'''Flavije Belizar''' ([[grčki]]: Βελισαριος, [[latinica|latinično]]: ''Belisarios'', [[latinski jezik|latinski]]: ''Flavius Belisarius'', oko [[500.]]<ref>Točan dan njegovog rođenja nije poznat. PLRE III, str. 182</ref>–[[565.]]) bio je jedan od najvećih [[bizant]]skih [[general]]a i jedan od najistaknutijih generala u povijesti. Sproveo je ambicioznu namjeru cara [[Justinijan I.|Justinijana I.]] da vrati pod svoju vlast velik dio sredozemnog dijela [[Zapadno Rimsko Carstvo|Zapadnog Rimskog Carstva]], koje je izgubljeno stotinjak godina ranije.
Jedna od bitnih karakteristika Belizarove karijere je uspjeh kojeg je postigao unatoč slaboj ili mjestimice nikakvoj carskoj potpori. Smatra ga se među izabranom skupinom ljudi koje povjesničari smatraju [[Posljednji Rimljani]] (Ultimus Romanorum).
Redak 33:
Rodio se u gradiću koji se zvao ''Germane'' ili ''Germania'' (Γερμανία, Γερμανός, Γέρμεννε), a nalazio se na mjestu današnje [[Sapareva Banja|Sapareve Banje]] u jugozapadnoj Bugarskoj. Rodio se u [[romanizacija|romaniziranoj]] [[paleobalkan|paleobalkanskoj]] obitelji za koju se pretpostavlja da su vjerojatno bili [[Tračani]] ili [[Goti]].
Još kao mladić je postao vojnik. Služio je kao tjelohranitelj cara [[Justin I.|Justina I.]].<ref name="Treadgold1997">{{cite book |last=Treadgold |first=Warren T. |title=A history of the Byzantine state and society |url=http://books.google.com/books?id=nYbnr5XVbzUC&pg=PA246 |accessdate=2010-10-12. listopad2010.|year=1997. |publisher=Stanford University Press |isbn=9780804726306 |page=246}}</ref> Dok je službovao kod njega, privukao je pozornost caru i njegovom nećaku Justinijanu, jer je djelovao kao časnik koji obećava svojom inovativnošću. Car mu je dopustio formirati posebnu tjelohraniteljsku postrojbu (''[[bucellarii]]''), odnosno [[teško konjaništvo]]. Vremenom mu se dopustilo proširiti postrojbu na dodatno ojačanje, jakosti 1500 ljudi. Postali su careva osobna garda. Belizarovi ''bucellarii'' su bili jezgra oko koje su se organizirale sve vojske kojima je poslije bio zapovijedao. Opremljeni [[koplje|kopljem]], hunskim složenim lukom, [[dvosjekli mač|dvosjeklim mačem]] i bili su oklopljeni po svim standardima teškog konjaništva. Bili su višenamjenska postrojba, sposobna za upade napadajući iz daljine lukom i strijelom, kao Huni, a mogla je djelovati kao teško udarno konjaništvo, koje je jurišalo i zabijalo se u neprijateljske redove kopljima i mačevima. U biti su kombinirali najbolje i najopasnije aspekte rimskih najvećih neprijatelja, Huna i Gota.
[[File:Roman-Persian Frontier in Late Antiquity.svg|thumb|right|250px|Zemljovid bizantsko-perzijske granice.]]
