Bio je stariji sin [[erdelj]]skog vojvode [[Janko Hunjadi|Janka Hunjadija]] i Elizabete Szilágyi i brat [[Matija Korvin|Matije Korvina]], kasnijeg [[Hrvatsko-Ugarska|hrvatsko-ugarskog kralja]]. Godine [[1453.]] imenovan je [[ban|hrvatsko-dalmatinskim banom]], ali nikada nije preuzeo upravu nad [[Hrvatska|Hrvatskom]]. Nakon pada [[Istanbul|Carigrada]] pod [[padPad Carigrada|tursku vlast]] [[1453.]] gdoinegodine, gubernator Ugarske Janko Hunjadi poveo je veliku vojsku na [[Beograd]]. S njim je išao i njegov sin Ladislav. Za vrijeme rata s [[Osmanlije|Osmanlijama]], nastala je svađa između Janka Hunjadija i kneza [[Ulrik II. Celjski|Ulrika II. Celjskog]], koji je želio nasilno steći i hrvatsko-dalmatinsku banovinu. Zbog toga je, nakon očeve smrti, Ladislav došao u teški sukob sa celjskim knezom. Nakon velike pobjede protiv turske vojske, u Beograd su stigli kralj [[Ladislav V. Posmrtni|Ladislav V.]] (1445.-1457.) i njegov privrženik Ulrik II. Celjski. Dana [[9. studenogstudenoga]] [[1456.]] godine Ladislav je dao pogubiti Ulrika, čime je izumro čitav rod [[Celjski grofovi|knezova Celjskih]]. Iako je kralj obećao kako se neće osvećivati Ladislavu zbog Ulrikova ubojstva, po njegovu dolasku u [[Budim]] dao ga je pogubiti, a mlađeg brata Matiju uzeo je za taoca i odveo ga u [[Prag]].<ref>Šišić, Ferdo, Povijest Hrvata, Pregled povijesti hrvatskog naroda 600.-1526., prvi dio, str. 238.-239.</ref>
