Mehmed Spaho: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Redak 70:
}}
 
Dr. '''Mehmed Spaho''' ([[Sarajevo]], [[13. ožujka]] [[1883.]] – [[Beograd]], [[29. lipnja]] [[1939.]]), bio je [[Bosna i Hercegovina|bosanskohercegovački]] političar [[Bošnjaci|bošnjačkog]] porijetla, predsjednik [[Jugoslavenska muslimanska organizacija|Jugoslavenske muslimanske organizacije]] u [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevini Jugoslaviji]]. List ''[[Oslobođenje]]'' je 2013. godine Mehmeda Spahu opisao kao "nespornog vođu [[Bošnjaci|Bošnjaka]] između dva svjetska rata". Brat je [[reis-ul-ulema|reis-ul-ulemi]] [[Fehim Spaho|Fehimu Spahi]].
 
== Životopis ==
[[Datoteka:Mehmed Spaho 1911.jpg|thumb|lijevo|200px| Mehmed Spaho, 1911. godine]]
[[Datoteka:Mehmed-i-Fehim-Spaho.jpg|thumb|lijevo|200px|Mehmed i [[Fehim Spaho]], 1938. godine]]
Mehmed Spaho je rođen u Sarajevu [[1883.]] godine u obitelji intelektualaca. Njegova se obitelj smatrala imućnom, ali i otvorenijom u odnosu na mnoge druge sarajevske muslimanske obitelji. Otac je bio vrsni znalac [[šerijat]]skog prava i svojedobno je službovao u [[Kairo|Kairu]], [[Damask]]u, [[Sofija|Sofiji]] i [[Jajce|Jajcu]] kao [[kadija]] odnosno sudac osmansko-šerijatskog prava.
 
Mehmed je završio osnovnu školu i gimnaziju u Sarajevu ([[1902.]]), a Pravni fakultet u Beču ([[1906.]]). Doktorski ispit je položio [[1907.]], a [[1908.]] je i službeno dobio naslov doktora pravnih znanosti. Od [[1906.]] do [[1908.]] godine bio je sudski prislušnik, a od [[1910.]] godine odvjetnik pripravnik. Kada je u Sarajevu osnovana Trgovačko-obrtnička komora, izabran je za njezinog tajnika. Tu dužnost je preuzeo 1. siječnja 1911. godine. Godine 1914. izabran je u Gradsko vijeće grada Sarajeva, nakon što se njegov politički suradnik i prijatelj, Esad Kulović, povukao s te funkcije. Već ovim, Spaho se počeo baviti i ekonomijom i politikom.
 
Njegov politički život počinje učlanjivanjem u [[Muslimanska narodna organizacija|Muslimansku narodnu organizaciju (MNO)]]. MNO je bila prva bošnjačka politička stranka u doba [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]]. Nakon sloma Austro-Ugarske 1918. godine postao je član tijela nazvanog [[Narodno Vijeće Bosne i Hercegovine]], koje je glasalo za udruživanje s Hrvatskom, Slovenijom, Kraljevinom Srbijom i Kraljevinom Crnom Gorom u jedinstvenu državu. Iako tek nakon članstva u Jugoslavenskoj muslimanskoj organizaciji, 1923. godine Mehmed Spaho postaje istinski vođa bosanskih muslimana, u tome je pokazivao izniman politički talent.
 
[[Jugoslavenska muslimanska organizacija]] nastaje ujedinjenjem lokalnih političkih organizacija bosanskih muslimana u veljači 1919. godine. Imala je i svoj političko-informativni list - ''Vrijeme''. Prvi predsjednik JMO bio je tadašnji [[Tuzlanski muftiluk|muftija tuzlanski]] [[Ibrahim Maglajlić]], a JMO je na izborima za Ustavotvornu skupštinu [[Kraljevina SHS|Kraljevine SHS]] raspisanim u studenom 1920. godine u Bosni i Hercegovini osvojila najveći broj glasova i 24 mandata.
[[Datoteka:Mehmed-i-Fehim- Spaho sahrana.jpg|thumbminijatura|lijevo|200px|MehmedDženaza i [[Fehimukop Spaho]]Mehmeda Spahe u Sarajevu, 1938gdje je nazočilo oko 50.000 godinegrađana]]
[[Datoteka:Mehmed Spaho BH Pošta.jpg|thumb|lijevo|200px|Markica BH Pošte sa likom Mehmeda Spahe iz 2000. godine]]
Spaho je također jedan od dva priznata zastupnika Jugoslavenske muslimanske organizacije među 11 muslimana od 42 zastupnika [[Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba|Narodnog vijeća SHS]] za Bosnu i Hercegovinu. Jugoslavenska muslimanska organizacija je u to vrijeme smatrala da joj pripada 15 zastupničkih mjesta. On je bio i prvi bosanski musliman u vladi Kraljevine SHS, a kao jedan od trojice ministara iz Bosne i Hercegovine i to po etničko-vjerskom stavu: Hrvat dr. [[Tugomir Alaupović]] bio je ministar vjera, a Srbin [[Uroš Krulj]] ministar zdravstva.
 
Godine [[1919.]] Mehmed Spaho je obnašao dužnost ministra industrije i trgovine u prvoj vladi Kraljevine SHS. Na izborima za Konstituantu izabran je za narodnog poslanika u tuzlanskom i sarajevskom okrugu. Ministar je trgovine i industrije u vladi [[Nikola Pašić|Nikole Pašića]] 1921. godine. Poslije izbora 1923. godine i razlaza JMO stranke s vođom Ibrahimom Maglajlićem JMNO-a, frakcije JMO koju je Spaho porazio, postaje istinski vođa Bošnjaka. Dalje postaje ministar financija je u vladi [[Ljubomir Davidović|Ljube Davidovića]], 1924. godine.[[Datoteka:Mehmed Spaho sahrana.jpg|minijatura|desno|200px|Dženaza i ukop Mehmeda Spahe u Sarajevu, gdje je nazočilo oko 50.000 građana]] U vladi [[Velimir Vukićević|Velimira Vukičevića]] 1927. godine ministar je trgovine i industrije. Kada je 1928. Demokratska stranka donijela odluku o izlasku iz Vlade, Spaho se nije s tim saglasio i ostao je u vladi nastavljajući suradnju sa grupom radikala koju je vodio tadašnji predsjednik Vlade Velimir Vukićević. On će to ministarstvo zadržati i poslije atentata na [[Stjepan Radić|Stjepana Radića]], odnosno u Vladi koju je 1928. obrazovao [[Anton Korošec]]. Spaho će ministarsku poziciju izgubiti padom Koroščeve Vlade i zavođenjem [[Šestosiječanjska diktatura|Šestosiječanjske diktature]] 1929. godine. Osnivanjem nove vlade na čije čelo je postavljen general Petar Živković, kao jedan od mogućih ministara u toj Vladi spominjao se i Mehmed Spaho. Međutim, iz razgovora Spahe s njemačkim konzulom u Sarajevu, Driefelom, saznajemo da mu je doista nuđen položaj ministra u Vladi, što je Mehmed Spaho odbio, jer je od njega bilo zatraženo da dâ svoj pristanak na podjelu Bosne i Hercegovine.
 
Zajedno sa skupinom oporbenih stranaka 1932. godine, on izdaje svoje "punktacije". Zbog ovih punktacija Uprava policije je 31. siječnja 1933. izrekla Spahi 20 dana zatvora i 20 dinara takse na presudu. No, Spaho se 7. veljače 1933. žalio Kraljevskoj banskoj upravi [[Drinska banovina|Drinske banovine]] na tu presudu. Spaho je u svojoj žalbi navodio da tekst Punktacija nije bio namijenjen za javnost, te da je u javnost dospio bez njegovog znanja. No, Banska je uprava zaključila kako su Punktacije (odnosno Deklacija, kako ju je Spaho zvao) politički akt nastao na političkom sastanku, mada je Spaho tvrdio kako to nije bio nikakav politički sastanak, nego samo njegovo savjetovanje sa istomišljenicima. Zaključivši da se radi o političkom sastanku, na koji Spaho nije imao pravo, Uprava je zaključila da je presuda Policije nezakonita, te mu je odredila kaznu po drugom zakonu - 20 dana zatvora i 5.000 dinara novčane kazne. Spaho je kaznu izdržao do konca veljače, te je 18. ožujka pušten nakon odslužene kazne.