Bošnjačko-hrvatski sukob: Livno: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Oznaka: uklonjeno uređivanje
m uklonjena promjena suradnika 141.170.204.20 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Krešimir Karamazen
Oznaka: brzo uklanjanje
Redak 3:
 
== Situacija pred akciju ==
Mnogi Muslimani u Livnu su početkom rata mislili da će JNA za koji mjesec ući u grad i držali se politike "da to nije njihov rat". Rat su kao i drugdje dočekali potpuno nenaoružani {{Nedostaje izvor}}. Prve i najžešće napade na Livno dočekali u podrumima nadajući se dolasku JNA {{Nedostaje izvor}}. Posljedica držanja te skupine Muslimana jest jakost Udbe koja je bila infiltrirana i među Hrvate. Pouzdanička mreža bila je jaka među Srbima. Livanjska [[UDBA]] posjedovala je popise preko kojih je distribuirala oružje preko SDS-a i organizirala pomagače [[JNA]] na [[Bitka za Kupres 1992.|Kupres]]. Projugoslavenska skupina Muslimana potajice je surađivala sa Srbima. U ratu je ta skupina slala neprijatelju podatke hrvatskih položaja {{Nedostaje izvor}}. Raketiranje odašiljača na [[Tušnica|Tušnici]] 1992. primjer je da su neki ljudi odavali podatke neprijatelju. Ipak, mnogi su Muslimani ostali prohrvatski. Muslimani koji su bili u [[HVO]] i pogotovo oni koji su bili u [[HOS]]-u bili su provjereni ljudi i ostali su s Hrvatima do kraja.
Nakon napada JNA na grad indiferentni, neopredijeljeni i zavedeni Muslimani shvaćaju što se zbiva i priključuju se u HVO. HVO ih je rasporedio na pasivne crte obrane, poput 5. sektora gdje nije bilo borbe. Taj sektor na [[Cincar|Cincaru]] nije bez veze dodijeljen, jer su ti Muslimani bili nepouzdani i kolebljivi sve do zadnjeg dana kada je počeo srpski napad na [[Rujani|Rujane]] i [[Čelebić]]. Nakon što je priveden velik broj sumnjivih Srba te nešto manji broj sumnjivih Muslimana, srpski osvajač nije više granatirao s točnošću hrvatske položaje {{Nedostaje izvor}}. Mirni odnosi Hrvata i Muslimana bili su sve do uoči akcije razoružanja.
 
Do proljeća 1993. odnosi Hrvata i Muslimana bili su izvrsni, a tada su smijenjenu lokalni vođe [[SDA]] naklonjeni Hrvatima i dovedeni neki drugi ljudi {{Nedostaje izvor}}. Još je srpnja 1993. godine situacija bila da nije bilo sukoba između Hrvata i Bošnjaka na području Livna. Livanjska brigada HVO tad je imala oko 4.200 ljudi, od čega je bilo oko 900 Bošnjaka.
 
Hrvatski obavještajci su doznali za muslimanske planove o napadu na Livno iz smjera Bugojna ili Uskoplja i pričuvne planove o uspostavi muslimanske enklave pod zaštitom Unprofora {{Nedostaje izvor}}. S obzirom na loša iskustva izdaje Muslimana i udara s leđa kao što se dogodilo u Bugojnu, Mostaru (ubijanje suboraca Hrvata na spavanju u vojarni) i još nekim mjestima.
Muslimanski vođe računali su na faktor iznenadenja kojim su se poslužili u tim gradovima, gdje su saveznike Hrvate sredili nespremne,
 
[[Datoteka:Početak sukoba.jpg|mini|desno|Početak bošnjačko-hrvatskog sukoba. Krajnje lijevo - Livno. Između Livna i Bugojna rijetko naseljeno kupreško područje. Desno su Bugojno, dio Uskoplja te Rama pod stalnim muslimanskim napadima.]]
Na razoružavanje se pristalo kada su otkriveni planovi [[ABiH]] o napadu prema Livnu od smjera Bugojna/dijela Uskoplja pod kontrolom ABiH, pri čemu su odmetnuti livanjski Muslimani iz HVO-a trebali dati podršku {{Nedostaje izvor}}. Pričuvni plan je bio da u slučaju da ne uspije spajanje s Bugojnom, da se drži Gornji grad, u kojem živi većina Bošnjaka u Livnu, i dio prema Cincaru te da se uz pomoć međunarodnih snaga uspostavi zaštićena zona. Taj plan je bio da [[UNPROFOR]] u Gornjem gradu napravi tampon zonu poput one u [[Uskoplje|Uskoplju]] i tako dobije svoju "Opštinu" {{Nedostaje izvor}}. Scenaristi te ideje su te odmetnute Muslimane uvjerili u čekanje pravog trenutka za akciju, a da se dotad oslanjaju na HVO u [[logistika|logistici]] i naoružanju i prave "tihe zalihe" za poslije. Poslije razoružavanja nađena su ta skladišta {{Nedostaje izvor}}.
 
Za razliku od ABiH, HVO nije bio fingirano multietnički, nego je do tada bio vojna formacija u BiH s najvećim brojem pripadnika drugih nacionalnosti u usporedbi s muslimanskom ABiH i srpskom VRS {{Nedostaje izvor}}. U operativnom području sjeverozapadne Hercegovine značajniji postotak Muslimana bio je u
brigadama Petar Krešimir IV. iz Livna, Rame i Prozora. Brigada Rama početkom lipnja 1993. imala je u svojem sastavu 23,3% Muslimana, livanjska brigada Petar Krešimir IV 24,85% Muslimana, a brigada Kralj Tomislav iz Tomislavgrada, Kupresa i Posušja 9,69% Muslimana.<ref>[https://www.vecernji.hr/vijesti/zasto-su-hrvati-u-bih-osnovali-a-onda-ugasili-herceg-bosnu-1159199 Večernji list] Davor Ivanković: ''Dosje Herceg – Bosna: Niti je bila država niti se željela odcijepiti''. BiH je 1992. opstala zahvaljujući Hrvatima, no Izetbegović mimo njih pregovara s JNA , 28. ožujka 2017. (pristupljeno 10. svibnja 2017.)</ref>
 
Redak 27:
Razoružani Bošnjaci prevezeni su autobusom u selo [[Orguz]]. Zapovjednik HVO je otišao do autobusa i rekao vojsci da dobro pripaze da netko ne bi došao i pobio razoružane Bošnjake. Nakon Grboreza, zapovjednik HVO Andabak krenuo je na pregovore u Livnu. <ref name="opća pucnjava"/>
Razoružavanje u Gornjem gradu i na još nekim lokacijama nije prošlo bez žrtava. Muslimani su se povukli u Gornji grad i uspostavili svoju kontrolnu točku i nitkome nisu dali ući i tako je trajalo par dana. Kriza nije potrajala dugo. Okončala je isti dan.
U pregovorima za predaju Muslimani su prvo tražili da UNPROFOR dođe kao "tampon zona", što je bio scenarij sličan onom u Hrvatskoj gdje je JNA dolazila kao "tampon zona" između hrvatskih snaga i pobunjenih Srba {{Nedostaje izvor}}. Odmetnicima su odbijeni zahtjevi i dat im je ultimatum za predaju. Bilo je kratko puškaranje. Muslimani su ušli i u hrvatske kuće iz kojih su pucali po HVO-u. Borbe su trajale pola dana. Muslimani su ubili dvojicu pripadnika HVO-a. Pucali su s vodovoda i ubili policajca. Poginulo je nekoliko muslimanskih odmetnika. Muslimani su na kraju prihvatili ultimatum i predali svoje oružje Hrvatskom vijeću obrane i poslije sukoba nije bilo.<ref name="poskok">[http://poskok.info/wp/bosnjaci-u-livnu-su-razoruzani-za-jedan-sat-u-ljeto-1993/ Poskok.info] Fena: ''Bošnjaci u Livnu su razoružani za jedan sat u ljeto 1993.'', 9. travnja 2015. (pristupljeno 10. svibnja 2017.)</ref><ref>[http://www.livno-online.com/zupanija/6083-bosnjaci-u-livnu-su-razoruzani-za-jedan-sat-u-ljeto-1993 Livno Online] Fena: ''
Bošnjaci u Livnu su razoružani za jedan sat u ljeto 1993.'' 9. travnja 2015. (pristupljeno 10. svibnja 2017.)</ref> Razoružani Muslimani sprovedeni u lokalne škole. Osobno su razdužili oružje HVO. Nitko nije u tim smještajima ubijen i nitko od zatvorenih nije boravio duže u njima od dva mjeseca.
 
Nakon razoružanja Muslimana u Gornjem gradu u Livnu pronađene su nesrazmjerno veće količine oružja i streljiva nego što ih je po operativnim i strateškim potrebama trebalo biti ondje {{Nedostaje izvor}}. Nađena su cijela tajna skladišta te postavljena bomba blizu stožera HVO {{Nedostaje izvor}}.
 
Srpnja 1993. livanjska brigada je zbog te sigurnosne akcije ostala bez 750 pripadnika zbog razoružavanja Muslimana.
Redak 36:
 
== Druge lokacije ==
Akcija razoružavanja sprovedena je istih dana u Livnu i [[Tomislavgrad|Tomislavgradu]]. Kap koja je prelila čašu bio je pad Bugojna. U Tomislavgradu su Muslimani postrojeni kod stare gimnazije i kod robne kuće. U isto vrijeme doznalo se da u Livnu nisu htjeli predati oružje. Razoružanje je sprovedeno i u [[Stolac (BiH)|Stocu]] i [[Čapljina|Čapljini]], gdje su razoružani i pozatvarani pripadnici ABiH odmah po početku izgreda u [[Bošnjačko-hrvatski sukob: Mostar i dolina Neretve|Mostaru]], dok Muslimani u HVO i civili nisu dirani sve do pada [[Bijelo Polje|Bijelog Polja]] [[30. lipnja]], nakon čega se i njih uzelo pod nadzor i stavilo u logoreposebni (Dretelj, Heliodrom, Gabelu i druge)smještaj.
 
== Izvori ==