Inačica od 3. srpnja 2021. u 18:54 uredi MaGaBot (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Botovi 57.780 edits m pravopis (Unija->unija) Oznaka: AutoWikiBrowser ← Starija izmjena		Inačica od 23. srpnja 2021. u 14:29 uredi ukloni ovu izmjenu NeptuneBot (razgovor \| doprinosi) Botovi 125.177 edits m pravopis Oznaka: AutoWikiBrowser Novija izmjena →
Redak 36: ===Langobardska i Bizantska Italija=== [[Datoteka:Gothic Battle of Mons Lactarius on Vesuvius.jpg\|mini\|200px\|<center>''Bitka Rimljana i Gota ispod Vezuva''<br>Alexander Zick (1845.- – 1907.)<center>]] Sredinom [[6. stoljeće\|6. st.]] Italijom je vladao [[Bizant]] ([[Justinijan I.]]), ali je [[568.]] veći dio Italije morao prepustiti [[Langobardi]]ma. Područje langobardskih stečevina raspalo se na više neovisnih kneževina ([[Benevento]], [[Furlanija]], [[Spoleto]]), dočim je Bizant zadržao vlast nad [[Ligurnija\|Ligurnijom]], [[Ravenna\|Ravenskim egzarhatom]], Rimskim dukatom, južnom Italijom i [[Sicilija\|Sicilijom]]; od tada pa sve do ujedinjenja u 19. st. područja Apeninskog poluotoka ostat će podijeljeno na niz zasebnih državno-političkih jedinica. Redak 48: Njemački kralj [[Oton I.]] zauzima sjevernu Italiju i [[962.]] god. kruni se carkom krunom u Rimu, čime Italija ulazi u interesno područje njemačkih vladara<ref>Krunidba Otona I. u Rimu bila je simbol njegovih težnji i orijentacije njegove politike prema jugu i Italiji.</ref>. [[Datoteka:BattagliaLegnano.jpg\|mini\|200px\|<center>''[[Bitka kod Legnana]] [[1176.]] god.''<br>Amos Cassioli (1832.- – 1891.)<center>]] [[Datoteka:Francesco Hayez 023.jpg\|mini\|200px\|<center>''[[Sicilijanska večernja]]''<br>[[Francesco Hayez]] ([[1846.]])<center>]] U [[11. stoljeće\|11. st.]] južnu Italiju zauzimaju [[Normani]] i ondje uspostavljaju snažnu državu. Koncem 11. st. u sjevernoj i središnjoj Italiji izbija sukob između cara [[Henrik IV., car Svetog Rimskog Carstva\|Henrika IV.]] i pape [[Grgur VII.\|Grgura VII.]] ([[borba za investituru]]) tijekom koje Normani podržavaju papu<ref>Papa Grgur VII. ekskomunicirao je cara Henrika IV. [[1076.]] godine.</ref>. Premda Grgur VII. nije ostvario svoje izravne ciljeve, pokretanje [[Prvi križarski rat\|Prvog križarskog rata]] pape [[Urban II.\|Urbana II.]] (1088.- – 1099.) dokazalo je uspješnost zahtjeva za papinskom vlašću<ref>[[Wormski konkordat]] [[1122.]] god. je okončao borbu za investituru.</ref>. Normanska Italija u prvoj polovici 12. st., za vladanja [[Roger II.\|Rogera II.]], postiže svoj najveći uspon. Godine [[1162.]] car [[Fridrik I. Barbarossa]] (Hohenstaufovac) razara [[Milano]], ali je nakon poraza kraj Legnana ([[1176.]]) prisiljen uzmaknuti pred savezom pape [[Aleksandar III., papa\|Aleksandra III.]] i italskih gradova ([[Lombardska liga]]). God. [[1186.]] budući car, Fridrikov sin, [[Henrik VI.]] oženio se nasljednicom Normanskog kraljevstva Konstancom i na svom drugom pohodu u Italiju ([[1194.]]) okrunjen je i naslovom normanskog kralja. Rana smrt Henrika VI. [[1097.]] god. i građanski rat u Njemačkoj omogućili su papi [[Inocent III.\|Inocentu III.]] privremenu nadmoć papinstva. Redak 56: Spor oko papinske carske vlasti i bogatstvo općina sprečavali su ujedinjenje Italije. Nakon [[1250.]] god. vlast naroda ostvarivala se preko republičkih [[oligarhija]] ili despota (''Signori'') koji su često dolazili na vlast kao alternativa nasilju među frakcijama u javnoj upravi. Jačanje carske vlasti pridonosi obnovi sukoba između pape i cara Fridrika II. Poput njegova prethodnika Aleksandra III., papa [[Inocent IV.]] (1243.- – 1254.) sklopio je savez s lombardskim gradovima i vladavina Hofenstaufovaca u Italiji je oborena. Ipak, [[Papinska država]] je uspjela smanjiti njemački utjecaj u Italiji tek kada je papa [[Klement IV.]] (1265.- – 1268.) pozvao [[Karlo I. Anžuvinac\|Karla Anžuvinca]], brata francuskog kralja [[Luj IX.\|Luja IX.]], da zbaci Nijemce iz Italije. [[Sicilija]] je u drugoj polovici 13. st. pripala Anžuvincima, te zatim (nakon „[[Sicilijanska večernja\|sicilijanske večernje]]“ [[1282.]] – [[1302.]]) [[Kraljevina Aragon\|Aragoncima]] (koji su [[1323.]] god. stekli i [[Sardinija\|Sardiniju]], a u 15. st. i [[Napulj]]). Redak 88: [[Datoteka:Carlo Coppola - Resa di Napoli a Don Giovanni d'Austria nel 1648.jpg\|mini\|200px\|<center>P''redaja Napulja Don Giovanniju d'Austria [[1648.]] god.''<br>Carlo Coppola<center>]] Premda se talijansko izaslanstvo posljednji put pojavilo u skupštini [[Gornji Rajnski Krug\|Gornjeg Rajnskog Kruga]] [[1496.]] god., savojsko vojvodstvo i njegovi vojvode zadržale su teoretsko pravo govora i glasovanja u skupštini sve do [[1806.]] godine. Mnoge važne talijanske obitelji, poput Doria i Spinola, bile su carski knezovi, a carski dvorski svajet je između [[1555.]] i [[1806.]] god. saslušao 1300 slučajeva vezanih uz Talijane (400 u 16. stoljeću, 490 u 17. stoljeću i 540 u 18. stoljeću). Sjeverna Italija je imala strateško značenje za Španjolsku za vrijeme [[Nizozemska pobuna\|nizozemske pobune]] i [[Tridesetogodišnji rat\|Tridesetogodišnjeg rata]] ([[1618.]] – [[1648.]]). [[Milano]] je bio sakupljalište za španjolske kopnene trupe koje su španjolskim putem preko Valtellina, Alsacea i Rajnske oblasti stizale do Nizozemske. Talijanska suradnja u borbi protiv nizozemskih pobunjenika dovela je do obnove francusko-španjolskog rata u Italiji. U isto vrijeme trajao je rat za nasljedstvo Mantove (1629.- – 1631.), koji je okončan pobjedom vojvode od Neversa, [[Carlo Gonzaga\|Charlesa Gonzaga]], kojega su podržali [[Francuzi]]. [[Datoteka:Italy 1796 AD-it.png\|mini\|200px\|lijevo\|<center>Italija [[1796.]] godine<center>]] Redak 160: [[Datoteka:Flag of the President of Italy (1992–2000).svg\|mini\|150px\|lijevo\|<center>Zastava talijanskog predsjedništva<center>]] [[Datoteka:George W. Bush welcomes Silvio Berlusconi.jpg\|mini\|200px\|<center>Talijanski premijer [[Silvio Berlusconi]] s predsjednikom SAD-a [[George W. Bush\|Georgeom Bushom]] u listopadu [[2005.]] god.<center>]] Na mjestu talijanskog predsjedništva smjenjivali su se: [[Luigi Einaudi]] (1948.- – 1955.), [[Giovanni Gronchi]] (1955.- – 1962.), [[Antonio Segni]] (1962.- – 1964.), [[Giuseppe Saragat]] (1964.- – 1971.), [[Giovanni Leone]] (1971.- – 1978.), [[Sandro Pertini]] (1978.- – 1985.), [[Francesco Cossiga]] (1985.- – 1992.), [[Oscar Luigi Scalfaro]] (1992.- – 1999.), [[Carlo Azeglio Ciampi]] (1999.-2006) i [[Giorgio Napolitano]] (od [[15. svibnja]] [[2006.]]). Na izmaku 20. st, nestabilnosti unutarnje politike pridonosili su česti financijski i politički skandali, korupcija i postojanje jake [[Mafija\|mafije]]. Tijekom 1990-ih u Italiji se razvijaju nove političke organizacije: Sjeverna liga (''Lega Nord'') i Naprijed Italijo (''Forza Italia''); potonja stranka desnice [[Silvio Berlusconi\|S. Berlusconija]] pobjeđuje na izborima [[2001.]] god.

Povijest Italije: razlika između inačica