Borba za investituru: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Odlomci
RG067 (razgovor | doprinosi)
m WPCleaner v2.04 - ispravljene CheckWiki pogreške (Unicode kontrolni znak - Vanjska poveznica s prelomom teksta - Element ref bez para)
Redak 9:
Kriza je započela kada je jedna skupina biskupa, predložila provedbu ''gregorijanske reforme crkve''. Osnovni razlog reforme je prodaja crkvenih položaja (simonija) . Zato je predloženo da crkva postavlja svećenike. Gregorijanski reformisti su znali da to neće moći izvesti, dok god car može postavljati papu. Prvi korak je stoga bio da car ne postavlja papu.
 
Prilika se ​​pokazalapokazala, kad je na vlast došao 1050-ih car [[Henrik_IV.,_car_Svetog_Rimskog_Carstva|Henrik IV.]] Pošto je car bio još dijete od 6 godina reformatori proglašavaju [[1059.]] na [[rimski koncil 1059.|crkvenom koncilu]] u Rimu da svjetovni vladari neće više birati pape. U tu svrhu su formirali kolegij kardinala koji bira papu. Taj način biranja papa se održao do danas. Kad je Rim uspio kontrolirati izbor pape, krenuo je na ukidanje prava vladara na investituru ostalih svećenika.
 
== Henrik IV i papa Grgur VII ==
 
Godine 1075 papa Grgur VII ustvrdio je u [[Dictatus Papae]], <ref>[http://www.fordham.edu/halsall/source/1206Johnexim.asp Halsall, Paul. "Medieval Sourcebook: Gregory VII: Dictatus Papae 1090". Internet Medieval Source Book. 6/2/2010] </ref> "zbirci kanona" (vidi također kanonsko pravo), od kojih je jedan tvrdio da je uklanjanje cara pod moći samog pape .<ref name="Appleby">Appleby, R. Scott. "How the pope got his political muscle." U.S. Catholic 64.9 (1999): 36. Academic Search Complete. EBSCO. Web. 5 June 2010. </ref> Izjavio je kako rimska crkva je osnovana od strane Boga - da je papinska vlast (auctoritas pape Gelasiusa) bila je jedina univerzalna moć. Štoviše , vijeće je držačo zasijedanje u Lateranu od 24-28 veljače iste godine [6] odlučivši da papa sam može imenovati ili razriješiti crkvene dužnosnike ili ih premjestiti iz jedne u drugu dužnost. Do tog vremena, Henrik IV više nije dijete te je nastavio imenovati svoje biskupe <ref name="Appleby"/> te je reagirao na ovu izjavu slanjem Grguru VII pisma u kojem je povukao svoju carsku potporu Grgura kao pape pod nejasnim uvjetima : pismo je naslovaljeno "Henrik, kralj ne kroz uzurpaciju, nego kroz sveto božje zaređenje Boga, za Hildebranda, u ovom trenutku ne pape, nego lažnog redovnika" <ref name="Halsall">[http://www.fordham.edu/halsall/source/1206Johnexim.asp Halsall, Paul. "Medieval Sourcebook: Henry IV: Letter to Gregory VII, Jan 24 1076] </ref>To je zvalo na izbor novog pape.. Poslanica završava riječima:
{{citat3|lijevo|Ja, Henrik, kralj po milosti Božjoj, sa svim mojim biskupa, kažem ti, siđi, siđi, i budi prokleti kroz vijekove.||</ref name="Halsall"/>}}
[[Datoteka:Hugo-v-cluny heinrich-iv mathilde-v-tuszien cod-vat-lat-4922 1115ad.jpg|mini|200px|[[Henrik IV., car Svetog Rimskog Carstva|Henrik IV.]] kod Matilde Toskanske]]
Papa [[Grgur VII.]] je 1075. tvrdio da je Rimska crkva osnovana od boga i da je papinska vlast univerzalna i da jedino papa može postavljati biskupe i svećenike. To je bio otklon od srednjovjekovne ravnoteže snaga i Grgur VII po tome eliminira investituru, po kojoj je ''božanski postavljeni'' monarh imao pravo postavljati prelate, koji bi opet imali i svjetovnu i duhovnu moć. Kada je Henrik IV odrastao, poslao je Grguru VII pismo, kojim smjenjuje papu i saziva izbor novog pape.