|
'''Hrvatska ćirilica''' (poznata i kao '''bosančica'''<ref name="PTB">[[Pero Tutavac Bilić|Pero Tutavac]], ''Pravopis hrvatskog jezika : [posvećuje Otcu Hrvatske Kńiževnosti : Marku Maruliću, Splićaninu, prigodom 450-godišńice tiskańa »Judite« 1521 ― 1971.].'', Priručno izd., Svitlenik, Buenos Aires, 1971., str. 110. {{NSK-zapis|id=000557815}}</ref><ref name="BV">[[Božidar Vidov]], ''Croatian grammar : for upper level secondary schools in emigration = Hrvatska slovnica : za više razrede pučkih škola u iseljeništvu'', »Spring of Life«, B. Vidov, Toronto, 1975., LCCN 76375029, str. 11., {{Google knjige|5p9iAAAAMAAJ|primjerak}} – {{NSK-zapis|id=000351808}}</ref> kaouz i ostaliostale [[Hrvatska ćirilica#Nazivi|nazivinazive]]) [[Morfologija (jezikoslovlje)|morfološki]] i ortografski osobita inačica [[Ćirilica|ćirilice]].<ref name="Žagar">[[Mateo Žagar]], paleoslavist i sveučilišni profesor: [http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac488.nsf/AllWebDocs/Hrvatska_cirilica_dio_je_bogatstva_hrvatske_povijesne_raznolikosti Hrvatska ćirilica dio je bogatstva hrvatske povijesne raznolikosti], razgovarala Mira Muhoberac, [[Vijenac (časopis)|Vijenac]], broj 488, 15. studenoga 2012. (v. najavu skupa Hrvatska ćirilična baština koji priređuje HAZU u svojoj palači 26. i 27. studenoga 2012.)</ref><ref>{{Citiranje weba|title=bosančica {{!}} Hrvatska enciklopedija|url=https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=8874|access-date=2021-07-16|website=www.enciklopedija.hr}}</ref> Rabila se u [[Bosna|Bosni]] (franjevci: M. Divković, I. Bandulavić, P. Posilović i dr.), [[Dubrovnik|Dubrovniku]] (diplomatika, ''Dubrovački lekcionar,'' početak XVI. st.; ''Libro od mnozijeh razloga,'' 1520. itd.) i [[Dalmacija|srednjoj Dalmaciji]]. Uz [[Glagoljica|glagoljicu]] i [[Latinica|latinicu]], bosančica je [[Hrvatski jezik|hrvatsko narodno pismo]].
== Nazivi ==
|
