|
<gallery></gallery>{{Molimo NE uklanjajte ovaj redak teksta. Hvala}} <!--
*** Dobro došli u polje za uređivanje! ***
*** Nemojte uklanjati ovaj dio! ***
*** Uređujte ispod ove linije ***
■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■-->
#:{{Citiranje knjige/1|last=Prezime|first=Ime|title=Naslov bez navodnika|url=http://izdavac.hr/ |publisher=Izdavač|year=1999.|location=Mjesto}}
<big>'''Vjekoslav pl Meichsner'''</big>
#:{{Citiranje knjige/1|last=Prezime|first=Ime|title=Naslov bez navodnika|url=http://izdavac.hr/ |publisher=Izdavač|date=28. siječnja 2020.|location=Mjesto}}
'''Vjekoslav (Luigi, Alois) Meichsner von Meichsenau'''(Monca, 9. lipnja1847 – Zadar, 29. travnja1916)<br>
#:{{Citiranje knjige/1|last=Prezime|first=Ime|title=Naslov bez navodnika|url=http://izdavac.hr/ |publisher=Izdavač|year=1999.|location=Mjesto|orig-date=11. siječnja 1999.}}
inženjer, graditelj, arhitekta koji je veći deo svog profesinalnog života proveo u Šibeniku radeći na urbanom razvoju grada i infrastrukturnim objektima prometnog povezevanja Dalmacije i unutrašnjosti Hrvatske.
<br>
Njegovo najznačajnije inženjersko djelo je projekat i gradnja hidroelektrane izmjenične struje na rijeci Krki, poznate kao Jaruga I, dalekovoda od Skradinskog Buka do Šibenika, te mreže gradske rasvjete. To je bio prvi u svijetu izgrađen cijeloviti elektroenergetski sustav izmjenične struje. Sustav je proradio 28. kolovoza 1895 godine. Danas se taj dan obelježava kao Dan Hrvatske elektroprivrede
#:{{Citiranje knjige/1|last=Prezime|first=Ime|title=Naslov bez navodnika|url=http://izdavac.hr/ |publisher=Izdavač|date=28. siječnja 2020.|location=Mjesto|orig-date=11. siječnja 1999.}}
Rođen je 09/06/1847 godine u Monci kraj Milana (tada Lombardijsko Venecijanska kraljevina u Austrijskoj carevini) od oca Carla Meichsnera von Meichsenau, visokog dužnosnika Austrijske carevine i majke Marije, rođene Ehrentahler, kao peto od devetoro djece ugledne plemićke obitelji.
Osnovnu školu pohađa u Veroni da bi maturirao u Ginasio-Liceale di Santa Catarina u Veneciji. Studira na C.R. Universitatis Oenipotantae u Insbruku.
Austrijsko Pruski rat 1866 g. ga zatiće u Tirolu gde biva regrutovan u Austrijsku vojsku. Iz rata izlazi kao odlikovani nadporučnik.
Kao rezervni nadporučnik i inženjer 1869 g svoj prvi posao dobija u novoformiranom državnom poduzeću „General Bau-Unternehmung der Carstadt-Fiumaner Eisenbahn“ na tada velikom i strateški značajnom projektu željeznicke pruge Karlovac-Rijeka.
Živi na Rijeci gde se ženi Matildom Lipovčić koja mu 1872 g. rađa sina Eugena. Poslije rane smrti supruge 1875. napušta Rijeku i sa maloljetnim sinom Eugenom se seli u Šibenik odakle, skupa sa drugim tada poznatim tvrtkama radi na gradnji željezničke pruge Siverić – Perković - Split.
Od strane Državnog Poduzeća za Gradnju Dalmatinskih Željeznica, (General Bauunternehmung der Dalmatinischen Staatsbahnen) 1877 je postavljen na mjesto glavnog inženjera za gradnju železničkih postaja i objekata na pruzi Siverić-Split i Perković-Šibenik. 1879 g. u kanjonu Neretve na trasi nove željeznićke pruge Mostar–Konjic gradi tunele i pružne zaštitne konstrukcije. 1885 g. je od strane Austrijskih Državnih Željeznica (K.K. Österreichische Staatsbahnen) angažiran na gradnji željezničkog kraka od Siverića do Knina, u kome gradi i objekat kolodvora.
U Šibeniku se inženjer Meichsner uklopio u društveni i javni život grada. Tu nanovo formira obitelj i 1883 se ženi Šibenčankom Amalijom Bane koja mu rađa još troje djece; Hektor 1884, Ema 1887 i Olga 1889.
Ugledna je ličnost, vjećnik je u općinskom vijeću. Sa gradonačelnikom Šibenika Ante pl Šupukom počinje višegodišnju suradnju koja će se pokazati vrlo uspješnom kroz realizaciju mnogih, za razvoj Šibenika, nužnih komunalnih i drugih projekata. Kao gradski nadmijernik, (danas - glavni arhitekta grada) znatno doprinosi urbanoj preobrazbi Šibenika. Popločava gradske ulice, gradi suvremeni gradski kanalizacijski sustav (1892 ), projektuje i gradi javno kupalište (1881), kao i mnoge obiteljske kuće za poznate šibencane. Poznata je bila palata Šimuna Lučeva Venturina u ulici „Fra le bottege“ , danas ulici Kralja Tomislava, srušena u bombardovanju Šibeniuka 1943, a na mjestu današnjeg trga Medulić.
Gradi neke od najznačajnijih infrastrukturnih i javnih objekata koji će doprineti značajnom gospodarskom i kulturnom napredku Šibenika u drugoj polovici XIX stoljeća.
1878/79 gradi suvremeni vodovodni sustav koji ce osim šeljeznici, koja je investirala ovaj projekat, dovesti sa Skradinskog Buka, prvi put u povjesti tekuću vodu gradu Šibeniku.
Od 1881g. do 1883 g. gradi pokrajinsku bolnicu paviljonskog tipa po projektu poznatog arhitekte bolnica Kuna Weidmanna.
1881 mu je dodijeljena izrada projekta proširenja Šibenske luke – Porporele sa pristupnim trgom. Projekat je bio temelj urbane preobrazbe grada, povezivanja novog luckog trga sa novim centrom grada, danasnjom „Poljanom“ i prometnicom uz istočni gradski zid i novim gradskim perivojem (arhitektonski i građevno uobličeno 1895 g ). Nakon odobrenja projekta od strane Državnog Ministarstva pomorstva u Trstu i Državnog Ministarstva trgovine u Beču 1885 g. vodi radove na relizaciji projekta, rekonstrukciji luke i formiranju pristupnog trga.
1885/86 u vojnoj luci u uvali St Pietro na Mandalini gradi vezove za Austrijsku Ratnu Mornaricu. Za potrebe Austrijske vojske radi i građevne konstrukcije u Podveležu kod Mostara.
Od 1891 g. počinje sa izradom projekata i nacrta, da bi 1894 počeo sa gradnjom hidroelektrane izmjenične struje na Skradinskom Buku koju završava 1895 g. Istodobno gradi dalekovod do Šibenika i mrežu gradske rasvjete. Cjeloviti sustav je proradio 28/08/1895 g.
26/02/1895 formira sa Ante pl Šupukom zajedničko Društvo – poduzeće za gazdovanje proizvodnjom električne energije u hidroelektrani na Krki: Šupuk i Meichsner – Prva povlaštena električna centrala u Dalmaciji „Krka“ (Šupuk e Meichsner – Prima cocessinata centrale elettrica in Dalmazia „Krka“). Do polovice 1897 g vodi poslove poduzeća kada istupa iz Društva prodajom svog dijela i svojih osobnih prava u Društvu Marku Šupuku, sinu svoga partnera, nakon cega Društvo menja ime u Šupuk i Sin - Prva povlaštena električna centrala u Dalmaciji „Krka“.
Stekavši renome graditelja hidroelektrana radi projekte i uz podršku Budimpeštanske tvrdke Ganz nudi elektrifikaciju izmjeničnom strujom i rasvjetu gradovima Zadru 1892 i 1893, Splitu i Trogiru 1895, te Dubrovniku 1896 g. Za života nije doziveo realizaciju tih projekata.
Od 1900 g. do srpnja 1905 g. rukovodi radovima na gradnji zgrade C.K.Okružnog Suda u Šibeniku, za koji je projekt uradio C.K. Dvorski Gradđevinski Ured u Beču.
1907 g.gradi svoju novu vilu na Brodaricama u Zadru, gde se povlači iz javnog zivota.
1910 g. umire supruga Amalija.
Vjekoslav pl. Meichsner je umro u Zadru 29/04/1916.
Sahranjen je u obiteljskoj grobnici na groblju Sv. Ane u Šibeniku.
| 