Hozroje I. Anuširvan: razlika između inačica

 

== Unutarnja politika ==

Hozroje je jače centralizirao državu i na položajima umjesto feudalnoga plemstva imenovao činovničko plemstvo ovisno o njegovoj volji i milosti. Silom je skršio i takozvani [[Mazdakiti|mazdakitski]] pokret koji je izazivao nemire. Hozroje je osnovao novi plemićki stalež "vitezove" (''Dehkānān'') i proveo brojne porezne i zemljišne reforme. Danas je sporno koliko su one ojačale državu, ali sigurno je da su je ojačali barem na kratko vrijeme. Državu je podijelio na četiri vojna distrikta pri čemu su zapovjednici zapadnog i istočnog distrikta dobili posebnu odgovornost i ovlasti jer je upravo na tim područjima prijetila najveća opasnost od vanjskih napadača. No to je dovodilo do čestih pokušaja uzurpacija pogotovo za njegovih nasljednika. Osim pobune njegova nećaka Kavada za Hozroja je osobito bila opasna pobuna njegova sina Anōšazāda (tradicionalno datirana godine 550.) koju je kralj također uspio ugušiti.

 

Hozroje je bio obrazovan vladar koji je volio umjetnost. 529. primio je [[Helenizam|helenističke]] filozofe koje je Justinijan prognao iz Atene no oni su se već iduće godine vratili natrag pri čemu je Hozroje dobio garancije da im se ništa nažao neće dogoditi. Za vrijeme ratova često je dao deportirati stanovništvo osvojenih područja u unutrašnjost Perzije i osnivao kolonije. Tako je u blizini svoga glavnog grada [[Ktesifon]]a osnovao grad ''Veh Antiok Khusrau'' (otprilike: „ovo je Hozroje sagradio bolje od Antiohije“). Bizantske zarobljenike koristio je za gradnju kanala, mostova itd. No za njega su dobrovoljno radili i brojni bizantski stručnjaci koje mu je u doba mira očito slao car Justinijan I.

 

 

== Značaj ==