Razlika između inačica stranice »Mladen Ibler«

Dodano 6 bajtova ,  prije 1 mjesec
m
m (→‎Životopis: pravopis)
Rođen u Zagrebu. Potječe iz jedne od najuglednijih hrvatskih porodica akademske provenijencije. U Zagrebu završio osnovnu i srednju školu te diplomirao na Medicinskome fakultetu 1963. godine. Kao mladi liječnik odselio je u Dansku 1969. godine. Također je diplomirao na Medicinskome fakultetu u Århusu u Danskoj 1969. godine. Od 1972. piše i objavljuje razne članke o hrvatskoj povijesti, politici i kulturi u iseljeničkim, domovinskim i inozemnim časopisima i novinama. O tim je temama držao predavanja na Sveučilištu u [[Århus]]u, na televiziji i u danskome Parlamentu. Specijalizirao je anesteziologiju i intenzivnu medicinu 1975. Bio je docent kliničke anesteziologije na Medicinskome fakultetu u Kopenhagenu te predavač na poslijediplomskim tečajevima anesteziologije Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) u razdoblju od 1975. do 1979. Od 1979. voditelj je Odjela za anesteziologiju i intenzivnu medicinu Općinske bolnice u Holbaeku. Znanstveno se usavršavao od Amerike do europskog susjedstva i to u Houstonu, Minneapolisu i Grazu, te objavio mnogobrojne radove. S [[Franjo Tuđman|Tuđmanom]] se povezao sredinom 1984., u kući profesora Veterinarskoga fakulteta [[Ivan Ljubić|Ivana Ljubića]] u zagrebačkim Mlinovima. Vrhunac te konspirativne suradnje za međunarodno rješenje hrvatskoga pitanja dogodio se u proljeće 1989. godine kada se Iblerovom zaslugom tadašnji disident Tuđman uključuje u rad konferencije Zaklade za međunarodno razumijevanje, čija je tema bila Europske regije i mali narodi, koju je uoči pada Berlinskoga zida organizirao danski znanstvenik [[Folmer Wisti]].<ref name="hkv"/>
 
Zadnjih četvrt stoljeća zrele životne dobi posvećuje se Ibler hrvatskoj diplomaciji. Organizirao je hrvatski seminar na međunarodnim konferencijama Zaklade za mir i sporazumijevanje u Kopenhagenu (1989.) i Beču (1991.). Godine 1989. učlanjuje se u HDZ, a iduće godine organizira Hrvatsku kulturnu zajednicu u Kopenhagenu, čiji je bio predsjednik. U suglasnosti s predsjednikom RH dr. sc. Franjom Tuđmanom neslužbeni je hrvatski predstavnik u [[Danska|Kraljevini Danskoj]] (1990. - 1993.). Tijekom Domovinskoga rata bio je opunomoćenik [[Hrvatski Crveni križ|Hrvatskoga Crvenog križa]] u Danskoj (1992.), kao i [[počasni konzul]] RH u Danskoj (1994. -1996.). [[Veleposlanik]] je RH u Švedskoj od 1996. do 1999., uz akreditaciju i u Finskoj (1997. -1998.), te u Estoniji, Litvi i Latviji (1997. - 1999.). Ostat će zapamćen i kao uspješan veleposlanik RH u Australiji i Novome Zelandu (1999. - 2005.). Suradnik je Matičinih časopisa [[Matica (časopis)|Matica]] i [[Hrvatski iseljenički zbornik|Hrvatskoga iseljeničkog zbornika]]. Otkrio je dio izvornih povijesnih vrela o [[Frankopani]]ma, istražujući arhive od Senja do Stegeborga, od Krete do Lofota, preko Dubrovnika i Venecije do Jeruzalema – približivši hrvatskom čitateljstvu srednjovjekovnu Skandinaviju i hrvatske kolijevke državnosti na Mediteranu u svojoj posljednjoj knjizi ''Ivan VI. Anž Frankopan: U službi nordijskoga kralja'', koja je objavljena u Zagrebu krajem 2014.<ref name="hkv"/>
 
== Obitelj ==
88.816

uređivanja