Razlika između inačica stranice »Oswald Spengler«

Dodano 875 bajtova ,  prije 13 godina
→‎Biografija: više o Propasti Zapada
m (robot Dodaje: pms:Oswald Spengler)
(→‎Biografija: više o Propasti Zapada)
Oswald Spengler je rođen [[1880]]. u Blankenburgu ([[Sachsen-Anhalt]]). Porijeklom je iz konzervativne, niže građanske obitelji; otac mu je bio rudarski tehničar koji je kasnije radio u poštanskom uredu, a umro je [[1901]]. Oswald je bio najstarije dijete i jedini dječak u obitelji. Zdravstveno stanje mu je bilo loše, imao problema sa [[srce]]m i [[migrena]]ma koje su ga mučile cijeli život. Svoje mladosti se sjeća kao vremena glavobolje i [[anksioznost]]i.
 
[[1890]]. obitelj se preselila u sveučilišni grad Halle gdje je Oswald stekao klasično srednjoškolsko obrazovanje učeći [[grčki]], [[latinski]], [[Matematika|matematiku]] i [[prirodne znanosti]]. Puno je čitao, volio umjetnost, posebno [[Poezija|poeziju]], [[Drama|dramu]] i [[Glazba|glazbu]]. Dojmile su ga se ideje [[Goethe]]a i [[Nietzsche]]a koje će kasnije spomenuti kao glavne utjecaje u svojoj ''Propasti Zapada''. Pohađao je nekoliko sveučilišta (München, Berlin, Halle) i obrazovao se iz raznih područja: [[povijest]], [[filozofija]], matematika, prirodne znanosti i umjetnost. [[1903]]. nije uspio steći doktorsku titulu zbog nedovoljno referenci u radnji o [[Heraklit]]u; to mu je uspjelo sljedeće godine. [[1905]]. pretrpio je živčani slom. Neko vrijeme radio je kao učitelj [[Saarbrücken]]u i [[Düsseldorf]]u; od [[1908]]. do [[1911]]. predavao je znanost, njemačku povijest i matematiku u [[Hamburg]]u. Nakon majčine smrti, 1911. preselio je u [[München]] gdje će ostati do kraja života. Posvetio se svojem filozofskom radu i pisanju, živio je osamljeno i vrlo skromno. Uzdržavao se malim nasljedstvom, a povremeno je prihvaćao tutorske poslove ili je pisao za časopise kako bi dodatno zaradio.
 
Rad na svojem životnom djelu, ''[[Propast Zapada]]'', započeo je s namjerom da se prvenstveno koncentrira na položaj [[Njemačko Carstvo|Njemačke]] u [[Europa|Europi]]; pod dojmom događaja vezanih uz [[2. marokanska kriza|Drugu marokansku krizu]] odlučio je proširiti opseg. U knjizi iznosi svoju teoriju cikličkog razvoja [[civilizacijakultura]] i pesimističnu viziju budućnosti [[Okcident|zapadne]] civilizacije koja se nalazi na kraju svojeg razvoja. PrviPo svezaknjemu, biopovijest je gotovskupna [[1914]].biografija godinenezavisnih kultura koje nalikuju živim organizmima: rađaju se kako bi ostvarile svoj životni potencijal, a''praideju''; izdavanjeprolaze jekroz odgođenorazdoblja zbogmladosti, [[1.zrelosti svjetskii rat|Prvogstarosti svjetskogte rata]].na kraju Zaneizbježno vrijemeumiru. Zapadna ratakultura, koju Spengler jenaziva zapao''faustovskom'' ujer financijskesmatra problemeda jerdoktor muFaust personificira njezin ukupni duh, nastala je nasljedstvotijekom bilosrednjeg uloženovijeka ui inozemstvu,upravo takoje dostigla vrhunac te počinje opadati da jebi tadaza živionekoliko ustoljeća siromaštvupotpuno nestala. UNestanak ratune nijemora sudjelovaobiti jerposljedica jenikakvih joškatastrofa ranijeniti proglašendramatičnih trajnodogađaja, nesposobnimnego zajednostavnog vojnugubitka službupokretačke snage i zamjene nekom novom kulturom s vlastitom praidejom i njezinim manifestacijama u obliku religije, filozofije, znanosti, umjetnosti i politike.
Neko vrijeme radio je kao učitelj [[Saarbrücken]]u i [[Düsseldorf]]u; od [[1908]]. do [[1911]]. predavao je znanost, njemačku povijest i matematiku u [[Hamburg]]u. Nakon majčine smrti, 1911. preselio je u [[München]] gdje će ostati do kraja života. Posvetio se svojem filozofskom radu i pisanju, živio je osamljeno i vrlo skromno. Uzdržavao se malim nasljedstvom, a povremeno je prihvaćao tutorske poslove ili je pisao za časopise kako bi dodatno zaradio.
 
Prvi svezak bio je gotov [[1914]]. godine, a izdavanje je odgođeno zbog [[1. svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]. Za vrijeme rata, Spengler je zapao u financijske probleme jer mu je nasljedstvo bilo uloženo u inozemstvu, tako da je tada živio u siromaštvu. U ratu nije sudjelovao jer je još ranije proglašen trajno nesposobnim za vojnu službu. Knjiga je izašla sredinom [[1918]]. godine i uskoro postala veliki uspjeh u njemačkom društvu osiromašenom ratom i nezadovoljnom odlukama [[Versajska konferencija|Versajske konferencije]], a bila je uspješna i izvan Njemačke te vrlo brzo prevedena na nekoliko jezika. U akademskim krugovima je naišla na različite reakcije: kritizirana je Spenglerova opskurnost i [[misticizam]], ali djelo se ipak smatralo važnim doprinosom teoriji o cikličkom toku povijesti. Doprinijelo je i njegovom ugledu pa je u sljedećim godinama držao brojna predavanja o politici i filozofiji. [[1919]]. je odbio ponudu za mjesto profesora na [[Göttingen]]skom sveučilištu kako bi se mogao posvetiti pisanju. Kretao se u utjecajnim političkim i gospodarskim krugovima; od svojih imućnih prijatelja dobivao je i financijsku potporu. Prijatelji su mu bili industrijalci Paul Reusch i Albert Vögler, sestra poznatog filozofa [[Elisabeth Förster-Nietzsche]], arheolog i etnolog [[Leo Frobenius]] i drugi utjecajni intelektualci.
Rad na svojem životnom djelu, ''[[Propast Zapada]]'', započeo je s namjerom da se prvenstveno koncentrira na položaj [[Njemačko Carstvo|Njemačke]] u [[Europa|Europi]]; pod dojmom događaja vezanih uz [[2. marokanska kriza|Drugu marokansku krizu]] odlučio je proširiti opseg. U knjizi iznosi svoju teoriju cikličkog razvoja [[civilizacija]] i pesimističnu viziju budućnosti [[Okcident|zapadne]] civilizacije koja se nalazi na kraju svojeg razvoja. Prvi svezak bio je gotov [[1914]]. godine, a izdavanje je odgođeno zbog [[1. svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]. Za vrijeme rata, Spengler je zapao u financijske probleme jer mu je nasljedstvo bilo uloženo u inozemstvu, tako da je tada živio u siromaštvu. U ratu nije sudjelovao jer je još ranije proglašen trajno nesposobnim za vojnu službu.
 
Drugi svezak ''Propasti Zapada'' objavljen je [[1922]]., a sljedeće godine revidirao je prvi svezak. U prvoj polovici dvadesetih godina Spengler se posvetio politici; još 1919. u svojem djelu ''[[Prusija]]nizam i [[socijalizam]]'' protivio se [[Marksizam|marksizmu]] i [[Liberalizam|liberalizmu]] te kao rješenje vidio ''njemački socijalizam'' baziran na [[Konzervativizam|konzervativnim]] pruskim vrijednostima reda, autoriteta i dužnosti. Aktivno se uključio u [[Politika|politiku]] zalažući se za dovođenje [[Reichswehr]]ova generala [[Hans van Seeckt|Hansa van Seeckta]] na položaj državnog poglavara. No pokušaji su propali, a Spengler se pokazao neuspješnim u praktičnoj politici pa se [[1925]]. povukao i posvetio znanstvenom i filozofskom radu. [[1927]]. pretrpio je blaži moždani udar. [[1931]]. objavio je djelo ''Čovjek i tehnika'' u kojima upozorava na opasnosti koje [[tehnologija]] i [[industrijalizacija]] donose kulturi. Posebno je upozorio na tendenciju širenja [[Okcident|zapadnjačke]] tehnologije među neprijateljskim ''obojenim rasama'' koje ju mogu iskoristiti kao oružje protiv Europe.
Knjiga je izašla sredinom [[1918]]. godine i uskoro postala veliki uspjeh u njemačkom društvu osiromašenom ratom i nezadovoljnom odlukama [[Versajska konferencija|Versajske konferencije]], a bila je uspješna i izvan Njemačke te vrlo brzo prevedena na nekoliko jezika. U akademskim krugovima je naišla na različite reakcije: kritizirana je Spenglerova opskurnost i [[misticizam]], ali djelo se ipak smatralo važnim doprinosom teoriji o cikličkom toku povijesti. Doprinijelo je i njegovom ugledu pa je u sljedećim godinama držao brojna predavanja o politici i filozofiji.
 
Iako je [[1932]]. glasao za [[Hitler]]a, a ne [[Paul von Hindenburg|Hindenburga]], novog njemačkog ''Führera'' je smatrao vulgarnim. U početku je imao pozitivne stavove o [[Nacizam|nacizmu]], ali i tada je dao do znanja da Hitlera ne smatra impresivnim; bolje mišljenje imao je o drugom nacističkom moćniku, [[Gregor Strasser|Gregoru Strasseru]]. Nakon prvog susreta i razgovora s Hitlerom [[1933]]. godine, komentirao je da "ne želi junačkog tenora, nego pravog junaka". Iste godine postao je član ''Njemačke akademije'', a odnosi s nacistima su se dodatno zaoštravali. Javno se prepirao s [[Alfred Rosenberg|Alfredom Rosenbergom]], odbijao je [[Goebbels]]ove pozive da drži javne govore. Naciste je smatrao previše ograničenima na Njemačku, a odbacivao je i njihove biološke i [[Antisemitizam|anitsemitske]] ideje. Zbog [[Pesimizam|pesimizma]] i kritičkog stava našao se u izolaciji. Iako su i nacisti cijenili njegovu kritiku liberalizma, djelo ''Godine odluke'', objavljeno 1933., a vrlo popularno među konzervativnom, nacionalističkom [[Politička desnica|desnicom]], je uskoro zabranjeno. [[1934]]. u [[Noć dugih noževa|Noći dugih noževa]], kada se Hitler obračunao s neistomišljenicima, ubijeni su i neki Spenglerovi prijatelji.
[[1919]]. Spengler je odbio ponudu za mjesto profesora na [[Göttingen]]skom sveučilištu kako bi se mogao posvetiti pisanju. Kretao se u utjecajnim političkim i gospodarskim krugovima; od svojih imućnih prijatelja dobivao je i financijsku potporu. Prijatelji su mu bili industrijalci Paul Reusch i Albert Vögler, sestra poznatog filozofa [[Elisabeth Förster-Nietzsche]], arheolog i etnolog [[Leo Frobenius]] i drugi utjecajni intelektualci.
 
Drugi svezak ''Propasti Zapada'' objavljen je [[1922]]., a sljedeće godine revidirao je prvi svezak. U prvoj polovici dvadesetih godina Spengler se posvetio politici; još 1919. u svojem djelu ''[[Prusija]]nizam i [[socijalizam]]'' protivio se [[Marksizam|marksizmu]] i [[Liberalizam|liberalizmu]] te kao rješenje vidio ''njemački socijalizam'' baziran na [[Konzervativizam|konzervativnim]] pruskim vrijednostima reda, autoriteta i dužnosti. Aktivno se uključio u [[Politika|politiku]] zalažući se za dovođenje [[Reichswehr]]ova generala [[Hans van Seeckt|Hansa van Seeckta]] na položaj državnog poglavara. No pokušaji su propali, a Spengler se pokazao neuspješnim u praktičnoj politici pa se [[1925]]. povukao i posvetio znanstvenom i filozofskom radu. [[1927]]. pretrpio je blaži moždani udar.
 
[[1931]]. objavio je djelo ''Čovjek i tehnika'' u kojima upozorava na opasnosti koje [[tehnologija]] i [[industrijalizacija]] donose kulturi. Posebno je upozorio na tendenciju širenja [[Okcident|zapadnjačke]] tehnologije među neprijateljskim ''obojenim rasama'' koje ju mogu iskoristiti kao oružje protiv Europe.
 
Iako je [[1932]]. glasao za [[Hitler]]a, a ne [[Paul von Hindenburg|Hindenburga]], novog njemačkog ''Führera'' je smatrao vulgarnim. U početku je imao pozitivne stavove o [[Nacizam|nacizmu]], ali i tada je dao do znanja da Hitlera ne smatra impresivnim; bolje mišljenje imao je o drugom nacističkom moćniku, [[Gregor Strasser|Gregoru Strasseru]]. Nakon prvog susreta i razgovora s Hitlerom [[1933]]. godine, komentirao je da "ne želi junačkog tenora, nego pravog junaka". Iste godine postao je član ''Njemačke akademije'', a odnosi s nacistima su se dodatno zaoštravali. Javno se prepirao s [[Alfred Rosenberg|Alfredom Rosenbergom]], odbijao je [[Goebbels]]ove pozive da drži javne govore. Naciste je smatrao previše ograničenima na Njemačku, a odbacivao je i njihove biološke i [[Antisemitizam|anitsemitske]] ideje. Zbog [[Pesimizam|pesimizma]] i kritičkog stava našao se u izolaciji. Iako su i nacisti cijenili njegovu kritiku liberalizma, djelo ''Godine odluke'', objavljeno 1933., a vrlo popularno među konzervativnom, nacionalističkom [[Politička desnica|desnicom]], je uskoro zabranjeno. [[1934]]. u [[Noć dugih noževa|Noći dugih noževa]] ubijeni su i neki Spenglerovi prijatelji.
 
Posljednje godine je proveo u [[München]]u slušajući [[Beethoven]]a, čitajući [[Moliere]]a i [[Shakespeare]]a, skupljajući knjige i drevna oružja. Povremeno je putovao u planine Harz i [[Italija|Italiju]]. Kratko prije smrti, u pismu prijatelju, napisao je da za deset godina ''Njemački Reich'' vjerojatno više neće postojati. Umro je od [[Srčani udar|srčanog udara]], [[8. svibnja]] [[1936]]. godine, tri tjedna prije 56. rođendana. Nikada se nije ženio i nije imao djece.
 
 
== Djela ==
404

uređivanja