Germinativna teorija bolesti: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Rescuing 1 sources and submitting 0 for archiving.) #IABot (v2.0
trans_chapter u trans-chapter
Redak 8:
{{glavni|mijazmatska teorija}}
 
Mijazmatska teorija prijenosa bolesti držala je da su [[bolest]]i poput [[kolera|kolere]], [[klamidijska infekcija|klamidije]] ili [[Crna smrt|Crne smrti]] bile uzrokovane ''mijazmom'' ([[starogrčki|starogrč.]] ''μίασμα'': skrnavljenje, onečišćenje), štetnim oblikom "loša zraka". Teorija je držala da je izvor ovih [[epidemija|epidemijskih]] bolesti bio mijazam koji emanira iz kvarne organske tvari.<ref>{{cite web |contribution="miasma theory" |title=A Dictionary of Public Health: miasma theory |editor=John M. Last |publisher=Oxford University Press |year=2007. |location=Westminster College, Pennsylvania |url=http://www.oxfordreference.com/views/ENTRY.html?subview=Main&entry=t235.e2851}}</ref> Mijazam je bio smatran otrovnom parom ili maglom koju su ispunjale čestice raspadnute tvari (mijazmi) koje uzrokuju bolesti. S mijazmatske su pozicije bolesti bile proizvod okolišnih faktora poput kontaminirane vode, prljava zraka i slabih higijenskih uvjeta. Takva se infekcija nije prenosila među pojedincima, već je pogađala one pojedince koji su boravili na onom prostoru na kojem su nastale takve pare. Ona se mogla identificirati po svojem lošem zadahu.
 
Ovo je bila prevladavajuća teorija prijenosa bolesti prije nego što ju je u 19. stoljeću nadomjestila germinativna teorija bolesti.
Redak 46:
[[datoteka:Tableau Louis Pasteur.jpg|thumb|left|Louis Pasteur u svojem laboratoriju, slika [[Albert Edelfelt|A. Edelfeldta]] iz 1885. godine]]
 
Formalnije eksperimente o odnosu između klica i bolesti proveo je [[Louis Pasteur]] između 1860. i 1864. godine. Otkrio je patologiju [[puerperalna groznica|puerperalne groznice]]<ref>{{cite book |chapterurl=http://ebooks.adelaide.edu.au/p/pasteur/louis/exgerm/complete.html |chapter=(prevedeno s francuskog) |trans_chaptertrans-chapter=On the extension of the germ theory to the etiology of certain common diseases |first=Louis |last=Pasteur |others=Ernst, H.C. (prev.) |date=1880. |origyear=svibanj 1880. |title=Comptes rendus, de l’Academie des Sciences |volume=XC |pages=1033–44}}</ref> i piogenog vibriona u krvi te predložio uporabu [[borna kiselina|borne kiseline]] za ubijanje ovih mikroorganizama prije i poslije konfinacije.
 
Pasteur je nadalje između 1860. i 1864. demonstrirao da nakon [[vrenje (hrana)|vrenja]] i rasta mikroorganizama u [[tekuća hranjiva podloga|tekućim hranjivim podlogama]] nije uslijedila spontana generacija. Svježe kuhanu hranjivu podlogu izložio je zraku u cijevima u kojima se nalazio filtar koji je priječio prolazak svih čestica do hranjivog medija: čak i bez ikakva filtra, sa zrakom koji je ulazio kroz dugačku zavojitu cijev kroz koju nisu prolazile čestice prašine. Ništa nije poraslo u tekućim podlogama, stoga živi organizmi koji su rasli u takvim tekućim podlogama nisu nastajali unutar same tekuće podloge, već su morali doći izvana, kao spore na prašini.