Elektroenergetski sustav: razlika između inačica

Nakon što se električna energije proizvede u [[elektrana]]ma ona se predaje potrošačima. Naselja, gradovi, županije i cijela država isprepleteni su elektroenergetskim vodovima kojima se prenosi električna energija.

 

Tijekom vrtnje [[generator]]i proizvode električnu energiju [[napon]]a i do 25 000 [[volt]]i. Svejedno, nakon što je proizvedena u generatoru, električna energija prolazi kroz [[transformator]], smješten u elektrani, koji joj mijenja napon od nižeg napona na ulazu u tranformator u napon iznosa i do 1 500 000 [[volt|V]] (u [[Hrvatska|RH]] do 400 000 V, odn. 400 [[kilovolt|kV]]) na izlazu iz transformatora jer je prijenos električne energije to učinkovitiji što su viši naponi prijenosa.

 

Vodovi i kabeli za prijenos električne energije načinjeni su od [[bakar (element)|bakra]] ili [[aluminij]]a jer su to materijali koji imaju malen [[električni otpor]]. Razlog je što veći električni otpor uzrokuje veće zagrijavanje vodiča, pa se određena količina električne energije izgubi kao posljedica otpora prijenosnih vodova odnosno njene pretvorbe u [[toplina|toplinsku energiju]].

 

Visokonaponskim prijenosnim vodovima električna se energija prenosi do velikih, visokonaponskih transformatorskih stanica u kojima se transformira s najviših na nešto niže napone i zatim odvodi do transformatorskih stanica smještenih u blizini industrije i kućanstava. Te se transformatorske stanice nazivaju distribucijske (razdjelne) transformatorske stanice i u njima se električna energija i dalje transformira na još niže napone, na srednje napone.

 

Iz distribucijskih transformatorskih stanica (poput prikazane na slici), električna energija se, na različitim srednjonaponskim razinama, razvodi i upotrebljava za pogon potrošača u [[industrija|industriji]], [[tramvaj]]a i ostalih sredstava javnog prijevoza, koja pogoni električna energija, za napajanje ulične javne rasvjete i [[promet]]ne signalizacije, kao i za ostale potrošače. Konačno, u našem susjedstvu, postoje maleni transformatori smješteni na stupove ili u kućice u kojima se električna energija transformira na najniže naponske razine koje se koriste u kućanstvima. Napon se trasformira s razina 10 000 ili 20 000 V na razinu 400 ([[trofazna struja|trofazno]]) odn. 230 V (jednofazno odn. monofazno).

 

Osim zračnih vodova za prijenos električne energije sve se više rabe i kabelski vodovi koji se ukapaju u zemlju. Na taj se način vodovi štite od vremenskih nepogoda koje mogu oštetiti ili prekinuti električni vod.

 

Nakon što se električna energija prenese do kućanstva da bi došla do konačnog potrošača, ona mora proći kroz [[električno brojilo|brojilo]]. Brojila su smještena u priključnom ormariću, a zaposlenici elektroenergetskih kompanija očitavaju ih i na temelju tih očitanja dostavljaju kućanstvima račune za potrošenu električnu energiju.

Osim kroz brojilo električna energija prolazi i kroz [[električni osigurač|osigurač]]e koji su također smješteni u priključnom ormariću. Osiguračima se štite električni uređaji i njihovi korisnici u slučaju kvarova. U slučaju da osigurač pregori ili izbaci (ako je automatski) dogodio se kvar u instalaciji ili u nekom od trošila (kratki spoj).