Emanuel Vidović: razlika između inačica

Isprva pod utjecajem divizionista [[Giovanni Segantini|Giovannija Segantinija]], potom europskih umjetničkih tokova, [[postimpresionizam|postimpresionizma]], slikao [[veduta|vedute]] venecijskih kanala, laguna i motive iz ribarskih naselja u njezinoj okolici ([[Chioggia]]). Nakon povratka u [[Split]] objavljivao karikature u humorističnom listu [[Duje Balavac|Duji Balavcu]] i radio kao [[likovni pedagog]]. Slikao motive iz Splita i [[Trogir]]a u tamnom, sjetnom ugođaju s naglaskom na spiritualnost i poetičnost doživljaja. Oko 1930. njegova se paleta rasvjetljuje u slikama intimnih ugođaja njegove sobe i atelijera sa starinskim pokućstvom, knjigama i kipovima, polumračnim [[interijer]]ima split. i trogirskih crkava i više lirskih [[mrtva priroda|mrtvih priroda]] s antikvitetnim predmetima i lutkama te voćem, cvijećem i ribama.<ref name="Proleksis">[[Opća i nacionalna enciklopedija]] [http://proleksis.lzmk.hr/50185/ Emanuel Vidović]</ref>

 

[[Datoteka:Vidović doll.jpg|mini|Lutka u Vidovićevoj radnoj sobi]]

Emanuel Vidović, [[slikar]] je [[intimizam|intimizma]], a njegove slike pune su poznatih područja i prostora te sretnog prebivanja u njima. Zato se njegova umjetnost intimizma gradi u sjećanju, bez monumentalnosti i velikih gesta. U velikom opusu Emanuela Vidovića osjeća se umjetnička preobrazba u ikonografskom i kolorističkom osjećaju. Nekoliko čudesnih krajolika iz tog vremena, ''Grad se budi'' i ''Selo spava'', visoki su slikarski dometi. Poslije toga slijedi vraćanje tišinama intimne poezije primorskih interijera i predmeta koji su dolutali. Na jubilarnoj izložbi [[1929.]], uz nekoliko slika mrtve prirode u gvašu, izlazi i veliko djelo koje je značilo apsolutnu zrelost u ovom žanru: ''Stara lutka'' iz 1928., ujedno je mrtva i živa, u zelenkasto-smeđem tonalitetu, diskretno kao cijeli aranžman.<ref name="HRT" />