Bošnjačko-hrvatski sukob: Livno: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja Oznaka: uklonjeno uređivanje |
Oznaka: uklonjeno uređivanje |
||
Redak 3:
== Situacija pred akciju ==
Mnogi Muslimani u Livnu su početkom rata mislili da će JNA za koji mjesec ući u grad i držali se politike "da to nije njihov rat" [nedostaje izvor]. Rat su kao i drugdje dočekali potpuno nenaoružani [nedostaje izvor]. Prve i najžešće napade na Livno dočekali u podrumima nadajući se dolasku JNA [nedostaje izvor]. Posljedica držanja te skupine Muslimana jest jakost Udbe koja je bila infiltrirana i među Hrvate. Pouzdanička mreža bila je jaka među Srbima. Livanjska [[UDBA]] posjedovala je popise preko kojih je distribuirala oružje preko SDS-a i organizirala pomagače [[JNA]] na [[Bitka za Kupres 1992.|Kupres]]. Projugoslavenska skupina Muslimana potajice je surađivala sa Srbima. U ratu je ta skupina slala neprijatelju podatke hrvatskih položaja. Raketiranje odašiljača na [[Tušnica|Tušnici]] 1992. primjer je da su neki ljudi odavali podatke neprijatelju. Ipak, mnogi su Muslimani ostali prohrvatski [nedostaje izvor]. Muslimani koji su bili u [[HVO]] i pogotovo oni koji su bili u [[HOS]]-u bili su provjereni ljudi i ostali su s Hrvatima do kraja.
Nakon napada JNA na grad indiferentni, neopredijeljeni i zavedeni Muslimani shvaćaju što se zbiva i priključuju se u HVO. HVO ih je rasporedio na pasivne crte obrane, poput 5. sektora gdje nije bilo borbe. Taj sektor na [[Cincar|Cincaru]] nije bez veze dodijeljen, jer su ti Muslimani bili nepouzdani i kolebljivi sve do zadnjeg dana kada je počeo srpski napad na [[Rujani|Rujane]] i [[Čelebić]]. Nakon što je priveden velik broj sumnjivih Srba te nešto manji broj sumnjivih Muslimana, srpski osvajač nije više granatirao s točnošću hrvatske položaje. Mirni odnosi Hrvata i Muslimana bili su sve do uoči akcije razoružanja.
| |||