Ivana Brlić-Mažuranić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
m Sitn.
Redak 19:
| suprug = [[Vatroslav Brlić]]
| djeca = 7: Nada (1893. – 1964.)<br>Ivo (1894. – 1977.)<br>Vladimir (1895. – 1896.)<br>Zora (1897. – 1971.)<br>Zdenka (1899. – 1984.)<br>Nikola (1902. – 1902.)<br>Nedjeljka (1917. – 1973.)
| djela = ''Valjani i nevaljani'', (19021901.)<br />''Škola i praznici'', (1905.)<br />''Slike'', (1912.)<br />''Čudnovate zgode i nezgode šegrta Hlapića'', (1913.)<br />''Priče iz davnine'', (1916.)<br />''Knjiga o omladini'', (1923.)<br />''Iz arhive obitelji Brlić u Brodu na Savi'', (1934. – 1935.)<br />''Jaša Dalmatin, potkralj Gudžerata'', (1937.)<br />''Srce od licitara'', (1939.)<br />''Basne i bajke'', (1943.)
| nagrade =
| potpis =
Redak 41:
 
Ivana Brlić-Mažuranić počela je pisati [[poezija|poeziju]], [[esej|eseje]] i [[dnevnik (književnost)|dnevnike]] vrlo rano, ali su joj prvi radovi objavljeni tek početkom [[20. stoljeće|20. stoljeća]]. Svoju prvu pjesmu ''Zvijezdi moje domovine'' napisala je u Ogulinu [[1886.]] godine.<ref name="Morena Rendulić"/>
Prvi članak, ''Sajam u Bosni'', objavila je [[6. rujna]] [[1900.]] godine u ''[[Narodne novine|Narodnim novinama]]'' (god. 66, br. 204, str. 3), a potpisala se inicijalom ''M''.<ref name="Dubravka Zima">Dubravka Zima, ''Ivana Brlić-Mažuranić’s First Published Text / Prvi objavljeni članak Ivane Brlić-Mažuranić'' // ''Libri et liberi: časopis za istraživanje dječje književnosti i kulture'', [https://hrcak.srce.hr/index.php?show=toc&id_broj=18185 sv. 8, br. 1, 2019.], str. 185. - 194., {{Hrčak|id=331146}}, str. 187., pristupljeno 21. kolovoza 2021.</ref> Zbirku pripovjedaka i pjesama za djecu ''Valjani i nevaljani'' izdala je u prosincu [[1901.]] godine u vlastitoj nakladi i bila je namijenjena privatnoj uporabi.<ref name="Dubravka Zima"/> Nakon objavljivanja zbirke ''Valjanih i nevaljanih'' pisala je članke i kratke priče za djecu koji su izlazili u novinama i časopisima.<ref>Kristina Pentavec, [https://repozitorij.hrstud.unizg.hr/islandora/object/hrstud%3A1319/datastream/PDF/view ''Ivana Brlić-Mažuranić u kontekstu građanskog života u Brodu na Savi. Završni rad''], Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu. Studij kroatologije, Zagreb, rujan 2017., str. 14., pristupljeno 17. kolovoza 2018.</ref> Priče i tekstovi poput serije obrazovnih članaka naslovljenih ''Škola i praznici'' objavljivani su redovito od [[1903.]] godine nadalje. Pravu pozornost književne publike skreće [[1913.]] godine romanom za djecu ''Čudnovate zgode šegrta Hlapića''. U ovoj napetoj priči siromašni šegrt Hlapić bježi od svoga gazde, a zgode na kraju prevladaju nezgode. Napisala je pjesničku zbirku ''Slike'' ([[1912.]]), pedagoški intoniranu ''Knjigu omladini'' ([[1923.]])<ref name="Martina Jurišić">Martina Jurišić, [https://hrcak.srce.hr/137623 ''Knjiga omladini Ivane Brlić-Mažuranić''] // ''Kroatologija: časopis za hrvatsku kulturu'', sv. 5, br. 1, ožujak 2015., pristupljeno 18. kolovoza 2018.</ref>, zapise o obiteljskome rodoslovlju (''Obzor'', [[1933.]] – [[1934.]]), koje objedinjuje u trima knjigama ([[1934.]], [[1935.]]), povijesno-pustolovni roman za mladež ''Jaša Dalmatin potkralj Gudžerata'' ([[1937.]]) te je prevodila s [[Njemački jezik|njemačkoga]] i francuskoga jezika.
 
Njezinim krunskim djelom kritičari smatraju zbirku pripovjedaka ''[[Priče iz davnine]]'', objavljenu [[1916.]] godine, djelo koje sadrži motive mitološke mudrosti običnoga svijeta, inspirirane [[Slavenska mitologija|slavenskom mitologijom]]. Ova knjiga kroz bajku ponovo vraća u život izgubljeni svijet pretkršćanskih vjerovanja Hrvata. Likovi poput Kosjenke i Regoča, Stribora, Jaglenca, Rutvice, Palunka, Vjesta, Potjeha, Malika Tintilinića, Svarožića i Bjesomara utjelovljenja su ljudskih moralnih osobina i osjećaja, kako vjernosti, ljubavi i dobrostivosti, tako i nestalnosti i slabosti. Želja za bogatstvom i čežnja za dalekim svjetovima kao simboli ljudske žudnje za istinom i znanjem često se pojavljuju u njezinim pričama. Kada je 1924. godine u Engleskoj izašao prijevod njezine knjige ''Priče iz davnine'' pod naslovom ''Croatian Tales of Long Ago'', o njemu je pisano u tridesetak uglednih engleskih revija i časopisa, ''"''Daily Dispatch'' naziva Ivanu Brlić-Mažuranić hrvatskim Andersenom, a ''Church Times'' kaže da priče izražavaju etički genij Hrvata koji će očarati ne samo djecu, nego i starijima pružiti pogled u dušu jednog malo poznatog naroda."''<ref name="Marina Obradović">Marina Obradović, [https://nova-akropola.com/lijepe-umjetnosti/knjizevnost/ivana-brlic-mazuranic/ ''Ivana Brlić-Mažuranić''], nova-akropola.com, pristupljeno 18. kolovoza 2018.</ref>
Redak 63:
* ''Slike: (pjesme 1912.)'' – Pjesme. Tiskara C. Albrechta, Zagreb, 1912.
* ''[[Čudnovate zgode šegrta Hlapića]]'' – Roman za djecu. Hrvatski pedagoški književni zbor, Zagreb, 1913. (objavljen u više od 130 izdanja)
* ''[[Priče iz davnine]]'' – Bajke. Matica Hrvatska, Zagreb, 1916. (za autoričina života izdana su još 2. izd. 1920., te 3. izd. 1926., koje je ilustrirao [[Vladimir Kirin]],<ref>Vesna Zednik, [http://www.matica.hr/vijenac/167/price-iz-davnine-17751/ ''Zlatne povelje Matice hrvatske. Priče iz davnine''], ''[[Vijenac (časopis)|Vijenac]]'', br. 167, 27. srpnja 2000., pristupljeno 18. kolovoza 2018.</ref>, a kasnije i brojna druga izdanja raznih nakladnika)
* ''Knjiga omladini'' – Crtice. Vlastita naklada, Zagreb, 1923.<ref name="Martina Jurišić"/>
* ''Dječja čitanka o zdravlju'', ilustracije Vladimir Kirin, Higijenski zavod - Škola narodnog zdravlja, Zagreb, 1927. (Laurana, Zagreb, 2019.)
Redak 95:
** Kritičko izdanje, sv. 3. ''Bajke i basne'', priredili Tvrtko Vuković i Ivana Žužul, 2011.
** Kritičko izdanje, sv. 4. ''Članci: (1903. – 1938.)'', priredila Marina Protrka Štimec, 2013.
** Kritičko izdanje, sv. 5. ''Bibliografija: izdanja djela i literatura o Ivani Brlić-Mažuranić (1903. – 2014.)'', perirediopriredio [[Vinko Brešić]], 2015.<ref>Goran Galić, [http://www.matica.hr/vijenac/552/prvo-kriticko-izdanje-ivanina-djela-24462/ ''U Matici Predstavljena Sabrana djela Ivane Brlić-Mažuranić. Prvo kritičko izdanje Ivanina djela''], matica.hr, pristupljeno 13. kolovoza 2018.</ref>
** Ostavština., sv. 1 (6). ''Moji zapisci: dnevnici, memoari, molitve, putni i drugi zapisi'', priredio [[Mato Artuković]], 2016.
** Kritičko izdanje, sv. 7. ''Pisma majci: (1892. - 1901.)'', priredila Jasna Ažman, 2021.
Redak 102:
Djela su joj prevedena na više od 40 jezika.<ref name="brodensia.hr"/>
* ''Čudnovate zgode i nezgode šegrta Hlapića'' su prevedene, među ostalim, i na [[kineski jezik|kineski]] (prevoditelji Cicio Mar, ''Labiqi chuzouji'', 1982.; Shi Cheng Tai, '' Xiaoxuetu Helapiqi lixianji'', 2012.), [[japanski jezik|japanski]] (prijevod Sekoguchi Kena, ''Shokunin-minarai Furapitchi no fushigina bouken'', 2004., 2005.), [[Perzijski jezik|perzijski]] (prijevod Achtar Etemadi, '' Maĵera Hay ŝegeft angizz Hlapic ŝagert kafaŝ'', 2005.), [[bengalski jezik|bengalski]] (prevoditelj dr. Probal Dashgupta, '' Hlapicher Kaando'', 2006.), [[vijetnamski jezik|vijetnamski]] (prevoditelji Phang Hang Vuong i Luong Ngoc Bao, ''Cuộc phiêu lưu kỳ lạ của chú bé học viềc Hlapic'', 2006.), [[Hindski jezik|hindi]]{{ni}} i [[Korejski jezik|korejski jezik]] (prijevod Jang Jeong-Ryeol, ''Kkoma gudujang-i Heullapichi'', 2013.).<ref>[https://www.esperanto.hr/bildoj_hlapic.htm Kroatio gajnis jam 2 foje la premion], esperanto.hr, pristupljeno 18. kolovoza 2018.</ref><ref>Spomenka Štimec, [http://www.librietliberi.org/wp/wp-content/uploads/2014/03/2014-03-26-Libri_et_Liberi_2_2.pdf ''Azijsko putovanje Šegrta Hlapića na krilima esperanta''], ''Libri & Liberi'', god. 2, br. 2, sv. 2, br. 2, 2013., str. 263–265., pristupljeno 18. kolovoza 2018.</ref> Najveći dio prijevoda na "egzotične" jezike je išao posrednim putem, preko [[esperanto|esperantista]]. Zadnji esperantski prijevod je djelo Maje Tišljar (''Mirindaj aventuroj de metilernanto Hlapić'', 1998.)<ref>Spomenka Štimec, [http://www.librietliberi.org/wp/wp-content/uploads/2014/03/2014-03-26-Libri_et_Liberi_2_2.pdf ''Azijsko putovanje Šegrta Hlapića na krilima esperanta''], ''Libri & Liberi'', god. 2, br. 2, sv. 2, br. 2, 2013., str. 253., 264., pristupljeno 18. kolovoza 2018.</ref> a pri prijevodu ''Zgoda'' na bengalski, perzijski i japanski jezik posredovala je i [[Spomenka Štimec]],<ref>[https://web.archive.org/web/20110816174244/http://free-si.t-com.hr/njegus/bio.html Spomenka Štimec], (u međumrežnoj pismohrani archive.org 16. kolovoza 2011.)</ref> najznačajnija hrvatska književnica koja piše na esperantu.
* ''Priče iz davnine'', prevedene su na [[Engleski jezik|engleski]], (''Croatian Tales of Long Ago'', 1924.), [[Poljski jezik|poljski]], [[Švedski jezik|švedski]] (1928.), [[Češki jezik|češki]] (1928.), [[Danski jezik|danski]] (1929.), [[Njemački jezik|njemački]] (1930.), [[Ruski jezik|ruski]], [[Ukrajinski jezik|ukrajinski]], francuski, [[slovački jezik]], [[perzijski jezik|perzijski]] (2020.) i ine.
 
== Ekraniziranje ==