Radni logor Valpovo: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Broj spašenih izvora: 2; broj poveznica koje su označene kao mrtve: 1) #IABot (v2.0.8 |
||
Redak 2:
'''Radni logor Valpovo''' ([[njemački]]: '''Arbeitslager Walpau''') je bio [[radni logor|logor]] osnovan od strane komunističkog režima u Jugoslaviji za [[Nijemci|Nijemce]] i [[Austrijanci|Austrijanace]] u razdoblju nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]]. Logor je fukcionirao od 1945. do 1946. godine. Radni logor [[Valpovo]] osnovan je na prostoru između stare valpovačke ciglane i sajmišta gdje su otprije bile barake njemačke Radne službe “Arbeitsdienst” i bio je ograđen visokom bodljikavom žicom i stražarskim kulama.
Nijemcima i Austrijancima sa područja Hrvatske kolektivno je pripisana krivnja za nacističke zločine.<ref name="Osijek.hr">
Valpovski [[radni logor]] osnovan je svibnja 1945. kao [[sabirni logor]] za preostale pripadnike njemačke manjine s područja istočne Slavonije i Baranje, pretežito za Nijemce Osijeka, Vinkovaca, Našica, Valpova i okolice. Bio je najveći logor za Folksdojčere u Hrvatskoj. Nalazio se je između stare valpovačke ciglane i sajmišta iza kapelice sv. Roka. Raspušten je u svibnju 1946. godine.<ref name=Josipović>Slađana Josipović: [https://hrcak.srce.hr/file/59113 ''Odnos komunističkih vlasti prema svećenicima njemačkog podrijetla na primjeru daljskog župnika Petra Fischera ''] VDG Jahrbuch, Vol. 15, 2008.</ref>{{is|71.}}
Tri tisuće ljudi sprovedeno je kroz logor.<ref name="Vjesnik">[http://dns1.vjesnik.hr/Pdf/2003%5C10%5C05%5C04A4.PDF Spomenik podignut žrtvama komunističke diktature 1945-1946]{{Neaktivna poveznica|bot=InternetArchiveBot }}</ref> Od svibnja 1945. do travnja 1946. godine, kroz logor je prošlo oko 3.000 žena, djece i staraca njemačke nacionalne manjine, službeno je evidentirano 1076 žrtava toga logora, ali se procjenjuje da ih je bilo još nekoliko stotina.<ref>[http://www.index.hr/vijesti/clanak/valpovo-postavljen-spomenik-njemackim-zrtvama-umrlim-u-radnom--logoru/162044.aspx Udio djece među ubijen Volksdeutchima u jugoslavenskim logorima]</ref> Zatvorenici su umirali od gladi i tifusa, među ostalim čimbenicima u otežanim uvjetima života.<ref>[http://www.hrt.hr/arhiv/2003/10/04/KRV.html Daily news, October 3, 2003] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160304092334/http://www.hrt.hr/arhiv/2003/10/04/KRV.html |date=4. ožujka 2016. }}, [[Hrvatska radiotelevizija]]</ref>
U logoru nije bilo masovnih ubijanja niti okrutnosti prema zatočenicima. Jedino je jedan zatočenik koji je pokušao pobjeći ubijen drugima za primjer. Kazne su bile fizički poslovi. Često se zbivalo da se nije sprovodilo zapovjednikove zapovijedi, ili ih se sprovelo u blažem obliku. Događalo se da su stražari pomagali logorašima unijeti hranu i potrepštine. U logoru je postojala dvostruka zapovjedna linija: logorski komesar i logorski zapovjednik. Ipak, logorsko osoblje je zaprav vodilo logor. Činili su ga sami logoraši. Po obrascu iz drugih komunističkih logora, zbog malih osobnih privilegija bili su spremni mučiti ostale zatvorenike i u tome prerevni.<ref name=Josipović/>{{is|72.}}
| |||