Makedonci: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 79:
=== Srednji vijek ===
Slaveni iz Makedonije su se po svom dolasku okrenuli napadima na [[Solun]] 670-ih godina. U isto vrijeme javili su se i [[Asparuh]]ovi [[Protobugari]]. Asparuh je bio mlađi sin [[Kubrat|Kubarta]] koji je prodro do [[Delta Dunava|delte Dunava]]. Godine 482.
Kasnije su Protobugari prihvatili slavenski jezik, a 810. [[Krum]] je uništo [[Avari|Avare]]. Dok su se Protobugari naseljavali na rimskome području makedonski Slaveni su već bili tamo i osobito između 674. – 677., te su žestoko vojevali sa Solunjanima. Plaćali su porez Bizantu kako bi se nesmetano mogli baviti poljodjelskim poslovima, ali i očuvati plemenski život. Pojava Protobugara nije odgovarala Bizanticima jer su bili su ratoborni i imali pretenzije prema daljnjoj ekspanziji na zapad. Naime, nakon što je 810. potukao Avare, Krum se 811. okrenuo Bizantu i svladao [[Nikefor I.|Nikefora I.]], 813., a godinu dana prije smrti zauzeo [[Hadrianopolis]]. Naslijedio ga je [[Omurtag]]. [[Presijan I.]] (837. – 852.) zauzeo je veći dio Makedonije. Ulaskom u IX. stoljeće javilo se i [[kršćanstvo]], kod Protobugara ga je prihvatio car [[Boris]] 864., a [[Ćiril i Metod]] su ga širili među Slavenima u Bugarskoj. Godine 896. Borisov sin [[Simeon]] pobijedio je Bizantince i zauzeo Južnu Makedoniju. S Bizantincima je ratovao četiri puta i 922. ih je pobijedio i četvrti put. Simeon je umro 927. Polovicom X. stoljeća u Makedoniji se javio [[Bogumilstvo|bogumilski pokret]].
Redak 87:
[[Datoteka:Ohrid archbishopric 1020 01.png|minijatura|lijevo|Ohridska Patrijaršija 1020.]]
U 11. stoljeću dogodila su se dva veća ustanka protiv bizantske vlasti. [[Petar Deljan]] proglasio se carem Bugara i zauzeo [[Niš]] i Skopje. Međutim, iduće godine Bizant je ugušio ustanak, a Petar Deljan je moguće pogubljen. Skupina bojara, bugarskih plemića, pod vodstvom [[Juraj Vojteh|Juraja Vojteha]] digla je ustanak 1072. i imenovala Dukljanina [[Konstantin Bodin|Konstantina Bodina]], sina [[Mihajlo Vojisavljević|Mihajla Vojisavljevića]] carem Bugara. Okrunili su ga u [[Prizren]]u, a potom u Skopju kao Petra III. krajem 1072. Međutim iste godine pobunjnici su poraženi u [[Kastorija|Kastoriji]]. U 12. stoljeću Bizant je bio u padu. Nakon [[Ustanak Asena i Petra|Ustanka]] [[Ivan Asen I. Bugarski|Asena]] i [[Petar IV. Bugarski|Petra]] 1185. stvoreno je [[Drugo Bugarsko Carstvo]]. U početku samo je istočna Makedonija bila dio Carstva, no tijekom vladavine [[Kalojan Bugarski|Kalojana]] (1197. – 1207.) i [[Ivan Asen II. Bugarski|Ivana Asena II.]] (1218. – 1241.), cijela Makedonija, izuzev Egejske, bila je dio Bugarskog Carstva.<ref>Kostov, 2010., str. 51–52.</ref>
Do kraja 13. stoljeća, Bugarsko Carstvo bilo je u padu. Susjedni Srbi iskoristili su priliku. Srpski kralj [[Stefan Uroš II. Milutin]] (1282. – 1321.) zauzeo je Skopje, a 1334., najveći srpski vladar [[Stefan Uroš IV. Dušan|Dušan Silni]] (1331. – 1346.) zauzeo je [[Strumica|Strumicu]], [[Ohrid]] i [[Radoviš]], a 1346. Skopje mu je postalo glavni grad. U Skopju je okrunjen carem Srba, Grka i Bugara. Nakon njegove smrti, Srpsko Carstvo raspalo se na nekoliko kneževina. Srpska vlast u [[Ser]]u, [[Edessa, Grčka|Edesi]] i Strumici zadržala se 10 godina, 13 u [[Melnik]]u, 21 u [[Prilep]]u, 25 u [[Veles]]u i [[Štip]]u, a 73 u Skopju, [[Debar|Debru]] i [[Tetovo|Tetovu]].<ref>Kostov, 2010., str. 52–53.</ref>
| |||