Hamdija Kreševljaković: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
m →‎Životopis: pravopis
Redak 33:
Godine 1912. godine objavio je zapaženo djelo ''Kratki pregled hrvatske knjige u Herceg-Bosni''. Sakupljao je sudske isprave iz osmanskog vremena, [[defter]]e i [[ferman]]e, te je u razgovorima sa suvremenicima tog vremana sakupljao informacije, koje je objavljivao u stručnim radovima. U istraživačkom radu putovao je Bosnom, ali i Austrougarskom, Njemačkom, Poljskom, Grčkom, Italijom, Francuskom, Nizozemskom, Danskom, Švedskom i Islandom. Monografijom ''Štamparije u Bosni za turskog vremena'' i prilogom ''Hasanaga Beširević-Pećki'', objavljenih 1920. godine Kreševljaković prelazi iz književne povijesti na povijesne teme.<ref name="Seid" />
 
Od 1916. godine radio je u muslimanskim prosvjetnim ustanovama, u "Darul- mualliminu", Okružnoj [[medresa|medresi]], a profesor [[Gazi Husrev-begova medresa|Gazi Husrev-begove medrese]] bio je od 1926. do 1945. godine, i neprocjenjivo mnogo doprinio stabiliziranju ove škole i njenom organiziranju u Kraljevini Jugoslaviji. U Gazi Husrev-begovoj medresi predavao je zemljopis, povijest, filozofsku propedeutiku, pedagogiju i njemački jezik. Predavao je još i u Prvoj gimnaziji, zatim u Srednjoj ekonomskoj školi. Odlazi u preranu mirovinu 1932. godine, tri godine nakon sukoba s ondašnjim vlastima, odnosno nakon javnog kritiziranja službene politike u to vrijeme i zbog prohrvatskih stavova. Za vrijeme [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] surađivao je u ''Novom Beharu'' (1944.), ''Narodnoj uzdanici, kalendaru'' (1942.-1945.), ''El Hidaji'' i dr.<ref name="tko je tko" /> Bio je dopisni član [[JAZU]] a od 7. siječnja 1942. godine član [[HAZU]].<ref name="tko je tko" /> Nakon sloma NDH radio je kao nastavnik na II. muškoj gimnaziji i Trgovačkoj akademiji u Sarajevu. Iza sebe ostavio je brojne znanstvene uradke, nezaobilazne kad je riječ o proučavanju prošlosti Bosne i Hercegovine i Sarajeva. Bio je suradnikom u [[leksikon]]u [[Znameniti i zaslužni Hrvati te pomena vrijedna lica u hrvatskoj povijesti od 925–1925]] tiskanom 1925. godine prigodom proslave 1000-godišnjice [[Hrvatsko Kraljevstvo|hrvatskoga kraljevstva]] i napisao je 8 životopisa.
 
Zapažen je i njegov angažman u Zavodu za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine gdje je radio kao znanstveni suradnik sve do svoje smrti. Kreševljaković je godinama bio radni član društva "[[Narodna uzdanica]]", u kojem je zadugo bio biran u glavni odbor. Objavio je preko 350 radova iz oblasti povijesti, kulture, civilizacije, baštine Bosne i Hercegovne (naručito iz osmanskog doba). Jedan je od utemeljitelja suvremenog pristupa u proučavanju povijesti Bosne i Hercegovine. Radovi iz te oblasti preporučili su ga za najvisa znanstvena zvanja.