EPR paradoks: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
[[File:Einstein.jpg|right|thumb|200px|Albert Einstein]]
{{Kvantna mehanika}}
'''EPR paradoks''' (skraćeno: EPR) <ref>{{cite journal | title = Can Quantum-Mechanical Description of Physical Reality be Considered Complete? | date = 15. svibnja 1935. | first = A | last = Einstein |author2=B Podolsky |author3=N Rosen | journal = [[Physical Review]] | volume = 47 | issue = 10 | pages = 777–780 | url=http://www.drchinese.com/David/EPR.pdf |bibcode = 1935PhRv...47..777E |doi = 10.1103/PhysRev.47.777 }}</ref> ili '''EPR argument''', misaoni je pokus kvantne mehanike, nazvan po prvim slovima prezimena [[Albert Einstein|Alberta Einsteina]], [[Boris Podolsky|Borisa Podolskog]] i [[Nathan Rosen|Nathana Rosena]], koji su [[1935.]] osmislili misaoni eksperiment kako bi osporili [[Kopenhagenska interpretacija|Kopenhagensku interpretaciju]] i time pokazali da je kvantna mehanika nepotpuna teorija. Trojac je tvrdio kako EPR dokazuje da valna funkcija ne nudi potpun opis ukupne fizičke stvarnosti, pa [[Kopenhagenska interpretacija]] nije adekvatna. Nepotpunost kvantne mehanike EPR paradoks pokazuje na način da nalazi slučaj u kojem je moguće, uz pretpostavku lokalnosti, imati istovremeno definirane veličine pozicije i količine gibanja za neku česticu - što je u suprotnosti s [[Heisenbergovo načelo neodređenosti|Heisenbergovim relacijama neodređenosti]]. Razrješenje paradoksa, na kojeg je trebalo čekati gotovo pola stoljeća i koje je otvorilo nove grane unutar fizike, ima važne implikacije za kvantnu mehaniku.
 
==Povijest==
Redak 13:
*''”For reasons of language this [paper] was written by Podolsky after several discussions. Still, it did not come out as well as I had originally wanted; rather, the essential thing was, so to speak, smothered by the formalism [Gelehrsamkeit].”'' <ref>Pismo Erwinu Schrödingeru upućeno od Einsteins, 19. lipnja 1935., u Fine 1996, p. 35., kao što je citirano u [http://plato.stanford.edu/entries/qt-epr/ Stanford Encyclopedia of Philosophy]</ref>
 
Također, suradnja sas mladim ruskim fizičarom Podolskim naglo je završila nakon publikacije ovog članka jer je Podloski, bez znanja Einsteina, dao redakciji [[The New York Times]]<nowiki/>a, informacije o tome da "Einstein napada kvantnu teoriji", a isti magazin je na naslovnici objavio ovu vijest kao senzaciju. <ref>Walter Isaacson. Einstein: His Life and Universe, Simon and Schuster (2008)</ref>
 
==Interpretacije relacija neodređenosti==
Redak 35:
EPR počinje sa sljedećim definicijama:
# '''Potpunost''': ''"Svaki element fizikalne stvarnosti mora imati odgovarajući element u fizikalnoj teoriji."''
# '''Realnost''': ''"Ako se vrijednost neke fizikalne veličine može predvidjeti sa sigurnošću, tj. sas vjerojatnosti 1, bez poremećivanja sustava, tada ta veličina ima fizikalnu realnost."''
# '''Lokalnost:''' ''"..s obzirom da u momentu mjerenja dva sistema više ne interagiraju, nikakva realna promjena ne može se desiti sas drugim sustavom kao posljedica onoga što se događa sas prvim sustavom."''
Primjenjujući gornje premise i držeći se formalizma kvantne mehanike, članak nas navodi na dvije moguće opcije:<blockquote>(a) '''''ili je opis stvarnosti dan kvantnomehaničkom valnom funkcijom nepotpun,'''''</blockquote><blockquote>(b) '''''ili dvije nekomutirajuće varijable mogu imati istovremenu realnost.'''''</blockquote>
 
Redak 70:
vlastite funkcije pozicije prve i druge čestice, s točno određenim vlastitim vrijednostima pozicije.
 
Što znači da će promatrač na Zemlji mjerenjem pozicije čestice na Zemlji sa sigurnošću moći reći gdje se druga čestica nalazi, odnosno pozicije tih čestica bit će element stvarnosti, tj. realne. Međutim, kako vrijedi pretpostavka lokalnosti, odnosno kako ništa što je promatrač na Zemlji napravio nije moglo utjecati na ono što se događa sas drugom česticom, koja je više od 4 svjetlosne godine udaljena od Zemlje, prisiljeni smo pretpostaviti da je pozicija druge čestice već bila definirana i prije nego je promatrač na Zemlji napravio mjerenje, te je svojim mjerenjem tek otkrio vrijednost pozicije druge čestice.
 
Stoga je promatrač na Zemlji mogao birati hoće li mjeriti poziciju ili količinu gibanja svoje čestice i u svakom slučaju bi dobio točno određenu vrijednost pozicije ili količine gibanja druge čestice. No kako su čestice previše udaljene jedna od druge i kako nemaju vremena "komunicirati", prisiljeni smo pretpostaviti da su količina gibanja i pozicija druge čestice bile već unaprijed definirane i da su nam se otkrile činom mjerenja istih tih fizikalnih vrijednosti prve čestice na Zemlji.
Redak 98:
<math>\psi=\frac{1}{\sqrt{2}}(\psi_{+}(1)\psi_{-}(2)-\psi_{-}(1)\psi_{+}(2))</math>
 
Gdje su sas <math>\psi_{+}(1)</math> i <math>\psi_{-}(21)</math> označene valne funkcije prvog i drugoga atoma, a sa znakovima plus i minus, njihovi spinovi na proizvoljnoj osi. Valna funkcija nam govori da su dva atoma u superpoziciji stanja različitih spinova, ali i to da ako je spin (u određenom smjeru) prvog atoma "gore", spin (u istom smjeru) drugoga atoma mora biti "dolje", i obrnuto. Što znači da mjerenjem spina jednog atoma, odmah saznajemo i spin drugoga. Autori zaključuju da bi se takav sustav (od dva atoma), u načelu, mogao toliko razdvojiti jedan od drugoga, tako da više ne mogu međusobno interagirati. Kao i kod EPR-a, sada bismo mogli mjeriti spin jednog razdvojenog atoma i, zahvaljujući toj informaciji, automatski otkriti spin drugoga atoma.
 
Primjenjujući jednak način argumentiranja kao i kod EPR argumenta, dolazimo do zaključka da bi promatrač mogao odrediti bilo koju komponentu spina sa sigurnošću, što bi značilo da je svaka komponenta spina element realnosti. No, kako komponente spina ne komutiraju (odnosno, po Kopenhagenu, nemaju istovremenu realnost), takav zaključak bi bio u kontradikciji s kvantnom mehanikom, te bi značio da je kvantna mehanika nepotpuna teorija.