Alfred Nobel: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m ispravak wikipoveznica |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
[[Datoteka:AlfredNobel_adjusted.jpg|mini|'''Alfred Nobel''']]
'''Alfred Bernhard Nobel''' ([[Stockholm]], [[21. listopada]] [[1833.]] – [[Sanremo]], [[10. prosinca]] [[1896.]]), [[švedska|švedski]] [[kemičar]], [[izumitelj]], [[filantrop]], [[mirotvorac]], [[kozmopolit]] i industrijalac; volio je sebe nazivati dobročiniteljem čovječanstva. U čast Alfreda Nobela je nazvan [[kemijski element]] [[nobelij]] otkriven 1956. godine.
== Životopis ==
Alfred Nobel rođen je 21. listopada [[1833.]] godine u [[Stockholm]]u. Bio je treći sin Immanuel Nobela (1801. – 1872.) i Andriette Ahlsell Nobel (1805. – 1889.). Njegov otac [[Immanuel Nobel]] bio je izumitelj (izumio je šperploču), ali bez novca da svoje ideje ostvari. Posebno se zanimao za korištenje [[barut]]a, u ono vrijeme praktično jedinog poznatog eksploziva, pa je to svoje zanimanje prenio i na sina. Alfredova se obitelj [[1842.]] preselila u [[
Nakon kraja Krimskog rata [[1856.]] godine obiteljska [[tvornica]] je propadala, pa su se roditelji sa najmlađim sinom vratili u Švedsku, dok su trojica starije braće pokušala spasiti pogon.
Godine [[1859.]] upravljanje obiteljskom tvornicom preuzeo je drugi sin Ludvig Nobel (1831. – 1888.) koji ju je značajno proširio. Alfred se posvetio istraživanju [[Eksploziv|eksploziva]], osobito sigurnoj proizvodnji nitroglicerina (kojeg je [[1847.]] otkrio [[Ascanio Sobrero]]) u kojem je vidio veliku zaradu u širokoj industrijskoj namjeni. Dana 3. rujna [[1864.]] u njihovoj tvornici u Stockholmu dogodila se velika eksplozija u kojoj su život izgubila petorica radnika, uključujući i Alfredovog najmlađeg brata Emila.
Alfred Nobel, koji je osim švedskog izvrsno govorio [[Ruski jezik|ruski]], [[Francuski jezik|francuski]], [[Engleski jezik|engleski]] i [[Njemački jezik|njemački]] jezik, bio je veliki poklonik [[Prirodne znanosti|prirodnih znanosti]]. Nije se [[Ženidba|ženio]], ali je navodno imao dvije velike ljubavi: barunicu [[Berta Kinsky|Bertu Kinsky]] i mlađahnu Austrijanku [[Sophie Hess]], koja ga je ostavila i udala se za nekog mladog austrijskog činovnika. Godine [[1865.]] Alfred Nobel je izumio svoj najvažniji izum – detonacijsku kapsulu koja je sadržavala živin fluminat, osjetljiv [[eksploziv]] pomoću kojeg se [[nitroglicerin]] mogao sigurno paliti u svako doba. Taj upaljač bio je osnova za svu daljnju tehnologiju eksploziva ali ipak nije postigao ništa da bi se nitroglicerin mogao lakše prevoziti ili baratati njime. Stoga je potražio način da ukroti nitroglicerin. Očito je rješenje ležalo u tome da se nitroglicerin preradi u krutu materiju kojom bi se moglo rukovati i to tako da se kakva porozna supsatnca namoči u njemu. Ispitao je sve vrste poroznih, neeksplozivnih, kemijskih inertnih tvari: [[papir]], drvene otpatke, prašinu od razmrvljenih opeka, suhu [[Ilovača|ilovaču]], sve dok godine [[1887.]] nije nadošao na nesvakidašnju, iako prilično rasprostranjenu rudu – infuzorijsku zemlju.
Tako je nastao eksploziv, nalik na tijesto, koji je bio za 25 % slabiji od čistog nitroglicerina, ali unatoč tomu mnogo snažniji od baruta (koji se tada tvornički proizvodio) i lako se njime manipuliralo. U to doba kružila je priča da je Nobel slučajno nabasao na svoj izum kada je malo nitroglicerina prokapalo u infuzorijsku zemlju kojom su, za zaštitu od oštećenja, bile obložene neke posude. To naklapanje veoma je smetalo Nobela te je vrlo odlučno izjavio da do svog otkrića nije došao slučajno već da je ono rezultat sustavnog istraživanja koje se zasnivalo na ocjenjivanju tehničkih problema. Kasnije je Nobel izumio gelignit (mješavina nitroglicerina i bezdimnog baruta ili nitroceluloze) koji je bio snažniji i čak se lakše s njim manipuliralo nego s dinamitom. Bio je veoma plodan izumitelj, a o tome rječito govori činjenica da je patentirao čak 355 izuma. "Predstavili su me kao 'genija zla', kao 'trgovca smrću', a ja sam samo radio za dobrobit čovječanstva. Jedini cilj mog života bio je širiti znanje, uvjeren da to znači prije svega širiti blagostanje" – pisao je Alfred Nobel [[1896.]], pred kraj života, svojemu nećaku. Kada je nekoliko mjeseci kasnije otvorena Nobelova oporuka njegov rođak, braća i ostala rodbina bili su neugodno iznenađeni; Alfred ih je u potpunosti isključio iz oporuke. Umjesto rodbini Nobel je svoje golemo bogatstvo od 31,5 milijuna švedskih kruna (premda današnjem tečaju to bi iznosilo oko 150.000.000 USD) ostavio čovječanstvu. Oporuku je Nobel, navodno, napisao na komadiću poderanog papira 27. studenog [[1895.]] godine.
Redak 17:
=== Nobelova nagrada ===
Četiri godine nakon njegove smrti, [[29. lipnja]] [[1900.]] godine utemeljena je [[Nobelova nagrada]], a [[1901.]] godine dodijeljene su prve nagrade za [[Nobelova nagrada za fiziku|fiziku]], [[Nobelova nagrada za kemiju|kemiju]], [[Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu|medicinu]], [[Nobelova nagrada za književnost|književnost]] i [[Nobelova nagrada za mir|mir]]. Kada je uprava Nobelove nagrade raspravljala o područjima za koja će se dodjeljivati nagrada u raspravu se umiješala i austrijska barunica Berta Kinsky von Tettau, životna ljubav Alfreda Nobela i jedna od najvažnijih osoba tadašnjeg pacifističkog pokreta. Ona je Nobelovoj zakladi predložila da utemelji nagradu za mir. Barunica Kinsky, udana Suttner, dobila je [[Nobelova nagrada za mir|Nobelovu nagradu za mir]] [[1905.]] godine. [[Nobelova nagrada za ekonomiju]] dodjeljuje se od [[1969.]] godine. Mnogi se, međutim, pitaju zašto kemičar Nobel nije predvidio nagradu za matematiku. Za to postoji nekoliko objašnjenja. Najsočnije je ono prema kojem je za to kriva neka žena koju je Nobel navodno volio, a koja je bila ljubavnica poznatog švedskog matematičara Goste Mittaga-Lefflera. Ipak taj trač nikada nije potkrijepljen povijesnim dokazima. Nagrade za kemiju i fiziku dodjeluje Švedska akademija znanosti, za medicinu (i filozofiju) Karolinski Institut u Stockholmu, a za mir komisija od pet članova koju bira Norveška narodna skupština (Storting).
Alfred Nobel je preminuo 10. prosinca [[1896.]] godine u San Remu ([[Italija]]) od posljedica krvarenja u mozgu. Na dan njegove smrti u [[Stockholm]]u se svake godine dodjeljuje Nobelova nagrada. Nobelovu nagradu dobili su, između ostalih – [[Majka Tereza]] (za mir), [[Aleksandar Solženjicin]] (za književnost), [[Ivo Andrić]] (za književnost), [[Henry Kissinger]] (za mir), itd. Dok je francuski književnik i filozof [[Jean Paul Sartre]] odbio iz moralnih razloga primiti nagradu. Istovremeno Nobelova je nagrada "zaobišla" takve velikane kao što su [[Lav Tolstoj]], [[Henrik Ibsen]], [[Marcel Proust]], [[Nikola Tesla]], [[Franz Kafka]], [[Anton Pavlovič Čehov]], [[James Joyce]] i [[Bertolt Brecht]].
| |||