Aldo Manuzio: razlika između inačica

 

 

 

Rodio se u Bassianu gdje je proveo djetinjstvo. Učio je [[latinski jezik|latinski]] i [[grčki jezik|grčki]]. [[1482]]. otišao je u Mirandolu sa svojim starim prijateljem i kolegom Giovannijem Picom gdje su ostali dvije godine, a on je proučavao [[grčka književnost|grčku književnost]]. Prije nego što se Pico preselio u [[Firenca|Firencu]], osigurao je Manuziju mjesto učitelja njegovim nećacima Albertu i Lionellu. Albert i Lionello Pio bili su prinčevi Carpija u Modenni. Alberto ga je opskrbio novcem kojim je otvorio svoju tiskaru te mu je također dodijelio posjed u Carpiju.

 

 

 

Manuzio je htio sačuvati starogrčku [[književnost]] od budućih gubitaka tako što bi ih iznova tiskao. Prije njega, četiri su [[Italija|talijanska]] grada imala čast tiskati grčka djela: [[Milano]] - djela [[Konstantin Lascaris|Lascarisa]], [[Ezop]]a, [[Teokrit]]a, grčkog brevijara i [[Izokrat]]a, između [[1476]]. i [[1493]]; [[Venecija]] - djela [[Manuel Chrysoloras|Chrysoloras]]ova „''Erotemata''” [[1484]]. i [[1490]].; [[Vicenza]] - ponovni tisak [[Konstantin Lascaris|Lascarisovih]] gramatika i „''Erotemate''”; [[Firenca]] - [[Lorenzo Alopa|Alopin]] prijevod [[Homer]]a. Od tih djela, samo su tri bila klasici - Teokrit, Izokrat i Homer. Manuzio je izabravio Veneciju koja mu je najviše odgovarala za rad. Tamo se smjestio [[1490]]. te je uskoro tiskao djela „''Galeomyomachia''”, „Hero i Leander” te grčki brevijar. Manuzio ih je nazivao pretečama grčke knjižnice.

 

 

[[Slika:Aldine anchor large.jpg|thumb|left|Simbol Manuzijeve tiskare]]

 

 

 

Manuzio je prvi koristio ''kurzivni'' stil tiska za čije je korištenje dobio dopuštenje i patent njegova tvorca [[Francesco Griffo|Francesca Griffa]]. [[Kurziv]]ni tekst nije koristio za naglašavanje ili isticanje, ta su mu uska i stisnuta slova koristila za tiskanje malenih, džepnih knjiga. Vjeruje se da je prvi tiskar koji je koristio [[točka sa zarezom|točku sa zarezom]] ( ''';''' ).

 

 

 

<center><gallery>