Hladna fuzija: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
uklanjanje izmjene 5736808 suradnika 93.138.111.83 (razgovor)
Oznaka: uklanjanje
Broj spašenih izvora: 2; broj poveznica koje su označene kao mrtve: 0) #IABot (v2.0.8
Redak 9:
Uređaj Fleischmanna i Ponsa je uređaj je za [[Elektroliza|elektrolizu]] [[voda|vode]], no ne obične, nego [[Teška voda|teške]] (D<sub>2</sub>O). Na [[anoda|anodi]] se oslobađa [[kisik]], a na katodi od [[paladij]]a, kemijskog srodnika [[platina|platine]], teški vodik ili [[deuterij]]. No dio elektrolizom oslobođenog deuterija ostaje zarobljen u paladiju. Tko zna bi li Fleischmann i Pons išta otkrili da elektrolizu nisu radili u kalorimetru pa su otkrili da se temperatura vode u mjernom uređaju (toplinski izoliranoj posudi) ponekad podigne s 30 na 50 °C. Kako energija i toplina ne mogu nastati ni iz čega, u kalorimetru je moralo doći do procesa kojim se oslobađa energija.
 
Ako platina ima moć da atom vodika približi atomu kisika (i atomima drugih molekula), na čemu se temelji njezino katalitičko djelovanje, možda paladij ima jaču moć da dva iona deuterija D<sup>+</sup> (gole [[atomska jezgra|atomske jezgre]]) približi na tako malu udaljenost da se spoje u jezgru[[ helij]]a? Ako platina može katalizirati kemijske reakcije koje se bez nje odvijaju pri temperaturi od 1000 °C, može li paladij katalizirati [[nuklearna reakcija|nuklearne reakcije]] koje se zbivaju pri 10 000 000 °C. <ref> [http://forum.sfcentar.com/viewtopic.php?f=10&t=5895] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160304214543/http://forum.sfcentar.com/viewtopic.php?f=10&t=5895 |date=4. ožujka 2016. }} "Prica s hladnom fuzijom", Scificentar forum, 2011. </ref>
 
==Istraživanja==
U tajnosti, znanstvenici u mnogim zemljama, posebice u [[SAD]]-u, [[Japan]]u i [[Italija|Italiji]], radili su tiho više od jednog desetljeća da bi spoznali znanstveno što stoji iza hladne fuzije. Danas oni to nazivaju nuklearnim reakcijama slabe energije ili, ponekad, kemijski potpomognutim nuklearnim reakcijama. Prvi znak da se odnos prema hladnoj fuziji možda mijenja stigla je u veljači 2002., kada je [[ratna mornarica SAD-a]] otkrila da su njezini znanstvenici u tajnosti istraživali hladnu fuziju, više ili manje neprekidno, sve otkako je započeo njezin slom. Većina tih radova obavljena je u Centru za svemirska istraživanja i pomorske vojne sustave u [[San Diego, Kalifornija|San Diegu]], gdje se ideja stvaranja energije iz morske vode – dobrim izvorom teške vode – činila privlačnijom nego u drugim laboratorijima. Mnogi su znanstvenici u Centru radili s Fleischmannom, uvaženim elektrokemičarom, da bi ustanovili da je imao potpuno krivo, što je bilo teško povjerovati. <ref> [http://www.hpd.hr/priroda/preview/Hladna_fuzija.pdf] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20101008082742/http://www.hpd.hr/priroda/preview/Hladna_fuzija.pdf |date=8. listopada 2010. }} "Hladna fuzija", dr. sc. Nenad Raos, Zagreb, 2011. </ref>
 
U San Diegu i drugim istraživačkim centrima znanstvenici su nagomilali mnoštvo dokaza da se događa nešto neobično kada se pusti struja kroz elektrode od [[paladij]]a, koje su u teškoj vodi. U kolovozu 2003., u hotelu u blizini Instituta za tehnologiju u Cambridgeu ([[Massachusetts]]), sastalo se oko 150 [[inženjer]]a i znanstvenika na 10. međunarodnoj konferenciji o hladnoj fuziji. Promatrači na konferenciji bili su zapanjeni pažljivim načinom kojim se odnosilo prema različitim prijašnjim kritikama upućenim na račun istraživanja.