Golfska struja: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena kategorija Morske struje; dodana kategorija Morske struje u Atlantskom oceanu uz pomoć dodatka HotCat
Redak 5:
 
==Golfska struja i skretanje preko Atlantika==
Europljani su počeli s istraživanjem ove struje još 1513. godine s ekspedicijom [[španjolci|španjolskog]] [[konkvistador]]a [[Juan Ponce de León]]a. Nakon toga, ušla je u široku primjenu kao pomorski put Španjolaca na povratku s [[Karibi|Kariba]] u Španjolsku.<ref>{{cite book |last= Fernandez-Armesto |first= Felipe |title= Pathfinders: A Global History of Exploration |year= 2006 |publisher= W.W. Norton & Company |isbn= 0-393-06259-7 |pages= p. 194}}</ref> [[Benjamin Franklin]] je 1786. godine detaljno proučavao i kartirao ovu struju.<ref>[http://www.oceanexplorer.noaa.gov/library/readings/gulf/gulf.html 1785: Benjamin Franklin's ''Sundry Maritime Observations''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20081002000344/http://www.oceanexplorer.noaa.gov/library/readings/gulf/gulf.html |date=2. listopada 2008. }}, NOAA Ocean Explorer</ref> Uobičajeno se smatra, da topla voda koju sobom donosi Golfska struja, utječe na [[klima|klimu]] [[Zapadna Europa|Zapadne]] i, naročito, [[Sjeverna Europa|Sjeverne Europe]], čineći ju blažom nego što bi inače bila. No, postojanje ovog utjecaja na razliku u temperaturi između Sjeverne Amerike i Europe na istoj [[zemljopisna širina|zemljopisnoj širini]], predmet je rasprave.<ref name="mild_climate">{{cite journal |last=Seager |first=Richard |title=The Source of Europe's Mild Climate |journal=American Scientist Online |date=July–August, 2006 |url=http://www.americanscientist.org/template/AssetDetail/assetid/51963?fulltext=true&print=yes |accessdate=2007-08-02 }}</ref>
 
==Osobine Golfske struje==
Redak 12:
Pored susreta s [[Labradorska struja|Labradorskom strujom]], i [[Coriolisov učinak]] djeluje da Golfska struja sa svog kretanja prema sjeveru skrene na istok prema Europi. Na tom njenom putu, od nje se odvajaju ogranci, da bi zapadno od Britanskih otoka postala [[Sjevernoatlantska struja]].
 
Golfska struja je snažna oceanska struja koja nosi oko 1,4 [[Watt|petawatta]] toplinske energije. To je oko 100 puta više energije od ukupnih svjetskih [[energija|energetskih]] potreba.<ref name="Australian">{{cite news |last=Leake |first=Jonathan |title=Scientists probing a dying current bring worst climate fears to the surface |publisher=The Australian |url=http://web.archive.org/web/20070802224636/http://www.theaustralian.news.com.au/common/story_page/0,5744,17457834%255E30417,00.html |date=December 5, 2005 -12-05}} (Web archive)</ref> Količina vode koja prolazi Floridskim prolazom procjenjuje se na oko 30 milijuna m<sup>3</sup> u sekundi (30 [[Sverdrup]]a), a iza [[rt Hatteras|rta Hatteras]] količina naraste na oko 80 milijuna m<sup>3</sup> u sekundi. Količina vode koja teče Golfskom strujom značajno premašuje ukupnu količinu vode od ukupno 0,6 milijuna m<sup>3</sup> u sekundi koju sve rijeke koje utječu u Atlantik donose sa sobom. No, usprkos tome, Golfska struja je slabija od [[Antarktička cirkumpolarna struja|Antarktičke cirkumpolarne struje]].
 
Ova struja je široka oko 80-159 kilometara, a duboka 800-1200 metara. Brzina struje je veća uz površinu i rubove, a maksimalna brzina joj je oko 2,5 metra u sekundi.<ref>{{cite web |last=Phillips |first=Pamela |title=The Gulf Stream |url=http://fermi.jhuapl.edu/student/phillips/ |publisher=USNA/Johns Hopkins |accessdate=2007-08-02 }}</ref>
 
Na svom putu prema sjeveru, topla voda golfske struje isparava, a time joj raste [[salinitet]]. Hlade ju vjetrovi koji pušu uz površinu i izazivaju [[isparavanje]]. Ova dva procesa, hlađenje i povećanje gustoće vode zbog većeg saliniteta, na sjeveru Atlantskog oceana ova voda počinje tonuti u dublje slojeve i postaje dio dubinskih voda atlantskog dijela [[termohalinska cirkulacija|termohalinske cirkulacije]] (površinski dio te cirkulacije je Golfska struja).