'''Mina Witkojc''' ([[Burg/Bórkowy]], [[28. svibnja]] [[1893.]]. – [[Kolkwitz/Gołkojce]], [[11. studenog]] [[1975.]].) bila je [[Lužica|donjolužička]] pjesnikinja<ref>Stone, Gerald. 2015. Slav Outposts in Central European History: The Wends, Sorbs and Kashubs. Bloomsbury Publishing.</ref>, [[novinar]]ka i rodoljub.
Mina Witkojc najpoznatija je spisateljica, koja je pisala na [[Donjolužičkosrpski jezik|donjolužičkosrpskom jeziku]]. Od [[1899.]]. do [[1907.]]. pohađala je osnovnu školu u Bórkowyma. Od [[1908.]]. godine živjela je i radila u [[Berlin]]u. Godine [[1921.]]. godine upoznala je grupu [[Česi|čeških]] i [[Gornja Lužica|gornjolužičkih]] turista. Taj ju je susret potaknuo da se proglasi Lužičankom.
Njemačke su joj vlasti [[1933.]]. godine zabranile [[pisanje]], a [[1941.]]. i protjerale je iz okruga [[Dresden]]a, a 1942. iz [[Frankfurt na Majni|Frankfurta na Majni]]. Stoga je bila prisiljena napustiti Lužicu i preseliti se u [[Erfurt]]. Godine [[1945.]]. napisala je sjajnu pjesmu „Uspomene na Erfurt”. Od [[1947.]]. do [[1954.]]. godine živjela je u [[Prag]]u, a 1954. godine vratila se u Bórkowy. Tamo je radila kao autorica novina „Novi Časnik” i donjolužičkih knjiga. Umrla je u staračkom domu Popoj.
