Maglena komora: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m →‎Način rada: usljed u uslijed
Broj spašenih izvora: 1; broj poveznica koje su označene kao mrtve: 0) #IABot (v2.0.8
Redak 5:
[[datoteka:Cloud chamber bionerd.jpg|mini|desno|250px|Maglena komora s vidljivim tragovima [[Ionizirajuće zračenje|ionizirajućeg zračenja]] (kratki debeli tragovi su [[Alfa-čestica|alfa-čestice]], a dugi i tanki tragovi su [[beta-čestica|beta-čestice]]).]]
 
'''Maglena komora''' ili '''Wilsonova komora''' je [[mjerni instrument]] kojim se prate tragovi [[Ionizirajuće zračenje|ionizirajućeg zračenja]] ([[alfa-čestica|alfa-čestice]], [[beta-čestica|beta-čestice]], [[Gama-čestica|gama zrake]], [[rendgenske zrake]] i tako dalje), a sastoji se od komore u kojoj je je prezasićena [[vodena para]], kojoj da bi se kondenzirala nedostaju centri kondenzacije, te je za oko i kameru nevidljiva. [[Ion]]i koje stvori prolaz ionizirajuće čestice, postaju centri kondenzacije i prolaz čestice postaje vidljiv u obliku gustog niza sitnih kapljica.<ref> [http://personal.unizd.hr/~mdzela/nastava/KTF.pdf] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100705051127/http://personal.unizd.hr/~mdzela/nastava/KTF.pdf |date=5. srpnja 2010. }} "Ionizirajuće zračenje u biosferi", Mile Dželalija, Kemijsko-tehnološki fakultet, Sveučilište u Splitu, 2011.</ref>
Maglenu komoru je 1911. konstruirao [[britanci|britanski]] [[fizičar]] i [[meteorologija|meteorolog]] [[Charles Thomson Rees Wilson|Charles Wilson]], koji je za to otkriće dobio [[Nobelova nagrada za fiziku|Nobelovu nagradu za fiziku]] 1927. Wilsonova komora je prvi mjerni instrument kojim se mogla zabilježiti (registrirati) staza [[Električni naboj|električki nabijenih čestica]], posebno [[alfa-čestica]] i [[elektron]]a emitiranih iz [[radioaktivnost|radioaktivnih materijala]]. U osnovi je to posuda ispunjena smjesom [[zrak]]a i [[vodena para|vodene pare]], u kojoj se brzim povećanjem njezina [[obujam|obujma]] ([[volumen]]a) s pomoću pokretne [[membrana|membrane]] i [[klip]]a, zbog pada [[tlak]]a i [[temperatura|temperature]], postiže prezasićenost zraka vodenom parom, pri čem dolazi do [[kondenzacija|kondenzacije]] vodene pare duž staze nabijene čestice. Prolaskom kroz komoru, nabijena čestica [[Ioniziranje|ionizira]] [[molekula]] zrake, koje tako postaju središta kondenzacije. Na tom osnovnom načelu razvijena je i maglena komora (specijalna Wilsonova komora kojoj je rad kontroliran [[Geigerov brojač|Geiger-Müllerovim brojilima]]) i [[Komora na mjehuriće|komora s mjehurićima]]. <ref> '''Wilsonova komora''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=66207] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2019.</ref>