Renco Posinković: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m →‎top: pravopis
Redak 9:
S 14 godina počinje trenirati vaterpolo u [[Vaterpolski klub Mornar|VK “Mornar”]]. Za prvu momčad nastupa već dvije godine poslije. Prvi poziv za reprezentaciju bivše države dobiva 1985., nakon čega započinje plodno razdoblje osvajanja trofeja. Između ostalog, 1986. osvaja Kup Kupova s [[Vaterpolski klub Mornar|“Mornarom”]]. Svjetski Kup s reprezentacijom osvaja '87., '89. i '91. U [[Vaterpolo na OI 1988.|Seulu 1988.]] ostvaruje san svih sportaša – zlato na [[Olimpijske igre|Olimpijskim igrama]]. Godinu kasnije, iz [[Vaterpolski klub Mornar|“Mornara”]] prelazi u [[Vaterpolski klub Jadran|“Jadran”]]. Te iste godine osvaja srebro s reprezentacijom na Europskom prvenstvu, a '91. postaje prvak svijeta.
 
Renco je prvi sportaš u Hrvatskoj koji je napustio reprezentaciju Jugoslavije, u društvu Bezmalinovića, [[Perica Bukić|Bukića]], [[Dubravko Šimenc|Šimenca]] i Vasovića. S [[Vaterpolski klub Jadran|“Jadranom”]] osvaja Kup prvaka Europe, što je i prvi trofej našeg kluba u Europi. Taj uspjeh ponavljaju i godinu kasnije u legendarnom finalu protiv [[HAVK Mladost (vaterpolo)|“Mladosti”]] iz [[Zagreb|Zagreba]]. U oba finala Renco brani ključne lopte te biva proglašen za najboljeg igrača finala Kupa prvaka. Četiri godine je igrao za reprezentaciju [[Hrvatska|Hrvatske]] (1992.-1996.), a nakon toga završava profesionalnu igračku karijeru. Međutim, s time ne završava njegova sportska karijera jer se odnedavno vraća vaterpolu kao pomoćni trener u [[Vaterpolski klub Mornar|VK “Mornar”]].
 
Paralelno s igračkom karijerom završava i Elektrotehnički fakultet u [[Split|Splitu]]. Nikad nije radio u struci, već 1996. počinje raditi kao sportski novinar [[Vjesnik (novine)|“Vjesnika”]], za kojeg radi punih 10 godina. Nakon toga kratko vrijeme piše za [[Sportske novosti|“Sportske novosti”]]. Početkom ove godine sudjeluje u osnivanju novina i internetskog portala "[[Glas Dalmacije]]".