|
Tijekom svog prvog premijerskog mandata ostvario je niz progresivnih reformi u socijalnoj politici. Zakonom iz lipnja [[1938.]] "povećane su funkcije Nacionalnog društva za socijalne kuće i stanove koji je dobio ovlast da pod državnim jamstvom ugovori zajam od 350 milijuna franaka", dok je Kraljevski dekret iz srpnja 1938. utvrdio pravila primjene odredbe Zakona o godišnjim odmorima donesenog 1936. poljoprivrednim, hortikulturnim i šumarskim poduzećima. Zakonom od 20. kolovoza 1938. izmijenjen je i dopunjen Zakon o plaćenim odmorima iz 1936. godine, proširujući njegovo pokriće na sva poduzeća, bez obzira na broj radnika, što je uključivalo i kućne radnike. Zakon je također uklonio prethodni zahtjev u kojem je radnik trebao biti zaposlen najmanje godinu dana kod istog poslodavca kako bi stekao godišnji odmor. Zakonom od 8. srpnja 1938. izmijenjen je sustav starosnog, invalidskog i obiteljskog osiguranja rudara povećavanjem naknada koje se isplaćuju [[Invalidnost|invalidima]], starijim osobama i [[Udovica|udovicama]] koje već primaju mirovinu, dok je također značajno proširio uvjete za odobravanje invalidnosti mirovine. Dekretom od 25. kolovoza 1938. zabranjena je uporaba [[Benzin|benzina]] "za podmazivanje, čišćenje ruku itd.", Dok je Kraljevska naredba od 27. kolovoza 1938. odredila uobičajene tjedne sate stvarnog rada u brodskoj industriji u Antwerpenu na 42 sata "raspoređenih kroz sedam dana u tjednu". Kraljevska naredba od 27. prosinca 1938. proširila je opseg zakona o osmosatnom radnom danu donesenog u lipnju 1921. kako bi obuhvatio tehničko osoblje zaposleno u kinima.<ref>{{Citiranje weba|title=The I.L.O. Year-Book: 1938—39|url=http://www.ilo.org/public/libdoc/ilo/P/09614/09614%281938-1939%29.pdf}}</ref>
KadaDok je bio [[Belgijskina ministarfunkciji vanjskih poslova|ministarministra vanjskih poslova]] od [[1936.]] do [[1940.]], Spaak se držaozalagao političkeza geopolitičku neovisnostineovisnost Belgije i vodio dugogodišnju belgijsku politiku [[Neutralnost|neutralnosti]], bez formalne vojne suradnje s [[Treća Francuska Republika|Francuskom]] ili [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenim Kraljevstvom]] i bez otvorenog neprijateljstva prema Nijemcima[[Treći Reich|Nijemcima]]. Dana [[10. svibnja]] 1940. Nacistička Njemačka je napala je [[Bitka za Belgiju|Belgiju]], [[Njemačka invazija na Luksemburg|Luksemburg]], [[Bitka za Nizozemsku|Nizozemsku]] i [[Bitka za Francusku|Francusku]] . U rasulu i s gotovo cijelomcjelokupnim okupiranomteritorijem zemljompod okupacijom, [[Belgijska vojska|belgijska se vojska]] - pod zapovjedništvom kralja [[LeopoldaLeopold III, izkralj Belgije|Leopolda III.]] - <nowiki/>predala 18. svibnja, što je doveloizazvalo doustavni ustavnog sukobasukob s dijelom vlade (uključujući Spaaka), koja je željela zajedno nastaviti vojne operacije zajedno s Francuskom. Dio belgijske vlade odlazi u Francusku, ponovno se okupiookuplja u [[Limoges|Limogesu]] i [[Bordeaux|Bordeauxu]] i ostalanastavlja blizusuradnju Francuzas kojiFrancuzima susve sedo [[Drugonjihove primirje u Compiegneu|predalipredaje 22. lipnja]] . OpetUnutar sebelgijske uvlade belgijskojponovo vladidolazi povećaodo sukobpodjela između onih koji su željeli ostati u Francuskoj (i moždaili se vratiti u Belgiju) -, među njimakojima je bio Spaak i belgijskogbelgijski premijerapremijer [[Hubert Pierlot|Huberta Pierlota]] -, i ostalih koji su željeli otićiizbjeći u London i odatle nastaviti ratniratno djelovanje naporprotiv daljenacista. Ministar [[Marcel-Henri Jaspar]] - gotov sa svađom - otišao je 24. lipnja otputovao u [[London]] i pokušao formirati novu vladu iizbjeglištvu dobititražeći legitimitet i priznanje Britanaca.od Zbog[[Ujedinjeno togaKraljevstvo|Ujedinjenog Kraljevstva]], ali su ga Pierlot i Spaak istodobnoodmah izbacili iz vlade. Nakon ukidanjašto diplomatskogsu statusamu odfrancuske vlasti ukinule stranestatus Francuzadiplomata, Spaak je napokon otišaoodlučio otputovati u Britaniju. Putujućiizbjeglištvo u teškimUjedinjeno okolnostimaKraljevstvo. Putujući s Pierlotom kroz [[Francova diktatura|Španjolsku]] i [[Portugal]] u vrlo teškim okolnostima, djelomičnojednim djelom puta čak i u lažnomdvostrukom dnu teretnog prostora kamiona, u Londonstigli su stigliu London u listopadu 1940. <ref>Stephen George, "Paul-Henri Spaak and a paradox in Belgian foreign policy." ''Review of International Studies'' 1.3 (1975): 254–271.</ref>
=== Unutarnja politika nakon Drugog svjetskog rata ===
NakonPo završetku rata bioPaul-Henri Spaak je postao ministar vanjskih poslova podu okriljemkabinetu ministarapremijera [[Achille Van Acker|Achillea Van Ackera]] i [[Camille Huysmans|Camillea Huysmansa]] . DvaputSpaak je dvaput imenovan i premijerom, prvoprvi put od 13. do 31. ožujka 1946., najkraćešto je bo najkraći mandat vlade u belgijskoj povijesti, ai drugi opetput od ožujka 1947. do kolovoza 1949. Tijekom njegove posljednje vlade donesena su dva važna zakona o stanovanju. De Taeyeov zakon iz 1948. <ref>{{Citiranje knjige|last=Melgaard|first=Ebbe|url=https://books.google.com/books?id=tPpGU20Pd8YC&pg=PA6|title=Cost C16, Improving the Quality of Existing Urban Building Envelopes: Needs|date=2007-01-01|publisher=IOS Press|isbn=9781586037352|language=en}}</ref> organiziraoodredio je fiskalnefiskalni rabateokvir, kreditne olakšice i premije za socijalne stanove izgrađene bilo na privatnojprivatnom ili javnojjavnom inicijativiinicijativom, dok je Brunfautov zakon iz 1949. uspostavio središnju proračunsku organizaciju za vladinu politiku socijalnog stanovanja, preusmjerio financijski teret infrastrukturnih radova državina državu i organizirao financiranje dvaju nacionalnihdržavnih stambenih društava. <ref>Peter Flora, ''Growth to Limits. The Western European Welfare States Since World War II'' .</ref> Zakon o ratnoj šteti, dogovoren u listopadu 1947. godine, predviđao je da vlasnici domova oštećenih ratom ikoji preuzimajupreuzmu inicijativuna zasebe njihovuteret obnovuobnove imaju pravo na naknadu. od države.<ref name="BullockVerpoest2011">{{Citiranje knjige|last=Nicholas Bullock|url=https://books.google.com/books?id=P84es4zwTiAC&pg=PA263|title=Living with History, 1914 – 1964: la Reconstruction en Europe Après la Première Et la Seconde Guerre Mondiale Et Le Rôle de la Conservation Des Monuments Historiques|last2=Luc Verpoest|publisher=Leuven University Press|year=2011|isbn=978-90-5867-841-6|pages=263–}}</ref> Godine 1948. uvedenauvedeno suje glasačka[[pravo pravaglasa za žene]]. <ref name="Adams2014">{{Citiranje knjige|last=Jad Adams|url=https://books.google.com/books?id=WfD8AwAAQBAJ&pg=PA290|title=Women and the Vote: A World History|publisher=Oxford University Press|year=2014|isbn=978-0-19-870684-7|pages=290–}}</ref> Zakon koji predviđa i regulira osnivanje radničkih vijeća objavljen je u rujnu 1948. <ref>{{Citiranje knjige|last=Bar-Niv|first=Zvi H.|url=https://books.google.com/books?id=0myRa9K4jvIC&pg=PA160|title=International Labour Law Reports|last2=Aaron|first2=B.|last3=Elmann|first3=Peter|date=1979-10-11|publisher=Martinus Nijhoff Publishers|isbn=9028602798|language=en}}</ref> dok je iste godine osnovan fond školskih zgrada "za opskrbu materijalnimmaterijalom potrebamazgrada srednjegsrednjoškolskog obrazovanja". <ref>{{Citiranje knjige|url=https://books.google.com/books?id=fRxMAAAAYAAJ|title=Bulletin of the International Bureau of Education|date=1958-01-01|publisher=The Bureau|language=en}}</ref> Također 1948. godine uvedena je multilateralna škola. <ref>{{Citiranje knjige|url=https://books.google.com/books?id=xKJYAAAAYAAJ|title=Western European Education|date=1972-01-01|publisher=International Arts & Sciences Press|language=en}}</ref>
Uvedene su i razneciljane mjere za poboljšanje radnih uvjeta u rudnicima. Dekretom iz rujna 1947. uvedena je obvezna uspostava službislužbe za zaštitu odradnika uporabe [[Eksploziv|eksploziva]] u minarudarenju i odbora za sigurnost i zdravlje u svim rudnicima, dok jesu drugom uredbom objavljenom istog mjeseca revidirane i proširene odredbe u vezi s higijenskim instalacijama, liječničkim pregledom, spašavanjem i pružanjem prve pomoći. <ref>SAFETY IN COAL MINES VOLUME I: Organisation on the National and International Levels, International Labour Office, Geneva, 1953</ref> AutomatskaOd indeksacija1948. 95% plaća omogućenaodrešeno je odautomatsko 1948.indeksiranje nadalje95% plaća<ref>{{Citiranje knjige|last=Hassel|first=Anke|url=https://books.google.com/books?id=6WxZAQAAQBAJ&pg=PA172|title=Wage Setting, Social Pacts and the Euro: A New Role for the State|date=2006-01-01|publisher=Amsterdam University Press|isbn=9789053569191|language=en}}</ref> doka iste je godine ženama omogućenomogućena pristupkarijera magistratuu od 1948[[Sudstvo|sudstvu]]. nadalje. <ref name="google">{{Citiranje knjige|last=Schandevyl, P.E.|url=https://books.google.com/books?id=-7BUBAAAQBAJ&pg=PA27|title=Women in Law and Lawmaking in Nineteenth and Twentieth-Century Europe|date=2014|publisher=Ashgate Publishing Limited|isbn=9781472403483|page=27|access-date=2017-02-03}}</ref> U prosincu 1948. godine donesen je zakon kojim je Nacionalno društvo za ratnu siročad zamijenjeno Nacionalnim društvom za siročad, udovice i potomke žrtava rata. <ref>{{Citiranje knjige|last=Affairs|first=United Nations Dept of Social|url=https://books.google.com/books?id=WChTLvxJcmUC|title=Report on Family, Child and Youth Welfare|date=1951-01-01|language=en}}</ref> Također su uvedeneizglasane raznedodatne mjere za poboljšanje uvjeta rada u rudarskoj industriji. Od lipnja 1947. nadalje, svi mladi radnici mlađi od 18 godina imali su pravo na trotjedni godišnji plaćeni [[godišnji odmor]], dok su radnici u dobi od 18 do 21 godine imali pravo na najmanje dva tjedna godišnjeg odmora. U rujnu 1947. objavljene su naredbeodredbe kojima se osigurava nadzor zdravlja i higijene u rudnicima, površinskim kopovima i kamenolomima. <ref>{{Citiranje weba|title=Archived copy|url=http://staging.ilo.org/public/libdoc/ilo/1948/48B09_43_engl.pdf|url-status=dead|archive-url=https://web.archive.org/web/20160304063507/http://staging.ilo.org/public/libdoc/ilo/1948/48B09_43_engl.pdf|archive-date=4 March 2016|access-date=11 October 2015}}</ref> U lipnju 1948. uveden je zakon koji je udvostručio naknade za godišnji odmor za radnike <ref>[http://staging.ilo.org/public/libdoc/ilo/1949/49B09_90_engl.pdf] {{Neaktivna poveznica}}</ref> a u kolovozu 1948. donesen je zakon koji je uveoizbacio neispovjedanecrkvene moralne uputesmjernice uiz srednjesrednjeg obrazovanjeobrazovanja. <ref>{{Citiranje knjige|last=Wolf|first=Patrick J.|url=https://books.google.com/books?id=oTeBTZVlt5gC|title=Educating Citizens: International Perspectives on Civic Values and School Choice|last2=Macedo|first2=Stephen|date=2004-01-01|publisher=Brookings Institution Press|isbn=0815795165|language=en}}</ref>
=== Vanjska politika ===
PonovnoPaul-Henri Spaak je obnašaoponovno prihvatio funkcijudužnost ministra vanjskih poslova od travnja 1954. do lipnja 1958. u vladinom kabinetu [[Achille Van Acker|Achillea Van Ackera]] i od travnja 1961. do ožujka 1966. u kabinetu [[Théo Lefèvre|Théa Lefèvrea]] i [[Pierre Harmel|Pierrea Harmela]] . Premda je njegova politička baza bila Belgijska socijalistička stranka, on se nije slagao sa stranačkom politikom u nekoliko kritičnih točaka,: pitanju [[atlantizam|atlantizma]], priznanja [[Francova diktatura|Francove Španjolske]] i jezičnog pitanja u Belgiji.<ref>Fabien Conord, "Paul-Henri Spaak, héraut ou soliste du socialisme belge?." ''Canadian Journal of History'' 49.1 (2014): 1–30, in French.</ref> Tijekom posljednjeg Spaakova mandata belgijskogu svojstvu ministra vanjskih poslova, predsjedavao je Belgijom davanjemza vrijeme priznavanja neovisnosti [[Kraljevina Burundi|BurundijuBurundija]] nakon [[Princ Louis Rwagasore|atentata na princa Louisa Rwagasorea]], prvog izabranog burundijskog premijera u zemlji. Unatoč optužbama o belgijskoj umiješanosti u ubojstvo Rwagasorea, Spaak je apelirao na belgijskog kralja [[Baudouin izI., kralj Belgije|Baudouina daI.]] da ne odobridodijeli pomilovanje osuđenom ubojici Rwagasorea. <ref>{{Citiranje weba|title=Boomzeit in Südafrika für Wetten und Bingo, aber das Online-Casino wird zurückgehalten – Afrika Focus|url=https://www.afrikafocus.eu/file/96}}</ref>
==== Ujedinjeni narodi ====
Spaak je stekao međunarodnu slavu [[1945.]] godine, kada je izabran za predsjednika prvog saziva [[Opća skupština Ujedinjenih naroda|Opće skupštine Ujedinjenih naroda]]. Tijekom trećeg zasjedanja [[Opća skupština Ujedinjenih naroda|Opće skupštine UN-a]] 1948. u Parizu, Spaak je održao povijesni govor kad je opisao izaslanstvo Sovjetskog Saveza poznatim riječima: "''peur de vous''" (strah od vas).<ref>{{Citiranje weba|title=3rd sess. [1948]: A/PV.147: Paul-Henry Spaak|url=http://www.un.org/ga/search/view_doc.asp?symbol=A/PV.147|publisher=United Nations|page=280}}</ref><ref>{{Citiranje weba|title=Discours de Paul-Henri Spaak (Washington, 28 septembre 1948)|url=https://www.cvce.eu/content/publication/1997/10/13/c2b47cd3-bcb1-403e-8e96-e2290ac782b3/publishable_fr.pdf|publisher=cvce.eu|page=5}}</ref>
==== Europska politika ====
[[Datoteka:Bundesarchiv_B_145_Bild-F004456-0010,_Karlspreis_Aachen,_Verleihung_an_Paul-Henri_Spaak.jpg|mini|Paul-Henri Spaak jeu fotografiraotrenutku kako je dobioprimanja [[Karlova nagrada|nagraduKarlove Karlo Velikinagrade]] 1957. godine]]
Spaak je postao čvrsti pobornik regionalne suradnje i kolektivne sigurnosti nakon 1944. godine. Dok je još bio u emigraciji u Londonu, promovirao je stvaranje carinske unije koja je ujedinila Belgiju, Nizozemsku i Luksemburg (vidi [[Benelux|Beneluks]] ). 1948. pomogao je u organizaciji kongresa koji se sastao u Haagu i snažno pritiskao stvaranje [[Vijeće Europe|Vijeća Europe]] . U kolovozu 1949. godine, na svom prvom zasjedanju, izabran je za predsjednika Savjetodavne skupštine Vijeća Europe, gdje je pomogao razviti mrežu međuvladinih kontakata na mnogim poljima, i dao sve od sebe da potakne daljnje korake prema političkom tijelu za ujedinjenje Europe. Međutim, nakon tri godine strpljivog nagovaranja u Vijeću Europe, Spaak je shvatio da organizacija nije spremna krenuti prema ujedinjenoj Europi o kojoj je sanjao, a u prosincu 1951. - nakon što je Skupština odbila prijedlog za osnivanje Europski "politički autoritet" - dao je ostavku, izrazivši svoje veliko žaljenje zbog ove propuštene [http://www.assembly.coe.int/nw/xml/Speeches/Speech-XML2HTML-EN.asp?SpeechID=271 prilike] . Ali nastavio je pritiskati za europske integracije kao šef [[Europski pokret|Europskog pokreta]], a nedugo zatim vratio se u sukob, na novom i perspektivnijem forumu: od 1952. do 1953. predsjedao je [[Europski parlament|Zajedničkom skupštinom]] [[Europska zajednica za ugljen i čelik|europskog ugljena i Steel Community]], tijelo koje je na kraju trebalo prerasti u Europsku uniju. <ref>Sandro Guerrieri, "From the Hague Congress to the Council of Europe: hopes, achievements and disappointments in the parliamentary way to European integration (1948–51)." ''Parliaments, Estates and Representation'' 34#2 (2014): 216–227.</ref>
==== NATO ====
[[NATO|Vijeće NATO-a]] izabralo ga je 1956. godine da naslijediza [[HastingsGlavni Lioneltajnik Ismay,NATO-a|glavnog 1.tajnika barunNATO-a]] kao nasljednika lorda [[Hastings Ismay|LordaHastingsa Ismaya]] na mjestu glavnog tajnika. Tu je dužnost obnašao od 1957. do 1961. godine, kada ga je naslijedio [[Dirk Stikker]] . neprestanoZa trajanja mandata neprestance se sukobljavao s francuskim predsjednikom [[Charles de Gaulle|Charlesom de Gaulleom.]] Javnoi javno ga je napao de Gaullea, optužujući ga za nepravedno i nerazumno blokiranjeblokira napretkanapredak [[NATO|NATO-a]] i da je odgovoran za zastoj napora prema europskim i atlantskim integracijama. De Gaulle je bio beskompromisan u pitanjima vezanim uz nacionalni [[suverenitet]], nije imao povjerenja u [[Sjedinjene Američke Države]], ia Britaniju[[Ujedinjeno Kraljevstvo]] je smatrao američkom marionetom;, inzistiraotakođer je inzistirao na razvoju francuskih [[Nuklearno oružje|nuklearnih sposobnosti.]] Iako se Spaak služio svakom diplomatskom metodom kojom je raspolagao, njegovo mišljenje nije imalo puno značaja za glavne igračesile uunutar NATO-ua. <ref>Pascal Deloge, "Spaak-de Gaulle, 1958–60: charged memories," ''Revue d'Histoire Diplomatique'' (2008) 122#2 pp 135–151, in French.</ref> Kada je 1962. Francuska pod vodstvom de Gaullea pokušala blokirati ulazak BritanacaUjedinjenog Kraljevstva u Europske zajednice i potkopatioslabiti njihov [[Nadnacionalna unija|nadnacionalni]] temelj [[Fouchetov plan|Fouchetovim planom]], Spaak je u suradnji s [[Joseph Luns|Josefom Lunsom]] iz Nizozemske odbio tu ideju. Bio je odlučni branitelj neovisnosti [[Europska komisija|Europske komisije]].Izjavio je da "Europa sutrašnjice mora biti nadnacionalna Europa", izjavio je. U čast njegovog radabespoštednog zalaganja za Europueuropske integracije, prva zgrada [[Espace Léopold|Europskog parlamenta u Bruxellesu]] nazvana je njegovim imenom. Kad se Francuska povukla iz aktivne uloge u NATO-u 1966. godine, biočvrsto jese ključanzalagao uza odabiruodabir Bruxellesa zakao novonovog sjedištesjedišta.
Američki predsjednik [[John F. Kennedy]] [[21. veljače]] [[1961.]] Spaaku je uručio [[MedaljaPredsjedničko slobode (1945)|Medaljuodličje slobode]] . <ref>{{Citiranje weba|title=President John F. Kennedy Presents the Medal of Freedom to Secretary General of the North Atlantic Treaty Organization (NATO) Paul-Henri Spaak, Oval Office, White House, Washington, DC, 02/21/1961|url=https://research.archives.gov/description/6817189|access-date=2014-07-04|website=OPA – Online Public Access|publisher=National Archives and Records Administration}}</ref>
=== Umirovljenje i smrt ===
Paul-Henri Spaak povukao se iz politike 1966. Bio je član [[Académie royale de langue et de littérature françaises de Belgique|KraljevineBelgijske belgijskekraljevske akademije za francuski jezik i književnost]] . Godine 1969. objavio je svoje memoare u dva sveska pod naslovom ''Combats inachevés'' ("Nastavak bitke", doslovno, "nedovršeneNedovršene borbe").
Spaak je umro u dobi od 73 godine od zatajenja bubrega 31. srpnja 1972. <ref>{{Citiranje novina|last=McFadden|first=Robert D.|date=1 August 1972|title=Paul‐Henri Spaak Is Dead at 73; An Architect of European Unity|work=The New York Times|url=https://www.nytimes.com/1972/08/01/archives/paulhenri-spaak-is-dead-at-73-an-architect-of-european-unity-spaak.html|access-date=26 July 2020}}</ref> u svom domu u [[Braine-l'Alleud|Braine-l'Alleudu]] blizuu blizini [[Regija glavnoga grada Bruxellesa|Bruxellesa]], a pokopan je na [[Najgorije groblje|groblju Foriest]] u mjestu [[Braine-l'Alleud]] .
== Ostavština ==
Paul-Henri Spaak, nadimkadobio je nadimak "Gospodin Europa", bioi njegova je glavnislika motivstavljena zakao jedanglavni odmotiv najnovijihna ijednu najpoznatijihod zlatnih prigodnih novčićakovanica: belgijska [[Zlatni i srebrni euro prigodni kovanice (Belgija)|3 pionira prigodnog kovanog novca za europsko ujedinjenje]], kovanog 2002. godine. Na stražnjoj strani prikazan je portret s imenima [[Robert Schuman]], Paul-Henri Spaak i [[Konrad Adenauer]], tri europska ujedinitelja.
Na izborima za ''[[De Grootste Belg]]'' ("Najveći Belgijanac)" Spaak jese završionalazi na 40. mjestu u flamanskoj verzijiinačici i na 11. mjestu u valonskoj verzijiinačici.
== Odlikovanja ==
|
