Pavao Skalić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
mNema sažetka uređivanja
Redak 9:
U [[Bologna|Bologni]] [[1553.]] postiže [[doktor]]at iz [[teologija|teologije]] 7 slobodnih umijeća. Probija se (na temelju falsificiranih isprava i pod lažnim titulama markiza, [[Grof|grofa]] i [[Barun|baruna]]) na različite europske dvorove. [[Kanonik]] Juraj Herešinec preporučuje ga ljubljanskom [[Biskup|biskupu]] Urbanu, a ovaj dalje kralju Ferdinandu I. u [[Beč]]. Kao njegov dvorski kapelan kasnije je raskrinkan. Odlazi u [[Tübingen]], gdje prelazi na [[protestantizam]], i kao štićenik [[Kristof Vitenberški|Kristofa Vitenberškog]] i [[Ivan Ungnad|Ivana Ungnada]] predaje na tibingenškom sveučilištu. Ondje dolazi u sukob s [[Primož Trubar|Primožem Trubarom]], čije je djelo recenzirao s obzirom na grafiju i neke riječi jer je smatrao da djela treba tiskati na jeziku koji je razumljiv svim [[Slaveni]]ma, a ne samo [[Slovenci]]ma.
 
Više puta je protjerivan iz raznih europskih zemalja i njihovih dvorova zbog falsifikata i drugih prijevara (imao lažnu ispravu da je plemićkog podrijetla, grof Lički i knez Unski). U [[Rim|Rimu]] se sukobljuje s [[Isusovci|Isusovcima]] zato što se zanima za zabranjene knjige, te za [[Kabala|kabalu]]. Govori protiv [[Papa|pape]], a sve [[Svećenik|svećenike]] naziva "ribarima đavla". Duže vrijeme živio je u [[Kalinjingrad|Königsbergu]] u Istočnoj Pruskoj, gdje postaje čak prvi ministar pruskog vojvode Albrechta. Prisiljen zbog svojih prijevara da i odonuda bježi, sklanja se u [[Pariz]] i pokušava se izmiriti s Rimskom crkvom. Kasnije prelazi u [[Münster]], gdje se vraća katoličanstvu i dobiva kanoničke časti. Umro je na putu za [[Pruska|Prusku]], kamo mu je bio dopušten povratak. Pokopan je u Danzigu ([[Gdanjsk]]u) u [[Karmelićani|Karmelićanskoj]] [[Crkva|crkvi]].
 
Prvi ga spominje [[Ivan Kukuljević Sakcinski]]. U nekim stranim izvorima navodi se da je njegovo puno ime Stanislav Pavao Skalić.