Teologija oslobođenja: razlika između inačica

'''Teologija oslobođenja''' je [[bogoslovljeteologija|bogoslovnateološka]] škola, koja u [[Isus Krist|Isusu Kristu]] pored iskupiteljskog, daje značaj "osloboditeljskom"oslobođenju potlačenima i prezrenima u svijetu. U politici je vezana uz [[kršćanski socijalizam]].

Osnovana je poslije [[1965.]] godine, nakon [[Drugi vatikanski koncil|Drugog vatikanskog koncila]]. Najviše se raširila po [[Treći svijet|Trećem svijetu]], gdje je ovakva škola i mogla naći najpovoljnije plodno tlo. Posebice je podlogu našla u [[Latinska Amerika|Latinskoj Americi]]. Glede raširenosti [[marksizam|marksističkih]] revolucionarnih ideja u tom području, ova je škola se ponegdje i splela sas njima.

Često se smatra ovu teologiju svojevrsnim oblikom kršćanskog socijalizma. Jedan od ključnih mislitelja ove škole je [[Gustavo Gutiérrez]], čije se djelo "''Teologija oslobođenja: Povijest, politika, spasenje''", smatra [[manifest]]om kršćanskog socijalizma. Veliku povezanost ove škole sa revolucionarstvom i marksističkim idejama je istaknula i [[Kongregacija za nauk vjere|Kongregaciju za nauk vjere]], tako da je za [[Joseph Ratzinger|Ratzingerova]] predsjedanja istom, [[1984.]] godine, objavljena "Instrukcija", kojom se teologiju oslobođenja osuđuje i optužuje za poticanje nasilja i za marksističke vodilje u njenojsvojoj filozofiji.

U jednom dokumentu objavljenom prije "Instrukcije", čelnik Kongregacije je napisao da ''Analiza fenomena teologija oslobođenja otkriva da je ona fundmentalna prijetnja vjeri crkveCrkve''. Sukladno tim mišljenjima, osoblje koje je bilo pristalo uz ovu teologiju je, bilo je sankcionirano i marginalizirano, za vrijeme pontifikata pape [[Ivan Pavao II.|Ivana Pavla II.]] i [[Benedikt XVI.|Benedikta XVI.]] Optužbe su bile jasne - takvi rad je odstupanje od [[dogma|dogmedogmi]].