Inačica od 17. svibnja 2021. u 13:17 uredi RG067 (razgovor \| doprinosi) 1.108 edits m WPCleaner v2.04 - ispravljene CheckWiki pogreške (Neispravno otvorene uglate zagrade) Oznaka: WPCleaner ← Starija izmjena		Inačica od 15. kolovoza 2021. u 08:53 uredi ukloni ovu izmjenu Rovoobob (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 12.236 edits Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 4: == Životopis == Fran Krsto Frankapan rođen je u Bosiljevu 1643. godine. Pretpostavlja se da mu je rodno mjesto Bosiljevo, iako nije sa sigurnošću utvrđeno. Različiti teoretičari pišu o mogućoj godini njegova rođenja, pa tako Vodnik piše o godini 1641., Laszowski o 1646. ili 1647. godini. Ipak se većina teoretičara slaže da je rođen 1643. godine. Josip Vončina se ne zadovoljava rezultatima istraživanja te na temelju raznih literatura i vrela pokušava saznati godinu njegova rođenja. Na kraju utvrđuje da je Franjo mogao postati punoljetnim između [[29. svibnja]] [[1656.]] i [[27. srpnja]] [[1658.]] godine, dakle najranije se mogao roditi [[1638.]] ili [[1639.]] godine.<ref>Dragutin Feletar, Hrvoje Petrić, Nevio Šetić, ''Zrinski i& Frankopani,: 100 godina od povratka u domovinu'', Zagreb 2009.</ref> Bio je polubrat [[Katarina Zrinski\|Katarine Zrinski]] i šurjak [[Petar Zrinski\|Petra Zrinskog]], s kime je bio jedan od organizatora urote hrvatskih i ugarskih velikaša (poznate pod nazivom [[Zrinsko-frankopanska urota]]), nezadovoljnih centralizatorskom i kunktatorskom, oklijevajućom politikom [[Beč]]koga dvora koji je sklapao ponižavajuće mirovne sporazume s Osmanlijama, najviše na štetu Hrvata i Mađara. Fran Krsto, najmlađi sin karlovačkog generala [[Vuk Krsto Frankopan\|Vuka Frankopana]], po nekim se izvorima rodio u Karlovcu 4. ožujka 1643. godine. Nakon očeve smrti poslali su ga na školovanje u [[Zagreb]], gdje je polazio [[isusovci\|isusovačku]] gimnaziju. Stanovao je u [[konvikt]]u za vanjske učenike u Habdelićevoj ulici, a dodatnu je nastavu pohađao u isusovačkom kolegiju, gdje je stekao sklonost prema knjizi i pisanju. O njegovu školovanju ne postoje podaci sve do zabilježbe o školovanju u Grazu 1654. godine. Kao mali dječak ostao je bez majke, a otac mu je umro 1652. godine. Zahvaljujući rodbinskim vezama s talijanskom plemićkom obitelji Frangipani, boravio je u Italiji i tamo već 1656. godine naslijedio gradić Nemi, što mu je donijelo titulu markiza. Kao mali dječak ostao je bez majke, a otac mu je umro 1652. Godine. Zahvaljujući rodbinskim vezama s talijanskom plemićkom obitelji Frangipani, boravio je u Italiji i tamo već 1656. naslijedio gradić Nemi, što mu je donijelo titulu markiza. Radi nastavka školovanja i odgoja odlazi u [[Italija\|Italiju]] gdje je proučio talijansku poeziju i upoznao uglednu rimsku patricijku Julijanu de Naro s kojom se je i vjenčao. Vrativši se u domovinu pošao je očevim stopama i postao [[ogulin]]ski [[ogulinska kapetanija\|kapetan]] te je sudjelovao u velikom boju s Turcima kod [[Otočac\|Otočca]]. Line 16 ⟶ 15: Velikaš izrazite umjetničke nadarenosti, rođeni pjesnik, Fran Krsto je za života objelodanio samo jedan književni rad, spjev '''''"Elegia"''''' ([[1656.]]). Današnji istraživači vjeruju da dio njegove zbirke intimne poezije '''''"Gartlic za čas kratiti"''''', što ju je priredio u posljednjim danima života kao zatočenik u Bečkom Novom Mjestu čekajući smaknuće, sve do nedavna poznata samo djelomice, sadrži i pjesme napisane u doba vedre mladosti, u danima kad je na [[hrvatski jezik]] prevodio [[Moliere]]ovu komediju '''''"Georges Dandin"''''' pod naslovom '''''''Jarne bogati''''''', dok su samo one tužne nastale u tamnici. Priređujući zbirku, znajući da gleda skoroj i strašnoj smrti u oči, nije ih poredao kronološki, nego ih je pomiješao. Tragična sudbina Frana Krste Frankopana i Petra Zrinskog postala je u 19. stoljeću simbolom hrvatske borbe za opstojnost i jednim od najvećih nacionalnih mitova.<ref>Zoran Kravar,Frankapanm Fran II. Krsto Tržački,402.</ref> [[Datoteka:Madarász - Zrínyi és Frangepán.jpg\|mini\|lijevo\|280px\|Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan]] Prvo i ujedno jedino tiskano djelo koje nije napisao u Bečkom Novom Mjestu je latinska elegija, objavljena 1656. U njoj pjesnik žali što su anđeli Gospinu kućicu s Trsata prenijeli u Loreto.<ref>Dragutin Feletar, Hrvoje Petrić, Nevio Šetić, ''Zrinski i& Frankopani,: 100 godina od povratka u domovinu'', Zagreb 2009.</ref> Fran Krsto Frankopan je svoje posljednje dane pred smaknuće provodio u stihovima, dovršavajući pjesme koje je stvarao za života. Upravo ta njegova pjesnička strana je otkrivena tek nakon smrti. Piše ciklus od osam pjesama '''''''Dijačke junačke''''''' i 18 religioznih pjesama, nastali su prije njegova odlaska u zatvor, a tamo su nadopunjene i prepravljene. S njima prvi put u pisanu književnost uvodi deseterac. Tragičnu sudbinu pjesnikovu slijedila je i sudbina njegove poezije, sabrane u zbirci ''"Gartlic za čas kratiti"''. Morala su proći puna dva stoljeća dok ju je otkrio tadašnji knjižničar u bečkoj Dvorskoj knjižnici [[Ivan Kostrenčić]]; on ju je prvi i objelodanio, i to odmah u knjizi (''Vrtić'', [[1871.]]), ali samo u izboru, jer su neke od tih pjesama, one erotske iz '''''"Gartlica"''''' i ciklusa '''''"Zganke"''''', zbog smjelosti izraza bile suviše izazovne a da ne bi vrijeđale moralni osjećaj čitatelja. S njima prvi put u pisanu književnost uvodi deseterac. Iako je pojava knjižice bila litararna senzacija, ipak nitko od tadašnjih kritičara, ni [[Vatroslav Jagić]], nije u njoj prepoznao vrijednost. Nedostajale su im bitne znanstveno-teorijske spoznaje, ali i receptivno-doživljajne, emotivne pretpostavke (sam Jagić, iako izuzetno zaslužan [[filologija\|filolog]], nije, kao ni većina hrvatskih jezikoslovaca dopro do razine estetskoga). Tvrdnjom da je Frankopanov jezik "mješovit i šarovit" nije se ni moglo doći do ispravnog estetskog suda. Jer ta "mješovitost i šarovitost" nije bila mana nego specifična osebina svih pisaca ozaljskog kruga, koja nažalost nije dala onakve plodove kakve je mogla dati, jer je u vrijeme kodifikacije hrvatskoga književnoga jezika uzorom bio [[Ivan Gundulić]], pa je Frankopanova, po idiomu tronarječna poezija, iz toga diskursa djelovala kao odstupanje od središnjega tijeka razvoja [[hrvatski jezik\|hrvatskoga jezika]]. Tek su novija jezičnopovijesna istraživanja, posebice [[Josip Vončina\|Josipa Vončine]], dostojno opisala i vrijednovala osebujnost i gipkost Frankopanova umjetničkog izraza. Fran Krsto Frankopan započeo je i prozno djelo o kasnosrednjovjekovnoj temi četiriju posljednih stvari '''''Trumbita sudnjega dneva'''''. Po podrijetlu tema i motiva te po stilskim obilježjima i metričkom sustavu, Frankopanov opus je poprilično heterogen. Kod Frankopana se miješta staro i novo, umjetno i narodno, visokoknjiževno i popularno.<ref>Zoran Kravar,~~Frankapanm~~ Frankapan Fran II. Krsto Tržački, 403.</ref> Iako je najčešće oslovljen kao barokni pjesnik, tragovi barok su vidljivi tek u dijelu pjesništva, ljubavnog i religioznog. Njegova hrvatska djela pisana su mješavinom čakavskih, kajkavskih i štokavskih elemenata, karakteristično za ozaljski književno-jezični krug.<ref>Hrvatska enciklopedija, 4, Zagreb, 2002., 33.</ref> == Smaknuće == prije nego li se Frankopan odrekao i ogulinske kapetanije i oprostio se s krajišnicima, oni su popunili njegovu kapetaniju Sigmundom Paradeiserom. Tada Fran Krsto pristaje na urotu i uz savez sa sultanomDatoteka[[Datoteka: Petru Zrinskom i Krsti Frankopanu odrubljene su glave u Beckom Novom Mjestu 30.4.1671. god.jpg\|mini\|desno\|280px\|Odrubljivanje glave [[Petar Zrinski\|Petru Zrinskom]] i [[Fran Krsto Frankopan\|Franu Krstu Frankopanu]] u [[Bečko Novo Mjesto\|Bečkom Novom Mjestu]]]] {{glavni\|Zrinsko-frankopanska urota}} Prije nego li se Frankopan odrekao i ogulinske kapetanije i oprostio se s krajišnicima, oni su popunili njegovu kapetaniju Sigmundom Paradeiserom. Tada Fran Krsto pristaje na urotu i uz savez sa sultanom. Hrvatski kneževi ban Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan potomci su najstarijih, najpoznatijih i najznačajnijih velikaških rodova u Hrvatskoj i Europi. Oni su praplemićki rodovi starohrvatskih plemena. Njihova je nasljedna naslovna čast proizašla iz hrvatskog plemenskog sustava i njegove teritorijalizacije u kneštvima i županijama. Zrinski i Frankopani bili su neovisni na svojim golemim posjedima koji su obuhvaćali prostor gotovo čitave srednjovjekovne Hrvatske. Bili su Zrinski i Frankopani nositelji i branitelji hrvatskih nacionalnih i državnih interesa, a u vrijeme prodora Turaka, branitelji cjelokupne Europe. Fran Krsto 1663. godine sudjeluje u bitki kraj Jurjevih stijena u blizini Otočca, u kojoj su hrvatske postrojbe pod vodstvom Petra Zrinskoga porazile Osmanlije. Fran Krsto Frankopan 1666. godine obnavlja i utvrđuje Novigrad na Dobri, a nosio je naslov i prihode ogulinskoga kapetana te je htio dobiti upravu nad senjskom kapetanijom što mu je 1669. spriječila vojna uprava Austrije. Prije nego li se Frankopan odrekao i ogulinske kapetanije i oprostio se s krajišnicima, oni su popunili njegovu kapetaniju Sigmundom Paradeiserom. Tada Fran Krsto pristaje na urotu i uz savez sa sultanom. On je bio nezadovoljan politikom bečkog dvora, najviše poslije Vasvàrskog mira, a gubitak ogulinske kapetanije samo mu je bio povod za urotu. 1669 se priključuje protuaustrijskoj uroti hrvatskog i ugarskog plemstva koju je predvodio Petar Zrinski. Nakon neuspjele urote odnosno izdaje od strane Turaka, Frankopan se sklanja u Čakovec gdje skupa sa Zrinskim 13. Travnja odlazi u Beč izmoliti od cara oprost. Oba su uhićena i preseljena u zatvor u Bečkom Novom Mjestu te su optuženi za veleizdaju. Line 45 ⟶ 44: == Izvori == {{izvori}} == Vanjske poveznice == * Friederich Heyer von Rosenfield (1873), "Grafen Frangipani or Frankopanovich", in: [http://www.literature.at/viewer.alo?objid=1048360&viewmode=fullscreen&scale=3.33&rotate=&page=82 ''Wappenbuch: Der Adel des Königreichs Dalmatien'', Volume 4, part 3] {{deu oznaka}}. Nürnberg: Bauer und Raspe, p. 44–45. * Friederich Heyer von Rosenfield (1873), "Wappen des Grafen Frangipani or Frankopanovich", in: [http://www.literature.at/viewer.alo?objid=1048360&viewmode=fullscreen&scale=3.33&rotate=&page=211 ''Wappenbuch: Der Adel des Königreichs Dalmatien'', Volume 4, part 3] {{deu oznaka}}. Nürnberg: Bauer und Raspe, taf. 30. === Sestrinski projekti ===

Fran Krsto Frankapan: razlika između inačica