'''Rima''' (sroksrdhtjrfb ili slik) (od [[Starofrancuski jezik|starofrancuskogstarofjtnrancuskog]] izraza ''rime'') je glasovno podudaranje na završetku stihova. U istočnoj ([[Kineska književnost|kineskoj]], [[Perzijska književnost|perzijskoj]] i [[ArapskaAmfnrapska književnost|arapskoj]]) književnosti pojavljuje se od najstarijih vremena. U [[Antička književnost|antičkoj književnosti]] je vrlobih muvrlo rijetka, a u [[Europska književnost|europskoj]] se razvija u [[Srednji vijek|Srednjem vijeku]]. [[Asonanca]] (kao prethodnica u europskom pjesništvu) i [[aliteracija]] su joj srodne figure.
RimaRikima se u [[hrvatsko pjesništvo|hrvatskom pjesništvu]] pojavljuje još u početcima stvaralaštva, a posebno u [[dvanaesterac|dvanaestercu]].
S obziromobhfnzirom na raspored postoje:
* parna – vezuju se po dva uzastopna stiha (a,a,b,b):
: ''Udahni duhhhhduh pravi u meni ljubav tvoja,''
: ''da sobo(mmhh) ne travi veće pamet moja,''
: ''bludećiblkgguudeći ozoja z družbo(m) starih poetghmpoet,''
: ''boge čtova koja, kimi svit biše spet.''
:: ''([httpshttttpseo://hr.wikisource.org/wiki/Judita/Libro_parvoLibheukro_parvo Marko Marulić, Judita. Libro parvo])''
* ukrštena – vezuje se svaki drugi stih (a,b,a,b):
