Policentrični standardni jezik: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Broj spašenih izvora: 2; broj poveznica koje su označene kao mrtve: 1) #IABot (v2.0.8 |
m Čišćenje nakon IABota u KT:CS1 greške: suvišan parametar |
||
Redak 3:
'''Policentrični standardni jezik''' je jezik kojim govori više [[nacija]] tako da svaka nacija ima svoju standardnu nacionalnu varijanatu prepoznatljivu po nekim jezičnim razlikama. Te jezične razlike su uvrštene u kodificirajuće knjige dotične varijante (tj. u [[rječnik]], [[gramatika|gramatiku]], [[pravopis]]) i svaka varijanta se nezavisno kodificira u skladu s jezičnom praksom njenih govornika. Policentrični jezik nije mješavina varijanata, nego ga govornici govore u obliku jedne od varijanata. Svaka varijanta je standardna, što znači da opslužuje sve sfere društvenog života (polifunkcionalna je i polivalentna).
[[Datoteka:Anglospeak(800px).png|thumb|330px|Policentrični engleski jezik]]Jezici s više kodificirajućih centara su česta pojava, svi veći [[europa|europski]] jezici i mnogi neeuropski su policentrični.<ref>[[#refBlum2002|Blum 2002]], str. 124.</ref> U najznačajnijoj monografiji o policentričnim jezicima koju su izradili najpoznatiji [[sociolingvistika|sociolingvisti]] iz čitavog svijeta opisuju se kao policentrični: [[engleski]] jezik, [[njemački]], [[francuski]], [[španjolski]], [[portugalski]], [[arapski]], [[malajski jezik|malajski]], [[nizozemski]], [[armenski]] itd.<ref name=Clyne1992>{{cite book |editor1-last=Clyne |editor1-first=Michael G. |title=Pluricentric Languages: Differing Norms in Different Nations |url=http://books.google.hr/books?id=wawGFWNuHiwC&printsec=frontcover&hl=hr&source=gbs_ge_summary_r&cad=0#v=onepage&q&f=false |publisher=Mouton de Gruyter |pages=481 |series=Contributions to the sociology of language 62 |location=Berlin & New York |year=1992 |language=engleskom |isbn=3-11-012855-1 |oclc=24668375 |accessdate=15. rujna 2014.}}</ref> Za razliku od policentričnih jezika, monocentrični jezici kakav je npr. [[japanski]] ili [[ruski]] nemaju nekoliko standardiziranih varijanata.<ref name=Clyne1992/>
== Definicija policentričnog jezika ==
Redak 28:
Sve varijante su ravnopravne jer ''„pojmovi ʻpolicentrični’ ili ʻpolinacionalni’ jezik ne sugeriraju odnose dominacije među različitim centrima jednog jezika. Naprotiv, oni su uvedeni i koriste se s ciljem da naglase načelnu ravnopravnost različitih nacionalnih varijanata jednog jezika“''.<ref name=Ammon496>[[#refAmmon1995|Ammon 1995]], str. 496.</ref> Čak, ''„po svoj prilici je pojam ʻpolicentrični jezik’, odnosno [[publikacija|publikacije]] i diskusije koje se odnose na njega, barem donekle pridonio osvještavanju te načelne ravnopravnosti i ojačao [[samopouzdanje]] nekih centara“'' koji su se smatrali slabijima.<ref name=Ammon496/>
[[Datoteka:Legal statuses of German in Europe.svg|thumb|left|240px|Policentrični njemački jezik]]Varijante su, dakle, načelno ravnopravne, što naravno ne znači da su jednake po svojoj prestižnosti. Na prestižnost utječe niz činilaca, a među glavnima su broj govornika i [[ekonomija|ekonomska]] snaga nacionalne zajednice koja se služi pojedinom varijantom.<ref>{{cite book |last=Kordić |first=Snježana |authorlink=Snježana Kordić |year=2010 |title=Jezik i nacionalizam |url=http://bib.irb.hr/datoteka/475567.Jezik_i_nacionalizam.pdf |series=Rotulus Universitas |location=Zagreb |publisher=Durieux |pages=96, 294–301 |isbn=978-953-188-311-5 |oclc=729837512 |archivedate=8. srpnja 2012. |archiveurl=https://www.webcitation.org/690BiBe4T?url=http://bib.irb.hr/datoteka/475567.Jezik_i_nacionalizam.pdf
Oslikana asimetrija među centrima njemačkog jezika nije rezultat nekakve ciljane jezične politike od strane Njemačke [[država|države]], nego ''„asimetrija je posljedica nejednake veličine i ekonomske snage tih triju centara“''.<ref name=Ammon496/> Ovo što je pokazano na primjeru varijanata njemačkog jezika vrijedi i za varijante drugih policentričnih jezika: ''„Jezične asimetrije ili asimetrije vezane za jezik između ekonomski jačih i slabijih centara policentričnog jezika postoje vjerojatno u svim ili u većini primjera takvog jezičnog tipa“''.<ref>[[#refAmmon1995|Ammon 1995]], str. 497.</ref>
Redak 74:
Regionalne posebnosti, i izgovorne i leksičke naravi, postojale su davno prije nego što je njemački jezik u [[19. stoljeće|19. st.]] standardiziran: već u [[11. stoljeće|11. st.]] postoji poseban švicarski njemački [[pisanje|pisani]] jezik, čije su se posebnosti u leksiku, morfologiji i drugome održale do danas,<ref>{{cite book |last=Sonderegger |first=Stefan |editor1-last=Besch |editor1-first=Werner |editor2-last=Reichmann |editor2-first=Oskar |editor3-last=Sonderegger |editor3-first=Stefan, ur. |title=Sprachgeschichte. Ein Handbuch zur Geschichte der deutschen Sprache und ihrer Erforschung |language=njemačkom |series=Handbücher zur Sprach- und Kommunikationswissenschaft ; vol 2 |publisher=de Gruyter |pages=1890–1901 |chapter=Die Entwicklung des Verhältnisses von Standardsprache und Mundarten in der deutschen Schweiz |location=Berlin & New York |year=1985 |isbn=3-11-009590-4 |oclc=610943208}}</ref> a u [[Beč]]u se od [[13. stoljeće|13. st.]] koristi jedan također poseban pisani jezik.<ref>{{cite book |last=Wiesinger |first=Peter |editor1-last=Besch |editor1-first=Werner |editor2-last=Reichmann |editor2-first=Oskar |editor3-last=Sonderegger |editor3-first=Stefan, ur. |title=Sprachgeschichte. Ein Handbuch zur Geschichte der deutschen Sprache und ihrer Erforschung |language=njemačkom |series=Handbücher zur Sprach- und Kommunikationswissenschaft ; vol 2 |publisher=de Gruyter |pages=1944–1945 |chapter=Die Entwicklung des Verhältnisses von Mundart und Standardsprache in Österreich |location=Berlin & New York |year=1985 |isbn=3-11-009590-4 |oclc=610943208}}</ref> Zato Ingo Reiffenstein govoreći o policentričnosti njemačkog jezika umjesto izraza ''nacionalna policentričnost'' koristi izraz ''regionalna policentričnost'' jer policentričnost njemačkog jezika ''„uvjetovana je faktorima koji su stariji od današnjih nacija“''.<ref>{{cite journal |author=Reiffenstein, Ingo |title=Das Problem der nationalen Varietäten |language=njemačkom |journal=Zeitschrift für deutsche Philologie |location=Berlin |volume=120 |issue=1 |pages=88 |year=2001 |issn=0044-2496}}</ref>
[[Datoteka:Malay language Spoken Area Map v1.png|thumb|left|300px|Policentrični malajski jezik]]I u primjeru [[malajski jezik|malajskog]] policentričnog jezika teritorijalne diferencijacije su postojale prije nego što su se teritoriji na kojima se taj jezik govori oformili kao države i nacije sa svojim nacionalnim varijantama.<ref>{{cite book |last=Haji Omar |first=Asmah |editor1-last=Clyne |editor1-first=Michael G., ur. |title=Pluricentric Languages: Differing Norms in Different Nations |publisher=Mouton de Gruyter |pages=403–406 |chapter=Malay as a pluricentric language |url=http://www.google.hr/books?hl=hr&lr=&id=wawGFWNuHiwC&oi=fnd&pg=PA401&dq=#v=onepage&q&f=false |language=engleskom |series=Contributions to the sociology of language 62 |location=Berlin & New York |year=1992 |isbn=3-11-012855-1 |oclc=24668375 |accessdate=17. rujna 2014.}}</ref>
Varijante mnogih policentričnih jezika razvijale su se u međusobno različitim jezičnopovijesnim uvjetima. Na primjer, kod [[Irska|irskog]] engleskog, [[Australija|australskog]] engleskog, kod ''Black English'' kao podvarijante [[SAD|američkog]] engleskog je jezičnopovijesna pozadina jako heterogena.<ref>[[#refGroeschel2009|Gröschel 2009]], str. 77–78.</ref>
Redak 82:
Kod policentričnih jezika varijante su potpuno ravnopravne, i svaka nacionalna zajednica u kojoj se govori pojedina varijanta samostalno odlučuje kako će je kodificirati.<ref name=Ammon496/> Tako se npr. razlikuju kodifikacije leksika engleskog jezika: ''„Pored ʻOxford English Dictionary’ [britanska kodifikacija] i ʻWebster’ [američka kodifikacija] postoje sada i australski, [[Južna Afrika|južnoafrički]] i [[Kanada|kanadski]] rječnici, koji leksički kodificiraju svoju nacionalnu varijantu“''.<ref>[[#refClyne2001|Clyne 2001]], str. 288.</ref>
I nacionalni centri njemačkog jezika raspolažu vlastitim kodificiranjem svoje varijante: ''„Kao primjere kodificiranja njihovog standardnog njemačkog navest ću ovdje samo [...]: za [[Njemačka|Njemačku]] DUDEN, za [[Austrija|Austriju]] ʻAustrijski rječnik’ (37. izdanje 1990) i za [[Švicarska|Švicarsku]] školski rječnik ʻNaše rječničko blago’ (I. Bigler i dr. 1987)“''..<ref>[[#refAmmon1995|Ammon 1995]], str. 459.</ref> Austrijski rječnik ''(Österreichisches Wörterbuch)'' izišao je prvi puta [[1951.]], u međuvremenu je po nalogu austrijskog Ministarstva [[obrazovanje|obrazovanja]], [[znanost]]i i [[kultura|kulture]] izišlo već 40. izdanje s više od 1000 stranica, a postoji i skraćena verzija koja se koristi u austrijskim [[škola]]ma. U navedenim djelima pojedine nacionalne jezične specifičnosti imaju porijeklo u lokalnim [[dijalekt]]ima.<ref>{{cite book |last=Kordić |first=Snježana |authorlink=Snježana Kordić |editor1-last=Badurina |editor1-first=Lada |editor1-link=Lada Badurina |editor2-last=Pranjković |editor2-first=Ivo |editor2-link=Ivo Pranjković |editor3-last=Silić |editor3-first=Josip |editor3-link=Josip Silić |title=Jezični varijeteti i nacionalni identiteti |publisher=Disput |pages=88 |chapter=Policentrični standardni jezik |url=http://bib.irb.hr/datoteka/426269.POLICENTRICNI_STANDARDNI.PDF |location=Zagreb |year=2009 |isbn=978-953-260-054-4 |oclc=437306433 |archivedate=4. kolovoza 2012. |archiveurl=https://www.webcitation.org/69f5Mtzox?url=http://bib.irb.hr/datoteka/426269.POLICENTRICNI_STANDARDNI.PDF
Kodificiranje norme se kod [[Latinska Amerika|latinskoameričkih]] varijanti [[španjolski|španjolskog]] i [[portugalski|portugalskog]] rano odvojilo od [[Europa|europskog]] polaznog idioma, pogotovo što se tiče leksika. Već i u začetcima teorije policentričnosti navedena je zasebna kodifikacija varijanata: ''„U policentričnoj standardizaciji različiti skupovi normi mogu odražavati nezavisne kodifikacije dijalektalnih ili drugih jezičnih razlika (npr. upotrebu različitih pisama za pisanje jezika) koje su povezane s razlikama u [[politika|političkom]] ili u [[religija|religijskom]] identitetu ili u [[zemljopis]]noj lokaciji“''.<ref name=Stewart/> Kod varijanata policentričnog jezika je, dakle, normalna pojava da se svaka od njih nezavisno kodificira.
Redak 90:
== Izvori ==
{{
* <cite id=refAmmon1995>{{cite book |last=Ammon |first=Ulrich |year=1995 |language=njemačkom |title=Die deutsche Sprache in Deutschland, Österreich und der Schweiz: das Problem der nationalen Varietäten |url=http://books.google.hr/books?id=o3bse2hTyeIC&printsec=frontcover&dq#v=onepage&q&f=false |location=Berlin & New York |publisher=Walter de Gruyter |pages=575 |isbn=3-11-014753-X |oclc=33981055 |accessdate=17. rujna 2014.}}
* <cite id=refBlum2002>{{cite book |last=Blum |first=Daniel |year=2002 |language=njemačkom |title=Sprache und Politik: Sprachpolitik und Sprachnationalismus in der Republik Indien und dem sozialistischen Jugoslawien (1945-1991) |series=Beiträge zur Südasienforschung; vol. 192 |location=Würzburg |publisher=Ergon |pages=200 |isbn=3-89913-253-X |oclc=51961066}}
* <cite id=refClyne2001>{{cite book |last=Clyne |first=Michael G. |editor1-last=Ehlich |editor1-first=Konrad |editor2-last=Ossner |editor2-first=Jakob |editor3-last=Stammerjohann |editor3-first=Harro, ur. |title=Hochsprachen in Europa: Entstehung, Geltung, Zukunft |language=njemačkom |publisher=Fillibach |pages=283–299 |chapter=Englisch zwischen plurizentrischer Nationalsprache und internationaler Sprache |location=Freiburg im Breisgau |year=2001 |isbn=978-3-931240-16-5 |oclc=48083672}}
| |||