Krivovjerje: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena promjena suradnika 193.217.223.226 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Mark7747 Oznake: brzo uklanjanje SWViewer [1.4] |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 5:
U [[srednji vijek|srednjem vijeku]] su oni što su naučavali protiv službenog nauka o [[doktrina|doktrini]] vjere riskirali da budu proglašeni hereticima.
Još su ranokršćanske crkvene vlasti su u [[2. stoljeće|2. stoljeću]] osudile [[gnosticizam|gnostike]], koji su tvrdili da posjeduju tajno i [[misticizam|mistično]] znanje. Poslije su u [[4. stoljeće|4. stoljeću]] kao hereze osuđeni [[arijanizam|arijanizam]] i [[nestorijanstvo]].
[[Ikonoklasti]], koji su prosvjedovali protiv štovanja vjerskih slika - makar su preko 150 godina imali na svojoj strani [[Bizant|bizantski]] carski dvor, bili su osuđeni na [[Drugi nicejski sabor|Drugom Nicejskom saboru]] [[787.]] godine.
Redak 13:
Rimokatolička crkva je [[1232.]] osnovala sud, [[inkvizicija|inkviziciju]], za istragu "nepravovjernosti".
Srednjovjekovne crkvene vlasti su obnovile poganski način kažnjavanja spaljivanjem živih osoba zbog hereze. I protestantske crkve su uvele svoju inkviziciju, čija su meta uglavnom bili rimokatolici. U Engleskoj je u ranom [[15. stoljeće|15. stoljeću]] bio uveden zakon koji je dopuštao svjetovnim vlastima da provode ovu kaznu. Ta je praksa u Engleskoj konačno zabranjena nakon što je [[1612.]] za [[Jakov I.|Jakova I.]] spaljena skupina [[anabaptisti|anabaptista]].
Prema Kan. 751. važećeg Zakonika kanonskog prava iz [[1983.]] god., "Krivovjerjem naziva se uporno nijekanje, poslije primljenog krštenja, neke istine koja treba da se vjeruje božanskom i katoličkom vjerom ili uporno sumnjanje u nju". Osobe koje zapadnu u krivovjerje zapada u "izopćenje unaprijed izrečeno" (Kan. 1364.), nije pogodna za primanje u svećenički, đakonski ili biskupski red (Kan. 1041.), a osobama čije je krivovjerje općepoznato mora se uskratiti crkveni pogreb (Kan. 1184.).<ref>[www.ofm.hr/juniorat/images/knjige/zakonik_kanonskoga_prava.doc] Zakonik kanonskog prava, proglašen vlašću pape Ivana Pavla II., 1983.</ref>
== Vidi još==
| |||