Tijekom [[Hercegovački ustanak (1875.- – 1878.)|Hercegovačkog ustanka (1875.- – 1878.)]], znatan dio Hercegovine oslobođen je od turske vlasti. Pošto se ustanak odvijao usporedno s [[Crnogorsko - turski rat (1876. - 1878.)|Crnogorsko - turskim ratom (1876. - 1878.)]], zajedničkim naporom Crnogoraca i ustanika ostvareni su značajni uspjesi, od kojih je poseban značaj imalo zauzimanje [[Nikšić|Nikšića]] (1877.). Odlukom [[Berlinski kongres|Berlinskog kongresa (1878.)]], najveći dio oslobođenog područja ušao je u sastav [[Kneževina Crna Gora|Knjaževine Crne Gore]]. Tada se postavilo i pitanje o unošenju [[Hercegovina|hercegovačke]] odrednice u prošireni vladarski naslov knjaza Nikole, koji je vrlo poštovao Hercegovce, ali to nije moglo biti učinjeno zbog stilizacije [[Berlinski kongres|Berlinskog ugovora]], u kome je pojam [[Hercegovina|Hercegovine]] bio ograničen na dio pod [[Austro-Ugarska|austrougarskom]] okupacijom.
Tijekom [[Prvi balkanski rat|Prvog balkanskog]] rata (1912.), zauzet je i prostor sjeverno, a [[Sandžak]] (iz kojeg se austrougarska vlast povukla 1908., kada je [[Dekret o aneksiji Bosne i Hercegovine|anektirala]] [[Bosna i Hercegovina|BiH]], odnosno njezinih preostalih 5 distrikata) je podijeljen između kraljevina [[Kraljevina Srbija|Srbije]] i [[Kraljevina Crna Gora|Crne Gore]], što je i potvrđeno [[London|Londonskim]] mirovnim ugovorom od [[30. ožujka]] [[1913.]] godine.
