Bosanska Banovina: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 122:
Krunjenje Tvrtka I. izvršeno je 26. listopada 1377. godine.<ref>{{Citiranje weba|url=http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=249#TvrtkoI|title=Hrvatski biografski leksikon|author=Pejo Ćošković|date=|work=hbl.lzmk.hr|language=hr|publisher=|accessdate=2020-12-19|quote=Tim činom dovršio je teritorijalno širenje svoje države, pa je u jesen, vjerojatno 26. listopada, uzeo kraljevski naslov i okrunio se za kralja »Srbljem i Bosni i Pomorju i Zapadnim stranama«. Pojedinosti oko toga njegova čina u historiografiji još nisu razriješene.}}</ref> Ne postoji konsenzus oko toga gdje se krunidba dogodila (Mileševo ili Mile kod Visokog) ili koja je priroda krunidbe bila (jednokratno s dvije krune ili dvokratno), kao i osobe krunitelja (djed Crkve bosanske, franjevački vikar ili pravoslavni mitropolit). U srpskoj historiografiji uglavnom se smatra da je to manastir u [[Mileševo|Mileševu]] za koji je izvor Orbinijevo ''[[Kraljevstvo Slavena]]'', dok većina hrvatskih i bosanskohercegovačkih povjesničara, nakon povijesno-arheoloških istraživanja, zagovara krunjenje u [[Mile (Visoko, BiH)|Milima]] kod Visokog.<ref>{{Citiranje časopisa|author=Dejan Zadro|last=|first=|authorlink=|coauthors=|title=Srednjovjekovna franjevačka crkva sv. Nikole u Milima (Arnautovići kod Visokog). Kritički osvrt na dosadašnja povijesno-arheološka istraživanja|url=https://www.academia.edu/856482/Srednjovjekovna_franjeva%C4%8Dka_crkva_sv_Nikole_u_Milima_Arnautovi%C4%87i_kod_Visokog_Kriti%C4%8Dki_osvrt_na_dosada%C5%A1nja_povijesno_arheolo%C5%A1ka_istra%C5%BEivanja|date=|year=|month=|journal=Prilozi|volume=|issue=|pages=63|id=|language=en|accessdate=2020-12-17}}</ref> Tvrtkovu titulu priznali su Dubrovčani i počeli su mu isplaćivati [[Svetodmitarski dohodak]], a titulu su priznavali i Mlečani, dok [[Žigmund Luksemburški]] i ostali hrvatsko-ugarski kraljevi, Tvrtka odbijaju nazivati kraljem.<ref>{{Citiranje weba|url=http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=249#TvrtkoI|title=Hrvatski biografski leksikon|author=Pejo Ćošković|date=|work=hbl.lzmk.hr|language=hr|publisher=|accessdate=2020-12-19|quote=Naslov su mu priznavali Mlečani i Dubrovčani, kraljem ga je nazivala i Ludovikova nasljednica, kraljica Marija, tek mu ga je Žigmund Luksemburgovac uskratio, nazvavši ga 1389. banom.}}</ref> Tvrtkovim krunjenjem njegova država se uzdiže u rang [[Bosansko Kraljevstvo|kraljevine]].
== Ustrojstvo ==
Suradnja središnje i mjesne vlasti bila je ukorijenjena od vremena [[Kulin (ban)|bana Kulina]], ali će svoje uspostavljanje doživjeti tijekom tri decenije vladavine bana [[Stjepan II. Kotromanić|Stjepana II]]. On je uspostavio sustav veza između vladara iz roda Kotromanića i podređenih velikaša i vlastele koja će biti obilježena i tenzijama, ali će dugoročno uspostaviti strukturu državnog organizma Bosanske banovine i kasnije kraljevstva. Velikaši i vlastela je nagrađivana za svoju "vjernu službu", ali je zbog proturječnosti interesima jedne i druge strane igralo kohezivni ali i razgrađujući utjecaj u bosanskom društvu.{{sfn|O. Filipović|2019|p=47}}
Vlasteoske rodove su u pravnim poslovima zastupali predstavnici bratstava koji se na bosanskim poveljama javljaju u svojstvu svjedoka (''dobrih ljud''i).16 Skupina vlastelina pristala bi činiti porotu koja bi ''ogledala krivicu'' u slučaju da jedan od njih počini nevjeru prema vladaru za koju bi bilo ''vrijedno plemenitu čovjeku glavu odsjeći''.{{sfn|O. Filipović|2019|p=48}}
Osim toga vladar nije imao drugih službenih mehanizama da obuzda velikaše i stavi ih u službu svojih interesa. Stoga su vremenom velikaši uspjeli nametnuti komponentu bosanskog državnog sabora koji se u izvorima spominje kao [[stanak]].
Postepeno je to predstavničko tijelo izraslo u najviši organ državne vlasti kojom su velikaši imali nadmoć nad vladarem te su svoje nasljedne posjede pretvorili u gotovo autonomne i teritorijalno zaokružene političke oblasti – rusage. Takvo je unutrašnje uređenje bosanske države pogodovalo [[Osmansko Carstvo|Osmanlijama]] prilikom osvajanja pojedinih dijelova Bosne i zavođenja svog sistema vlasti.{{sfn|O. Filipović|2019|p=48}}
== Gospodarstvo i vojska ==
[[Datoteka:Povelja_Kulina_bana.jpg|alt=|mini|330x330px|Povelja Kulina bana]]
Bosna je s Kulinom i njegovim ugovorom s [[Dubrovačka Republika|Dubrovnikom]] 1189. ostvario slobode u trgovini i time povećao promet roba. Izvoz metalnih ruda [[Srebro|srebra]], [[Bakar (element)|bakra]] i [[Olovasta rudoliska|olova]] bili su stup razvoja bosanskog gospodarstva u srednjem vijeku. I ostala dobra kao što su [[vosak]], [[zlato]], [[med]] i [[Koža (materijal)|koža]] prevožena je preko [[Dinaridi|Dinarida]] do obale preko [[Neretvanski put|Neretvanskog puta]], a otkupljivali su ih uglavnom trgovci iz Dubrovnika i [[Mletačka Republika|Mlečani]].{{sfn|Ćirković|1964|p=141}}
U trgovačkom ugovoru sklopljenom 1339. godine između bana Stjepana II i trogirske općine po prvi put se spominju i luksuzne sirovine poput srebra, zlata i bakra, koje koji dokazuje napredak rudarstva. To je rezultiralo i postankom i razvojem gradskih naselja, te neki prvi bosanski rudnici, Ostružnica (1349.) i Srebrenica (1352.).{{sfn|O. Filipović|219|p=46}}
Puni pristup Neretvanskom putu bio je ključan za gospodarstvo banovine kada je ban Stjepan II. uspio ovladati čitavim njenim putem osvajanjem Huma. Glavna trgovačka središta u unutrašnjosti bili su [[Fojnica]] i [[Podvisoki]].
Širom Banovine u Bosni postojale su [[Carina|carine]] koje su kao naknadu uzimale deseti dio prodane robe, a uvedene su za vrijeme vladavine Stjepana II. Kotromanića. Kao rezultat, javilo se [[krijumčarenje]] a najviše se zloupotrebljavalo pretvaranje slobodnih ljudi u [[Robovlasništvo|roblje]] i njihova preprodaja, trgovina neoznačenim srebrom i prodaja soli ispod cijene. Trgovinski promet odvija se ključnim putevima koji primorje povezuju s unutrašnjošću. To su [[Dubrovački put|Via Drine]] (Dubrovački put) i [[Neretvanski put|Via Narenta]] (Neretvanski put), dva ključna puta kojima su ostala naselja i lokalne sredine međusobno povezani. Trgovački prijevoz uglavnom se bazira na [[Karavana|karavanskoj]] trgovini u kojoj su [[Vlasi]] sa svojim životinjama ugovarali prijevoz robe iz Dubrovnika do predviđenih destinacija. Na čelu karavana je kramar (primićur), a sudionici u karavanu se nazivaju ponosnicima.{{sfn|Kurtović|2019|p=102}}
Line 166 ⟶ 179:
* {{Cite book|ref=harv|last=Fine|first=John Van Antwerp Jr.|author-link=John Van Antwerp Fine Jr.|title=The Late Medieval Balkans: A Critical Survey from the Late Twelfth Century to the Ottoman Conquest|year=1994|orig-year=1987|location=Ann Arbor, Michigan|publisher=University of Michigan Press|isbn=0472082604|url=https://books.google.com/books?id=LvVbRrH1QBgC}}
* {{Cite book|ref=harv|last=Fine|first=Sima|last=Ćirković|author-link=|title=Istorija srednjovekovne bosanske države.|year=1964|orig-year=1964|location=Beograd|publisher=Srpska književna zadruga|isbn=|url=https://www.worldcat.org/title/istorija-srednjovekovne-bosanske-drzave/oclc/10307689}}
*{{Cite book|last=O. Filipović|first=Emir|url=https://www.academia.edu/40684106/Emir_O_Filipovic_Bosansko_kraljevstvo_i_Osmansko_carstvo_1386_1463_The_Bosnian_Kingdom_and_the_Ottoman_Empire_1386_1463_Sarajevo_2019_556_pp|title=Bosansko kraljevstvo i Osmansko carstvo (1386-1463)|publisher=Orijentalni institut Univerziteta u Sarajevu|year=2019|isbn=978-9958-626-47-0|pages=556|ref=harv}}
[[Kategorija:Povijest Bosne i Hercegovine (1102. – 1463.)]]
| |||