Razlika između inačica stranice »Andrija III. Mlečanin«

m
pravopis
m (→‎top: pravopis)
m (pravopis)
== Prilike prije stupanja na vlast ==
 
Andrija je bio sin nepriznatog ugarskog kraljevića [[Stjepan Postum|Stjepana Postuma]] i [[Mlečani|Mlečanke]] [[Tomasina Morosini|Tomasine Morosini]]. Njegov se otac rodio iz trećeg braka kralja [[Andrija II.|Andrije II.]] (1205.-1235.) s Beatricom od Este-Ferrare. No uoči njegovog rođenja kralj je umro, a nasljednik [[Bela IV.]] (1235.-1270.) nije htio priznati svog brata, optužujući Beatricu za bračnu nevjeru. Trudna Beatrica je preobučena u mušku odjeću pobjegla bratu Albertu u [[Italija|Italiju]], gdje je rodila sina Stjepana.
 
Stjepan se nakon dugog lutanja naselio u [[Mleci]]ma i vjenčao Mlečankom Tomasinom Morosini. U ratu protiv Ugarske, [[Češka]] je podržavala Stjepana, ali se sklapanjem mira obvezala da će s tim prestati. Ubrzo potom, [[1271.]] godine, umro je ostavivši udovicu i maloljetnog sina Andriju Mlečanina, na kojeg je prenio svoja prava na položaj [[herceg|hrvatskog hercega]]. Godine [[1272.]] umro je kralj [[Stjepan V., hrvatsko-ugarski kralj|Stjepan V.]], a nasljedio ga je stariji sin [[Ladislav IV. Kumanac]] (1272.-1290.), dok je mlađi sin Andrija zadobio čast hrvatskog hercega (1274.-1278.) i vlast nad Hrvatskom. Zbog velikog nezadovoljstva vladavinom kralja Ladislava IV. Kumanca, dio plemstva je ogorčen bezvlađem u državi i kraljevim raskalašanim životom, počeo razmišljati da izabere novog kralja. Kada je herceg Andrija umro 1278. godine, situacija se dodatno zakomplicirala, jer je u tom trenutku Ladislav bio jedini zakonom priznati Arpadović.<ref>Šišić, Ferdo, Povijest Hrvata, Pregled hrvatske povijesti 600.-1526., prvi dio, str. 204.-205.</ref>
 
Hrvatsko-Ugarsko kraljevstvo našlo se u velikoj krizi, kraljevska vlast je oslabila, a pojedini velikaški rodovi počeli su samovoljno vladati na svojim zemljama i uzurpirati kraljevska prava na njima. Kada su se [[Gisingovci]] [[1289.]] godine digli protiv kralja Ladislava IV., pozvali su Andriju Mlečanina u Hrvatsku. On je spremno prihvatio poziv i došao početkom [[1290.]] u pratnji svoga ujaka [[Albert Morosini|Alberta Morosinija]] u mletački [[Zadar]], a odatle u [[Međimurje]], gdje ga je zarobio neki velikaš i predao austrijskom vojvodi [[Albert I. Habsburg|Albertu I.]], koji ga je zatočio. Kako su pobunjeni Kumani ubrzo potom ubili kralja Ladislava, Andrija je pozvan u Ugarsku da preuzme kraljevsku vlast.
 
 
Andrija III. (1290.-1301.) je bio jedini preostali muški izdanak dinastije Arpadovića. Okrunio se [[28. srpnja]] [[1290.]] u [[Stolni Biograd|Stolnom Biogradu]], te oženio [[Fenona Kujavska|Fenonom Kujavskom]], [[Poljaci|poljskom]] princezom iz dinastije [[Pjastovići|Pjastovića]], s kojom je dvije godine kasnije dobio kćer [[Elizabeta Arpadović|Elizabetu]] († o. 1338.). Međutim, jer je njegovom ocu osporavano legitimno pravo na srodstvo s Arpadovićima, protiv njega su se udružila tri moćna protivnika, poričući mu pravo na vlast. Prvo je protiv novoustoličenog kralja ustao njemački kralj [[Rudolf I., njemački kralj|Rudolf I. Habsburg]] (1273.-1291.) koji je tvrdio je da je kralj [[Bela IV.]] predao Hrvatsku i Ugarsku u leno caru [[Fridrik II., car Svetog Rimskog Carstva|Fridriku II.]] za provale [[Tatari|Tatara]] [[1241.]] godine, te je te zemlje predao svome sinu vojvodi Albertu I.
 
Protiv carevih težnji je istupio [[papa]] [[Nikola IV.]] (1288.-1292.) ističući da su [[Ugarska]] i [[Hrvatska]] leno [[Sveta Stolica|Svete Stolice]]. Uz njih dvojicu, protiv Andrije III. nastupila je i [[Napuljsko Kraljevstvo|napuljska kraljica]] [[Marija Arpadović|Marija]], sestra kralja Ladislava IV. Kumanca, ističući da je ona jedina zakonita baštinica [[kruna svetog Stjepana|hrvatsko-ugarske krune]], a svoja je prava prenijela na sina Karla Martela. Uz nju je pristao i papa, pa je papinski legat okrunio [[Karlo Martel|Karla Martela]] za kralja.<ref>Šišić, Ferdo, Pregled povijesti hrvatskog naroda 600.-1526., prvi dio, str. 205.</ref>
[[Slika:Ondra3 pecet.jpg|180px|lijevo|mini|Pečat kralja Andrije III. Mlečanina]]
Međutim na Andrijinoj strani bila je cijela Ugarska. Kralj je objavio rat austrijskom vojvodi Albertu i porazio ga, pa je on odustao od svoje kandidature. Veći je problem bila [[Anžuvinci|anžuvinska stranka]] uz koju je pristala čitava Hrvatska, osobito moćni slavonski knezovi Gisingovci. Stoga je Andrija III. prešao rijeku [[Drava|Dravu]] i krenuo u rat da ih prislili na pokornost. Na povratku sa uspješnog pohoda zarobio ga je slavonski ban Ivan Gisingovac i pustio tek nakon što mu je kralj isplatio veliki novčani iznos. Nakon što je oslobođen, kralj je doveo iz Mletaka svoju majku Tomasinu i ujaka Alberta Morosinija uz pomoć velikaške obitelji [[Babonići|Babonića]]. Majci je dodijelio na upravu Hrvatsku i dio zapadne Ugarske uz naslov [[herceg]]inje. Ona je tu dužnost obnašala do 1297. godine, kada je kralj svog ujaka Albertina Morosinija imenovao hercegom.
Želeći pridobiti na svoju stranu moćne [[Šubići|knezove Bribirske]], napuljski [[Anžuvinci]] su im poklonili cijelu Hrvatsku od [[Gvozd]]a do [[Neretva|Neretve]] s nasljednim pravom. Na to je [[1293.]] godine odgovorio kralj Andrija III., predavši bribirskima čitavu hrvatsko-dalmatinsku banovinu i nasljednu [[ban]]sku čast, čime su [[knez]]ovi Bribirski postali najmoćniji velikaši u Hrvatskoj, a svi plemići na tom području postali njihovi [[vazal]]i.<ref>Šišić, Ferdo, Pregled povijesti hrvatskog naroda 600.-1526., prvi dio, str. 205.-206.</ref>
 
U međuvremenu je [[kuga]], koja je harala [[Italija|Italijom]] usmrtila Karla Martela te je novi papa [[Bonifacije VIII.]] (1294.-1303.) uzeo u zaštitu Karlovog sina, [[Karlo I. Robert|Karla Roberta]] i proglasio ga hrvatsko-ugarskim kraljem. Uz to je u Ugarskoj na upražnjene [[biskup]]ske stolice imenovao pristaše anžuvinske stranke.
 
Kako kralj Andrija III. nije imao muških potomaka ni sa drugom suprugom [[Agneza Austrijska|Agnezom Austrijskom]], namjeravao je nasljednikom proglasiti svog ujaka Albertina Morosinija. Kada se za to doznalo, izbila je velika pobuna, koja je još i više ojačala pristaše Karla Roberta, pa je mladi Karlo Robert uz pomoć knezova Bribirskih i u pratnji [[Juraj II. Šubić Bribirski|Jurja II. Šubića Bribirskog]], brata [[ban]]a [[Pavao I. Šubić Bribirski|Pavla I. Bribirskog]], stigao u Hrvatsku. Kralj Andrija počeo se pripremati za rat, ali je u toku priprema iznenada umro i s njim je izumrla dinastija Arpadovića, koja je vladala u Hrvatskoj dva stoljeća.
99.789

uređivanja