Naselja i umjetna mumifikacija kulture Chinchorro u regiji Arica i Parinacota: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Stvoreno prevođenjem stranice »Chinchorro mummies«
(Nema razlike inačica)

Inačica od 15. kolovoza 2021. u 09:29

Chinchorro mumije su mumificirani ostaci osoba iz Chinchorro kulture, u sjevernom Čilu . Oni su najstariji primjeri umjetno mumificiranih ljudskih ostataka, koji su pokopani do dvije tisuće godina prije egipatskih mumija. Najstarija mumija koja je pronađena u Egiptu datira oko 3000. godine prije Krista, [1] dok najstarija modificirana mumija Chinchorro kulture potječe iz oko 5050. godine prije Krista.

Najstariji prirodno mumificirani ostatak pronađen je u pustinji Atacama, a datira oko 7020. godine prije Krista. [2]

Analiza mostiju kosti ukazuje na to da 90% naroda Chonchorro jela porske plodove i ribu . Postojale su mnoge drevne kulture ribara, skrivene u sušnim riječnim dolinama Anda, ali Chinchorro narod je jedinstveni zbog svojih mumificiranih ostataka pokojnika.

Naselja kulture Chinchorro i proces umjetne mumifikacije u Arici i Parinacoti postala su 2021. godine dio UNESCO-ve svjetske baštine. [3]

Proces mumifikacije

Dok su se mnoge kulture diljem svijeta nastojale usredotočiti na očuvanje elite, tradicija Chinchorra izvodila je mumifikaciju na sve članove svog društva, čineći ih arheološki značajnim. Odluka o egalitarnom očuvanju dokazana je mumificiranjem relativno manje produktivnih članova društva (starije osobe, djeca, dojenčad i pobačeni fetusi ). [4] [5]

Kronologija

29% poznatih mumija Chinchorro mumificirano je prirodnim putem. Najranija mumija datira iz 7020. godine prije Krista. [6]

Vjeruje se da su se umjetne mumije Chinchorra prvi put pojavile oko 5000. godine prije Krista i dosegle vrhunac oko 3000. godine prije Krista. Mumije Chinchorro često su se detaljno pripremale uklanjanjem unutarnjih organa i zamjenom biljnim vlaknima ili životinjskom dlakom. U nekim slučajevima, balzamičar bi uklonio kožu i meso s mrtvog tijela i zamijenio ih glinom. Radiokarbonsko datiranje otkriva da je najstarija otkrivena antropogeno modificirana mumija Chinchorro bilo dijete sa nalazišta u dolini Camarones, oko 97 km južno od Arice u Čileu i potječe iz oko 5050. godine prije Krista. Mumije su se nastavile stvarati sve do oko 1800. godine prije Krista, što ih je učinilo suvremenim s kulturom Las Vegasa i kulturom Valdivije u Ekvadoru te civilizacijom Norte Chico u Peruu .

Istraživanje

Od 1914., kada je Max Uhle započeo svoj rad u Arici, arheolozi su pronašli približno 282 mumije. [2] Nalazište Morro-I, u podnožju Morro de Arica, otkrio je 96 tijela na nestratificiranom (tj. Nema vidljivih slojeva stratigrafije koji ometaju relativne tehnike datiranja), uglavnom rastresit pijesak na padini brda. Pronađeno je pedeset i četiri odrasle osobe: 27 žena, 20 muškaraca i 7 neodređenog spola; Pronađeno je i 42 djece: 7 ženskih, 12 muških, 23 neodređena. [5] Ova veličina uzorka sugerira da Chinchorro nije favorizirao mumificiranje jednog spola nad drugim.

Mumije su možda služile kao sredstvo za pomoć duši u preživljavanju i za sprječavanje tijela da uplaše žive. [7] Uobičajenije prihvaćena teorija je da je postojao svojevrsni kult predaka, [8] budući da postoje dokazi o tome kako su tijela putovala s grupama i postavljena na počasne položaje tijekom velikih rituala te da je došlo do kašnjenja u samom konačnom ukopu. [9] Također, tijela (koja su se uvijek nalazila u ispruženom položaju) bila su pomno ukrašena i obojena (čak i kasnije prefarbana), a smatra se da su ojačana i ukrućena kako bi se mogla nositi na steljama od trske i posljedično izložiti. [4] No, budući da je društvo predkeramičko, ali i pomalo nomadsko, donekle je teško odrediti arheološke zapise razloge zašto je Chinchorro osjetio potrebu mumificirati mrtve.

Bernardo Arriaza je čileanski fizički antropolog koji je dugo istraživao o mumijama Chinchorra. Počevši od 1984. godine objavio je brojne studije na tu temu. Godine 1994. Arriaza je stvorio klasifikaciju mumija Chinchorro koja se i danas koristi.[10]

Izvori

 

Literatura

  1. Wooden coffin yields oldest Egyptian mummy. The News In science. 2003. Pristupljeno 10. siječnja 2011.
  2. a b Arriaza, Bernardo T. Beyond Death: The Chinchorro Mummies of Ancient Chile. Washington: Smithsonian Institution, 1995. Print.
  3. UNESCO (2021). Settlement and Artificial Mummification of the Chinchorro Culture in the Arica and Parinacota Region. Retrieved 2021-07-29.
  4. a b Wise, Karen. "Chinchorro Mummies." Written in Bones: How Human Remains Unlock the Secrets of the Dead. Toronto: Firefly, 2003. 166-70. Print.
  5. a b Rivera, Mario A. "The Preceramic Chinchorro Mummy Complex of Northern Chile: Context, Style and Purpose." Tombs for the Living: Andean Mortuary Practices. Washington, D.C.: Dumbarton Oaks Research Library and Collection, 1991. 43-77. Print.
  6. Arthur C. Aufderheide, The Scientific Study of Mummies. Cambridge University Press, 2003 ISBN 0521818265 p.142
  7. The Chinchorro Mummies; Interview with Bernardo Arriaza. Artlives. 2007. Pristupljeno 25. listopada 2007.
  8. Guillén, S. E. "Mummies, Cults, and Ancestors: The Chinchorro Mummies of the South Central Andes." Interacting with the Dead: Perspectives on Mortuary Archaeology for the New Millennium. Gainesville: University of Florida, 2005. 142-49. Print.
  9. Moseley, Michael Edward. The Incas and Their Ancestors: The Archaeology of Peru. London: Thames & Hudson, 2001. Print.
  10. Tipología de las Momias Chinchorro y evolución de las prácticas de momificación (PDF). Chungara. 24 (1). 1994