Rat u Abhaziji (1992. – 1993.): razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m ispravak
Redak 1:
'''Rat u Abhaziji od 1992. do 1993.''' ([[gruzijski jezik|gruz.]] აფხაზეთის ომი (1992-1993)] bio je vojni sukob koji je uključivao [[Gruzija|gruzijske]] vladine snage s jedne strane i [[Abhazija|abhazijske]] separatističke snage koje su se borile za neovisnost Abhazije od Gruzije, ruskih oružanih snaga i boraca sa [[Sjeverni Kavkaz|Sjevernog Kavkazu]]. Etnički Gruzijci koji žive u Abhaziji su se borili u velikoj mjeri na strani gruzijskih vladinih snaga. Etnički [[Armenci]] i [[Rusi]] u Abhaziji uglavnom su podržavali abhaške separatiste. Separatisti su dobili podršku od tisuću sjevernokavkaskih boraca i kozačkih militanata, kao i od [[Rusija|Ruske Federacije i njezinih snaga smještenih u Abhaziji]]. .<ref>Helen Krag and Lars Funch. The North Caucasus: Minorities at a Crossroads. (Manchester, December 1994)</ref><ref name="Today">[http://www.crisisgroup.org/home/index.cfm?l=1&id=4377 Abkhazia Today.] ''The International Crisis Group Europe Report N°176, 15 September (2006). стр. 5''. Pristupljeno 11. svibnja 2021. ''Free registration needed to view full report''</ref><ref>AGBU, [http://www.agbu.org/publications/article.asp?A_ID=159 ABKHAZIA ARMENIANS: HOLDING A HOME IN AN UNSTABLE TERRITORY] {{Wayback|url=http://www.agbu.org/publications/article.asp?A_ID=159 |date=20071017232803 }}, 11/1/2004</ref><ref>The Security of the Caspian Sea Region str. 286 by Alexander Kyrlov edited by Genadi Chufrin</ref><ref name="crisisgroup.org">{{Cite web |url=http://www.crisisgroup.org/~/media/Files/europe/195_russia_vs_georgia___the_fallout.pdf |title=Arhivirana kopija |access-date=2021-05-11 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160304050242/http://www.crisisgroup.org/~/media/Files/europe/195_russia_vs_georgia___the_fallout.pdf# |archive-date=2016-03-04 |url-status=dead}}</ref><ref name="conflicts.rem33.com">[http://www.conflicts.rem33.com/images/Georgia/RUSSIA%20VERSUS%20GEORGIA.htm Rusiant-Georgian War 1992–93]</ref>
 
Veći dio sukoba bio je narušen gruzijskim građanskim nemirima (između pristaša svrgnutog gruzijskog predsjednika [[Zviad Gamsahurdi|Zviada Gamsahurdija]] (1991. - 1992.) i pučističkom vladom koju je vodio [[Eduard ŠevarnadzeŠevardnadze]]), kao i [[Rat u Južnoj Osetiji (1991. – 1992.)|gruzijsko-osetijskim sukobom]] od 1989. godine nadalje.
 
Došlo je do značajnih kršenja ljudskih prava i zločina sa svih strana, što je kulminiralo u razdoblju nakon što je Abhazija zauzela [[Suhumi]] [[27. rujna]] [[1993.]] godine, koja je (prema [[Organizacija za europsku sigurnost i suradnju|Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju]]) praćena velikom kampanjom [[Etničko čišćenje|etničkog čišćenja]] protiv etničkog gruzijskog stanovništva. Misiju za utvrđivanje činjenica poslao je glavni tajnik UN-a u listopadu 1993., koji je izvijestio o velikom broju ozbiljnih kršenja ljudskih prava od strane Abhazije i Gruzije.<ref>{{cite web |url=https://www.un.org/Docs/journal/asp/ws.asp?m=S/26795 |title=S/26795 - E |website=un.org |access-date=2021-05-11}}</ref> Između 13 000 i 20 000 etničkih [[Gruzijci|Gruzina]] i oko 3000 [[Abhazi|Abhaza]] ubijeno je, više od 250 000 Gruzna postalo je interno raseljeno ili izbjeglo, a 2000 se vodi kao nestalo.
Redak 51:
 
=== Bombardiranje i opsada Suhumija ===
U prosincu 1992., abhaške trupe započele su granatiranje Suhumija, kojeg još drže Gruzijci. Dana [[4. ožujka]] 1993., [[Eduard ŠevarnadzeŠevardnadze]], šef Državnog vijeća Gruzije, stiže u glavni grad regije kako bi preuzeo kontrolu nad obrambenim operacijama u gradu. Ministar gospodarstva Beslan Kobahia stigao je u Suhumi tijekom pregovora s Gogom Haindravom. Prema Kobahiji, separatistički čelnik Ardzinba dao bi ostavku ako bi ŠevarnadzeŠevardnadze učinio isto. Nije odobravao vandalizam u Gagri i napomenuo je da Abhazija službeno nikada nije izjavila da se namjerava odcijepiti od Gruzije. Kao vrhovni zapovjednik gruzijskih vojnih snaga, Eduard ŠevarnadzeŠevardnadze izdao je naredbu "mjere obrane regije Očamčire i Suhumija" u kojoj je stajalo: "Vojne formacije različitih zemalja skupljaju se na području Gudaute i Gumiste. Raspolažemo podacima da imaju ozbiljan cilj zauzeti Suhumi i unijeti kaos i previranja u cijelu Gruziju." 10. veljače ŠevarnadzeŠevardnadze je imenovao Gurama Gabiskiriju za gradonačelnika Suhumija. U međuvremenu, gruzijski parlament donio je službenu deklaraciju u kojoj Rusiju optužuje za agresiju na Gruziju i zahtijeva povlačenje svih ruskih vojnih snaga s teritorija Abhazije.
 
Dana [[16. ožujka]] 1993., u 6 i u 9 sati, snage Abhaza i KGNK-a pokrenule su opsežni napad na Suhumi što je rezultiralo masovnim razaranjem i velikim žrtvama među civilima.<ref>UN observers report DL47596, December 1993, New York</ref> U 2 sata ujutro abhaška strana započela je topničko bombardiranje gruzijskih položaja na rijeci Gumisti i Suhumiju. Kasnije tijekom dana nekoliko ruskih aviona Su-25 napalo je Suhumi, i ti napadi trajali su do jutra sljedećeg dana. Ruski specijalni odred vodio je operaciju koju su pratili abhaški borci i pripadnici KGNK-a. Prešli su rijeku Gumistu i zauzeli dio Ahadare, ali gruzijske snage uspješno su zaustavile njihovo napredovanje.
Redak 79:
Separatisti su provodili vladavinu terora nad većinskim gruzijskim stanovništvom, iako su i druge nacionalnosti patile. Čečeni i drugi sjeverni Kavkažani iz Ruske Federacije navodno su se pridružili lokalnim abhaškim trupama u počinjenju zločina .... Oni koji su bježali iz Abhazije iznosili su vrlo vjerodostojne tvrdnje o zločinima, uključujući ubijanje civila bez obzira na dob i spol. Leševi otkriveni na područjima koji su pod nadzorom Abhaza pokazivali su znakove opsežnog mučenja (dokazi dostupni [[Human Rights Watch|Human Rights Watchu]] podupiru nalaze američkog State Departmenta).<ref name=StateDepartment/>
 
Eduard ŠevarnadzeŠevardnadze napustio je grad za dlaku izbjegavši smrt. Ubrzo su abhaške snage i snage KGNK-a pregazili cijelo područje Abhazije, ali gornja [[dolina Kodori]] ostala je u gruzijskim rukama. Totalni poraz gruzijskih snaga popraćen je etničkim čišćenjem gruzijskog stanovništva.<ref name=StateDepartment/>
 
:Kad su Abhazi ušli u moju kuću, izveli su mene i mog sedmogodišnjeg sina van. Nakon što su nas prisilili da kleknemo, uzeli su mog sina i upucali ga točno ispred mene. Nakon toga su me uhvatili za kosu i odveli do obližnjeg zdenca. Abhazijski vojnik prisilio me je da pogledam taj zdenac. Tamo sam ugledao trojicu mlađih muškaraca i nekoliko starijih žena, koji su goli stajali namakani u vodi. Vrištali su i plakali, dok su Abhazi na njih bacali leševe. Zatim su tamo bacili bombu i unutra ubacili još ljudi. Opet sam bio prisiljen klečati pred leševima. Jedan od vojnika uzeo je nož i izvadio oko jednom od mrtvih u mojoj blizini. Potom mi je tim izvađenim okom počeo trljati usne i lice. Nisam više mogao izdržati i onesvijestio sam se. Ostavili su me tamo na hrpi leševa.<ref name=WhiteBookOfAbkhazia>''White Book of Abkhazia. 1992–1993 Documents, Materials, Evidences''. Moscow, 1993.</ref>