Šerijatsko pravo: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena promjena suradnika 185.50.57.209 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Mosorska gušterica
Oznaka: brzo uklanjanje
Nema sažetka uređivanja
Oznake: uklonjeno uređivanje VisualEditor
Redak 10:
{{legenda|#706EA4|Šerijatsko pravo primjenjuje se u potpunosti, uključujući osobna statusna pitanja i kaznene postupke}}
{{legenda|#FF9950|Primjena šerijatskog prava ovisi o regiji}}]]
'''''Sunet''''' je tradicija nastala na osnovi [[Muhamed|Muhammed]]ova [[Salallahu alejhi we sellem|sallallahu alejhi ve sellem]] života. Svaki njegov postupak, izjava i slično, postao je uzor za postupke sljedbenika. Znanost pod Sunetom podrazumijeva MuhamedoveMuhammedove sallallahu alejhi ve sellem izreke, njegov način života i prešutno odobrenje tuđih djela pod uvjetom da je to učinio nakon što je počeo propovijedati Islam. Svaki pojedini postupak, presedan iz MuhamedovaMuhammedova sallallahu alejhi ve sellem života zove se [[hadis]]. Ukupnost hadisa čini [[suna|sunu]], tj. uputstvo vjernicima kako treba živjeti. Prvobitno su hadisi bili prenošeni samo usmeno, a kasnije se zapisuju. Kritičko sakupljanje i odabir hadisa izvršili su Buhari i Muslim. Tada nastaje posebna znanstvena grana pod nazivom [[Usuli hadis]] koja se bavi proučavanjem istinitosti [[hadis]]a.
 
Poslije razdoblja vladavine prva četiri halifa počele su se javljati mnogobrojne razlike u mišljenjima o pojedinim dogmatskim i pravnim pitanjima. Upravo ova usuglašena rješenja islamskih naučnika o pojedinim nejasnim pravnim problemima dobila su naziv Idžma ul ummet. Pravo na davanje mišljenja imali su MuhamedoviMuhammedovi sallallahu alejhi ve sellem drugovi, kasnije njegovi učenici i na kraju islamski naučnici.
 
'''''[[Idžtihad]]''''' predstavlja pravo učenih ljudi da mogu tumačiti propise Kurana i Suneta. Oni su mogli stvarati i nove propise za uređenje onih pitanja koja nisu bila regulirana u Kuranu i Sunetu.
Redak 18:
'''''Analogija''''' ili '''''Kijas''''' predstavlja rješenja koja su na osnovu [[pravna analogija|analogije]] izveli islamski pravnici. Analogija nastaje primjenom [[pravna pravila|pravnih pravila]] ili [[pravna načela|načela]] na nove slične slučajeve. Nepredviđeni pravni propisi mogu se podvesti pod propise koji već postoje, pod uvjetom da za izvjesni odnos postoje isti zakonski razlozi kao i za onaj propis pod kojim se dotični odnos podvodi. Analogija se može smatrati kao indirektan izvor šerijatskog prava, ona je više neka vrsta tumačenja pomoću kojeg se nepredviđeni slučaj podvodi pod propise koji već postoje. Analogna rješenja izdavali su tzv. [[imam]]i ili doktori prava. Tu se radi o odlukama na pitanja koja je nametala pravna praksa. Te odluke zvale su se [[fetva|fetve]], a izdavali su ih [[muftija|muftije]] (pravnici).
 
'''''Urf adet''''' predstavlja narodne [[pravni običaj|pravne običaje]]. Neki pravnici smatrali su značajnim običaje grada Medine, gdje je MuhamedMuhammed sallallahu alejhi ve sellem živio, dok su drugi pridavali isti značaj i običajima drugih gradova.
 
'''''[[Er rei]]''''' je bilo rješenje određenog sudskog slučaja po slobodnom nahođenju, a o tome nema ili "ako se zato ne može izvesti rješenje iz postojećih izvora". Donijeto rješenje na osnovu Er reia nije smjelo biti u suprotnosti sa duhom osnovnih izvora i trebalo je odgovarati potrebama i zahtjevima vremena.