Kajmakčalanu]]a. Srpska vojska imala je velikuznačajnu ulogu u posljednjem [[Antanta|Savezničkom]] probijanju iz Grčke u jesen [[1918.]] godine.
 
== Kralj Srba Hrvata i Slovenaca 1921.: 23 vlade u 8 godina ==
== Kralj Jugoslavije ==
 
Dana [[1. prosinca]] [[1918.]] godine, Aleksandar Karađorđević, kao regent, primio je [[Narodno vijeće SHS|Narodno vijeće]] [[Država SHS|Države SHS]] u [[Beograd]]u (cijeli Središnji odbor i Predsjedništvo). Naime, burna sjednica u studenome u kojoj su se primarno sukobila stajališta [[Stjepan Radić|Stjepana Radića]], koji je zagovarao federalizam i [[Svetozar Pribićević|Svetozara Pribićevića]], koji se zalagao za bezuvjetno ujedinjenje, kao konačnu ponudu donijela je ''[[Naputak]]''. Njime se Narodno vijeće zalagalo za uvjetno ujedinjenje Kraljevine Srbije i Države SHS na način što bi se države ujedinile, a nakon toga bi bili izbori za Ustavotvornu skupštinu, s tim da bi Narodno vijeće imalo ingerenciju na području Države SHS, a Vlada Kraljevine Srbije na području istoimene države dok Ustavotvorna skupština ne bi donijela odluku o državnom uređenju. No, članovi delegacije su kraljuregentu Aleksandru naposljetku predstavili ''[[Adresa (dokument)|Adresu]]'', koju je pročitao [[Ante Pavelić (stariji)|Ante Pavelić]] (stariji), koja je bila novosastavljeni dokument koji je nudio beuzvjetno ujedinjenje sa Srbijom. Dana [[1. prosinca]] [[1918.]] godine, regent Aleksandar potpisuje navedeni dokument, čime dolazi do osnivanja [[Kraljevstvo SHS|Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca]].
 
No, krizaKriza u novonastaloj državi nije jenjavala, kao što su očekivali predstavnici Države SHS. Naime, kako Hrvatski sabor nije ratificirao spomenutu ''Adresu'', hrvatski zastupnici taj su dokument smatrali krivotvorinom bez vrijednosti te su se nastavljali boriti za prava i federalno uređenje. Novonastala država bila je država bez Ustava u kojoj je kralj, odnosno regent, imao apsolutnu kontrolu i moć, a osnovni dekreti i zakoni objavljivani su preko kraljevih [[obznana]]. Godine29. prosinca [[1920.]], regent donosi [[Obznana|Obznanu]] kojom je obilježen početak režimskog pritiska i postepenog smanjivanja damokratskih prava. Iste godine Stjepan Radić mijenja ime svoje [[Hrvatska pučka seljačka stranka|HPSS]] u [[Hrvatska republikanska seljačka stranka]] (HRSS), a regent ubrzo saziva Ustavotvornu skupštinu koja je trebala donijeti novi ustav. No, dogodilo se da su se u sazivu Ustavotvorne skupštine našli isključivo srpski političari (pretežito iz [[Nikola Pašić|Pašićeve]] [[Narodna radikalna stranka|Narodne radikalne stranke]]), dok je nekim hrvatskima pristup zabranjen. Naime, [[Savez komunista Jugoslavije|KPJKomunistička partija Jugoslavije]] je zabranjena uprema skladuodredbama sObznane Obznanomod 29. prosinca 1920., a [[HRSS]]-u je zabranjen dolazak zato što je, po objašnjenju Beograda, u svom nazivu (republikanska) prejudicirala državno uređenje prije same odluke Ustavotvorne skupštine. Jasno da ta objašnjenja nisu bila nimalo legitimna, ali činjenica je da je pod tom izlikom zabranjen dolazak hrvatskim predstavnicima. Ustavotvorna skupština tako je imala lagan posao i [[28. lipnja]] [[1921.]] godine donijela je, na [[Vidovdan|blagdan]] [[Sveti Vid|sv. Vida]], ustav koji je nazvan [[Vidovdanski ustav]]. Država je tako uređena kao ustavna, nasljedna monarhija na čelu s kraljem koji je, unatoč postojanju [[Narodna skupština|Narodne skupštine]], imao najveće ovlasti. Povijesni entiteti na njenom području (uključivo [[Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija|Kraljevinu Hrvatsku]], ali i [[Kraljevina Srbija|Kraljevinu Srbiju]]) su ukinuti i zamijenjeni s novih 33 oblasti. u međunarodnim odnosima, bila je nova država sljednica Kraljevine Srbije. Ime nove države promijenjenobilo je u [[Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca]]. U kolovozu [[1921.]] godine, Aleksandar je, nakon očeve smrti, službeno postao kralj novoosnovane kraljevine.
 
Ustav kao takav nije donio nikakvezadovoljio povlasticenarode Kraljevine, a posebice je velik problem bilo centralističko uređenje kojim je forsirano integralno jugoslavenstvo - koje je počivalo na zamisli da [[Hrvati]] i [[Slovenci]] nisu narodi, nego "plemena" troimenog jugoslavenskog naroda, a da su [[Makedonci]], [[Crnogorci]] i [[Bošnjaci]] samo dio trećeg - srpskog - "plemena" toga naroda. Kralj je nastavio s režimskim pritiskom, brojne osobe (među kojima i Stjepan Radić), završile su u zatvoru, a Vladevlade su se mijenjale, prosječno, svakih nekoliko mjeseci. Naime,: u razdoblju od [[1921.]] do [[1929.]] godine došlo je do 23 promjene Vlade, a od te 23 sam kralj inicirao je čak 21 (ostale dvije stigle su na zahtjev Narodne skupštine). Izbori su održavani svake dvije godine, a na njima je pobjeđivala uglavnom Radikalna stranke, što je još više pogodovalo kralju. No ipak, situacijaSituacija u državi se nikako se nije smirivala, a svemu tome doprinosilo je i jačanje HRSS-a. Iako je Radić završavao u zatvoru, iako je njegova stranka krajem [[1924.]] godine (nakon učlanjenja u Seljačku internacionalu) zabranjena poprema odredbama Obznane[[Zakon o zaštiti države|Zakona o zaštiti države]] (kasnije će se ime promijeniti u [[Hrvatska seljačka stranka|HSS]]), a on sam je bio redovito zatvaran, njegov utjecaj sve je više jačao i stranka je konstantno dobivala iznenađujuće visok broj zastupnika, zbog čega je Radić bio još glasniji u svojim ispadima protiv kralja i vlasti. Iako će u jednom trenutku prihvatiti monarhiju i odreći se republikanskih idejatežnji (taj je proglas pročitao [[Pavle Radić]]), Stjepan Radić će i dalje biti najglasniji kraljev oponent, a ubrzo će, [[1927.]] godine, kao saveznika dobiti i [[Svetozar Pribićević|Svetozara Pribićevića]]. Naime, Pribićević, bivši Ministar unutarnjih poslova i policije, napravio je odlučan obrat u svojoj politici, promijenio je svoje nazore ([[1925.]] godine napustio je politiku unitarizma i centralizma)<ref name="B.J.">[[Bosiljka Janjatović]], ''Politički teror u Hrvatskoj od 1918. do 1935. godine'', Hrvatski institut za povijest-Dom i svijet, Zagreb, 2002., {{ISBN|953-6491-71-0}}, podrubnica 4, str. 14.</ref> i sa svojom [[Samostalna demokratska stranka|Samostalnom demokratskom strankom]] sklopio savez s Radićem kojim je [[10. studenoga]] [[1927.]] godine nastala [[Seljačko-demokratska koalicija]] koja je, kao prosvjed, odbijala sudjelovati u radu Narodne skupštine dok politika Beograda bude kakva je bila u tom trenutku.
 
== Napetosti s Đorđem Karađorđevićem ==▼
Vrhunac političke krize zbio se na zasjedanju Narodne skupštine od [[20. lipnja]] [[1928.]] godine. Naime, Stjepan Radić je, nakon vrijeđanja zastupnika [[Čedo Radović|Čede Radovića]], već ranije dobio prijetnje smrću, a najopasnije su postale upravo pred samu sjednicu. Iako je upozoren da ne ide, Radić je sa kolegama zastupnicima otišao u beogradsku Narodnu skupštinu. Sjednica je ispočetka tekla mirno, no problemi su se stvorili kada se zastupnik [[Puniša Račić]], inače pripadnik organizacije [[Bela ruka]], oštro osvrnuo na HSS. Zastupnik [[Ivan Pernar]] oštro je branio svoju stranku, no Račić je samo čekao prigodu i ubrzo izvukao svoj revolver i počeo pucati po HSS-ovcima. Smrtno su stradali [[Đuro Basariček]] i [[Pavle Radić]], dok su [[Ivan Pernar]], [[Ivan Granđa]] i [[Stjepan Radić]] bili ranjeni. Stjepan Radić preminuo je [[8. kolovoza]] [[1928.]] godine od posljedica ranjavanja. Ubojstvo tada vodećeg hrvatskog političara uvelo je državu u dotad neviđenu političku krizu.▼
S godinama je Aleksandrov stariji brat [[Đorđe Karađorđević]] sve teže skrivao žal zbog svoje abdikacije iz 1909. godine i netrpeljivost prema bratu. Kralj Aleksandar ga je naposljetku 1925. godine dati zatvoriti u psihijatrijsku bolnicu u Gornjoj Topnici u [[Niš|Nišu]]. Odatle će Đorđe Karađorđević biti otpušten tek nakon što su Nijemci 1941. godine okupirali Jugoslaviju. Od tada pa do svoje smrti 1972. god., Đorđe Karađorđević je kao umirovljenik slobodno živio u Beogradu.<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.blic.rs/vesti/srbija/princ-je-ipak-bio-malo-lud-istine-i-lazi-o-najcudnijem-karadordeviu/cgbfrkp|title=PRINC JE IPAK BIO MALO LUD? Istine i laži o najčudnijem Karađorđeviċu|author=Miona Kovačević|date=10. listopada 2016.|language=srpski|publisher=Blic|accessdate=11. svibnja 2021.}}</ref>▼
 
== Šestosiječanjska diktatura 1929.: proglašenje Jugoslavije ==
Dana [[6. siječnja]] [[1929.]] godine, kao odgovor na spomenutu krizu, kralj Aleksandar I. Karađorđević poništio je Vidovdanski ustav, prekinuo rad Narodne skupštine i uveo osobnu [[diktatura|diktaturu]] (tzv. ''[[Šestosiječanjska diktatura]]''). Ubrzo je donio novi [[Zakon o nazivu i uređenju države]] kojim je [[3. listopada]] [[1929.]] godine ime države promijenjeno u [[Kraljevina Jugoslavija]], a unutarnje uređenje svedeno je s 33 [[oblast]]i na 9 [[Banovine Kraljevine Jugoslavije|banovina]] i grad [[Beograd]]. Kralj se tako, nakon nekoliko godina stagnacije, ponovno vratio politici integralnog jugoslavenstva. Vlada je povjerena [[general]]u [[Petar Živković|Petru Živkoviću]], dotadašnjem zapovjedniku Kraljevske garde, što je govorilo o strogim mjerama koje je diktatura donosila sa sobom.▼
▲Vrhunac političke krize u Kraljevini SHS zbio se na zasjedanju Narodne skupštine od [[20. lipnja]] [[1928.]] godine. Naime, Stjepan Radić je, nakon vrijeđanja zastupnika [[Čedo Radović|Čede Radovića]], već ranije dobio prijetnje smrću, a najopasnije su postale upravo pred samu sjednicu. Iako je upozoren da ne ide, Radić je sa kolegama zastupnicima otišao u beogradsku Narodnu skupštinu. Sjednica je ispočetka tekla mirno, no problemi su se stvorili kada se zastupnik [[Puniša Račić]], inače pripadnik organizacije [[Bela ruka]], oštro osvrnuo na HSS. Zastupnik [[Ivan Pernar]] oštro je branio svoju stranku, no Račić je samo čekao prigodu i ubrzo izvukao svoj revolver i počeo pucati po HSS-ovcima. Smrtno su stradali [[Đuro Basariček]] i [[Pavle Radić]], dok su [[Ivan Pernar]], [[Ivan Granđa]] i [[Stjepan Radić]] bili ranjeni. Stjepan Radić preminuo je [[8. kolovoza]] [[1928.]] godine od posljedica ranjavanja. Ubojstvo tada vodećeg hrvatskog političara uvelo je državu u dotad neviđenu političku krizu.
 
▲Dana [[6. siječnja]] [[1929.]] godine, kao odgovor na spomenutu krizu, kralj Aleksandar I. Karađorđević poništio je Vidovdanski ustav, prekinuoraspustio radNarodnu Narodne skupštineskupštinu i uveo osobnu [[diktatura|diktaturu]] (tzv. ''[[Šestosiječanjska diktatura]]''). Ubrzo je donio novi [[Zakon o nazivu i uređenju države]] kojim je [[3. listopada]] [[1929.]] godine ime države promijenjeno u [[Kraljevina Jugoslavija]], a unutarnje uređenje svedeno je s 33 [[oblast]]i na 9 [[Banovine Kraljevine Jugoslavije|banovina]] i grad [[Beograd]]. Kralj se tako, nakon nekoliko godina stagnacije, ponovno vratio politici integralnog jugoslavenstva. Vlada je povjerena [[general]]u [[Petar Živković|Petru Živkoviću]], dotadašnjem zapovjedniku Kraljevske garde, što je govorilo o strogim mjerama koje je diktatura donosila sa sobom.
▲== Napetosti s Đorđem Karađorđevićem ==
▲S godinama je Aleksandrov stariji brat [[Đorđe Karađorđević]] sve teže skrivao žal zbog svoje abdikacije iz 1909. godine i netrpeljivost prema bratu. Kralj Aleksandar ga je naposljetku 1925. godine dati zatvoriti u psihijatrijsku bolnicu u Gornjoj Topnici u Nišu. Odatle će Đorđe Karađorđević biti otpušten tek nakon što su Nijemci 1941. godine okupirali Jugoslaviju. Od tada pa do svoje smrti, Đorđe Karađorđević je kao umirovljenik slobodno živio u Beogradu.<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.blic.rs/vesti/srbija/princ-je-ipak-bio-malo-lud-istine-i-lazi-o-najcudnijem-karadordeviu/cgbfrkp|title=PRINC JE IPAK BIO MALO LUD? Istine i laži o najčudnijem Karađorđeviċu|author=Miona Kovačević|date=10. listopada 2016.|language=srpski|publisher=Blic|accessdate=11. svibnja 2021.}}</ref>
 
=== Oktroirani ustav =1931. ==
 
Premda je kralj Aleksandar nastojao diktaturom smiriti uzavrelu situaciju u zemlji, u tome nije uspiopostigao trajniji uspjeh. Njegove su mjere izazvale suprotne učinke od priželjkivanih. Zabranom političkog djelovanja protiv sebe je okrenuo gotovo sve političke stranke koje su djelovale u Kraljevini Jugoslaviji. Ne samo što je povećao broj političkih protivnika u zemlji, nego ni sile [[Antanta|Antante]] nisu blagonaklono gledale na uvođenje diktature. Takva ga je situacija primorala na uvođenje novih političkih promjena, prije svega na proglašenje ustava. Kako skupština nije postojala, kralj Aleksandar je [[3. rujna]] [[1931.]] godine sam proglasio novi [[ustav]], koji se zato naziva [[Oktroirani ustav|oktroiranim ili nametnutim ustavom]].
 
Novim je ustavom Jugoslavija postala ustavna, ali ne i parlamentarna [[monarhija]]. Kralj je i dalje mogao potpuno nadzirati rad skupštine, a vlada je bila odgovorna isključivo njemu. Godine [[1932.]] raspisani su novi izbori, no situacija nije ipak bila demokratska kakvom se naizgled činila. Naime, nakon uvođenja diktature došlo je do osnivanja [[Jugoslavenska nacionalna stranka|Jugoslavenske nacionalne stranke]], cjelodržavneintegralističke stranke koja je bila pod kraljevom kontrolom i jedina je imala utjecaj nad cijelim teritorijem kraljevine. Za pristupanje izborima trebalo je prikupiti dovoljan broj potpisa iz svih 305 državnih kotara, što samo po sebi nije bio velik problem za oporbene stranke, ali kako je kralj raspisane izbore proglasio javnima (čime si je omogućio kontrolu i manipulaciju izbora), oporbene stranke odbile su sudjelovati na izborima, tako da se na izbornoj listi našla jedino JNS.
 
Najveća se promjena zbila u ideologiji. Do tada se smatralo da su [[Srbi]], [[Hrvati]] i [[Slovenci]] narod s tri imena (onodobni humoristi, ali i ozbiljni kritičari režima predvođeni [[Miroslav Krleža|Miroslavom Krležom]], dodali su i dva pisma, tri jezika, tri vjere itd.), a tada je zavladala unitaristička [[ideologija]] [[integralno jugoslavenstvo|integralnog jugoslavenstva]]. Smatralo se da postoji samo jedan, [[Jugoslaveni|jugoslavenski narod]].
Line 94 ⟶ 97:
Progoni u zemlji su i pokraj obnove ustava nastavljeni. Kralj Aleksandar je očekivao da će oktroiranim ustavom barem donekle smiriti političke protivnike. Suprotno njegovim očekivanjima, ustav je uzrokovao val nezadovoljstava. U [[Savska banovina|Savskoj banovini]] je brutalnost diktature i dalje bila postojana. HSS-pov prvak [[Josip Predavec]] ubijen je nedugo nakon izlaska iz zatvora [[1933.]] godine, pokušan je atentat na pravaša i budućeg ustašu [[Mile Budak|Milu Budaka]], a [[albanologija|albanolog]] i [[HSP|pravaš]] [[Milan Šufflay]] ubijen je usred [[Zagreb]]a početkom [[1931.]] godine. Kralj je osobno nakon toga zabranio pisanje o atentatu na Šufflayja, tako da nikakva osmrtnica niti novinski članak nisu izašli. [[Apel]] protiv politike [[beograd]]ske vlade koji je uslijedio kao reakcija na ubojstvo, potpisali su i [[Albert Einstein]] i [[Heinrich Mann]].
 
== Atentat 9. listopada 1934. ==
 
Pošto su tri člana njegove obitelji umrli na utorak, Aleksandar je odbijao sve političke zadaće na taj dan. No, u utorak [[9. listopada]] [[1934.]] godine, nije imao izbora, stigao je u [[Marseille]] na državnički posjet [[Francuska|Trećoj Republici]] kako bi ojačao savez između dvaju država u [[Mala Antanta|Malu Antantu]]. Dok se vozio u automobilu sa francuskim ministrom vanjskih poslova [[Louis Barthou|Louisom Barthouom]], atentator [[Vlado Černozemski]] iskočio je iz mnoštva promatrača i usmrtio kralja i vozača.
Line 104 ⟶ 107:
Atentator [[Vlado Černozemski]], vozač vođe [[VMRO]]-a [[Ivan Mihailov|Ivana Mihailova]] i iskusni strijelac, život je završio ubodom mača francuskog policajca, a kasnije ga je tuklo mnoštvo. Pogođen s više metaka u tijelo, isječen udarcima sablje i linčovan od gnjevnoga mnoštva, prebačen je u ured marseilleske službe sigurnosti, gdje je ostavljen i bez medicinske pomoći umro.
 
Kasnije se otkrilo kako su u atentat, osim članova VMRO-a, bili upleteni i [[ustaše]], a sam organizator bio je [[Eugen Dido Kvaternik]]. Iako su i [[Miklos Horthy|Horthyjeva]] [[Mađarska]] i [[Benito Mussolini|Mussolinijeva]] [[Italija]] uvelike podržavale i omogućavale djelovanje ustašama, ni oni nisu mogle ignorirati očitu upletenost te organizacije u atentat na jugoslavenskog kralja. Ustaški vojni kamp u Mađarskoj trenutačno je zatvoren, a ustaše po Italiji su pozatvarane - dio je završio u konfinaciji na otoku u [[Tirensko more|Tirenskom moru]], a [[Ante Pavelić]] i njegovi najbliži suradnici završili su u tamnici u [[Torino|Torinu]] (Pavelića je već ranije, u izočnosti, na smrt osudio Sud za zaštitu države u Beogradu).
 
Snimka Aleksandrovog atentata jedna je od važnijih povijesnih snimki, zajedno sa snimkama [[krunidba|krunidbe]] [[Nikola II., ruski car|Nikole II.]], pokopa [[Viktorija, kraljica Ujedinjenog Kraljevstva|kraljice Viktorije]] i [[Franjo Ferdinand|nadvojvode Franje Ferdinanda]] i atentata na [[John F. Kennedy|Johna F. Kennedya]].
 
Aleksandar je pokopan u Memorijalnoj crkvi sv. Đorđa koju je dao sagraditi njegov otac. Pošto je u to doba njegov najstariji sin [[Petar II. Karađorđević|Petar II.]] još bio maloljetan, prijestoljekraljevske ovlasti je kao regent preuzeo njegov rođak [[Pavle Karađorđević]], koji je tako sjeo na čelo tročlanog Namjesništva. Aleksandrov sin [[Petar II. Karađorđević]] doći će na vlast u državnom udaru izvedenom 1941. godine, u dobi od 17 godina: mladi Kralj će samoga sebe proglasiti punoljetnim, a [[Puč|pučističkog]] generala [[Dušan Simović|Dušana Simovića]] će imenovati predsjednikom Vlade.
 
5 godina nakon Aleksandrove smrti politički odnosi u Jugoslaviji će se donekle primiriti sklapanjem [[Sporazum Cvetković–Maček|Sporazuma Cvetković–Maček]] od 26. kolovoza 1939. god., uz snažno protivljenje mnogih srpskih i nekih hrvatskih političkih snaga. Nakon početka [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], invazija [[Travanjski rat|Sila osovine u travnju 1941. godine]] - na koju će se Hitler odlučiti će prouzročiti [[raspad Kraljevine Jugoslavije]].
 
== Zanimljivosti ==
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Aleksandar_I._Karađorđević"