Stjepan Babić: razlika između inačica

| opis slike = Stjepan Babić

| rođenje = [[29. studenoga]] [[1925.]], [[Oriovac]], [[Hrvatska]]

| smrt nacionalnost = [[27. kolovoza]] [[2021.Hrvati|Hrvat]]

'''Stjepan Babić''' ([[Oriovac]], [[29. studenoga]] [[1925.]] – [[Zagreb]] [[27. kolovoza]] [[2021.]]<ref>{{Citiranje weba|date=27. kolovoza 2021.|title=Umro akademik Stjepan Babić|url=https://www.info.hazu.hr/2021/08/umro-akademik-stjepan-babic/|url-status=live|access-date=27. kolovoza 2021.|website=HAZU}}</ref>), bio je [[Hrvatska|hrvatski]] [[jezikoslovac]] i [[akademik]].

Stjepan se je Babić rodio u [[Oriovac|Oriovcu]] u današnjoj [[Brodsko-posavska županija|Brodsko-posavskoj županiji]], no roditelji su mu Zagorci (majka iz [[Risvica|Risvice]], otac iz [[Razdrto Tuheljsko|Razdrtoga]] kod [[Tuhelj|Tuhlja]]). Pučku (osnovnu) školu pohađao je u Oriovcu, gimnaziju u [[Slavonski Brod|Slavonskomu Brodu]], [[Osijek]]u (III. gimnazija) i [[Zagreb]]u, gdje je [[1947.]] godine i maturirao. Godine [[1948.]] zaposlio se je u Industrogradnji, te je iste godine iz političkih razloga završio u ''Petrinjskoj'' (zatvor). Nakon ''Petrinjske'' upisao se je na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofski fakultet]] [[1949.]] godine i s lakoćom je diplomirao [[1955.]] godine [[hrvatski jezik|hrvatski]], [[ruski jezik|ruski]] i [[njemački jezik|njemački]] jezik. OstajeOstao je na fakultetu kao asistent, doktorat branije obranio [[1962.]] godine, a redovitim profesorom postajepostao je [[1975.]] godine. Potpredsjednikom je Matice hrvatske od [[1989.]] do [[1992.]] godine, potle je bio zastupnikom u Županijskom domu [[Hrvatski sabor|SaboraHrvatskoga sabora]] od [[1993.]] do [[1997.]] godine.

Jedan je od najznačajnijih hrvatskih jezikoslovaca druge polovinepolovice [[20. stoljeće|20. stoljeća]]. Školovani je slavist, bio je među prvima u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] koji su prekinuli s mladoslovničarskim pristupom jezikoslovlju. Zajedno s [[Dalibor Brozović|Daliborom Brozovićem]] te [[Radoslav Katičić|Radoslavom Katičićem]] (a pod utjecajem [[Bulcsú László|Bulcsúa Lászla]]) uveo je [[lingvistika|lingvistički]] strukturalizam praške škole (Jakobson, Trubeckoj) kao dominantnu školu suvremenoga jezikoslovlja. Babićevo je djelovanje došlo do izraza na više područja:

*Babić je bio višegodišnjim urednikom časopisa ''[[Jezik (časopis)|Jezik]]'', sa stažem bez premca. Uloga toga časopisa bijaše istaknutom poglavito u doba [[komunizam|komunističke]] represije, najviše u [[1960-ih|60im]] i [[1970-ih|70im]] godinama kada je Babić vodio često "rovovski rat" s ideološkim komesarima koji su pokušavali potisnuti izrazito hrvatske značajke u hrvatskome jeziku - sve u cilju ostvarenja unitarnog jugoslavenstva.

*kao pisac udžbenika i priručnika (zajedno sa [[Stjepko Težak|Stjepkom Težakom]], [[Božidar Finka|Božidarom Finkom]] i [[Milan Moguš|Milanom Mogušem]]), Stjepan je Babić trajno zadužio mnoge naraštaje i obilježio hrvatsku jezičnu kulturu. Upravo su legendarne zabrane i progoni njegovih školi namijenjenih učevnika:

:''Hrvatski pravopis'' iz [[1971.]] godine zabranjen je i spaljen (komunistički vlastodršci su, metodološki, zaostajali više stoljeća za Inkvizicijom), dok je jedan prokrijumčareni primjerak tiskan u [[London]]u, pa je poznat pod imenom '''''[[Londonac]]'''''. Poluilegalno u porabi tijekom posljednjega desetljeća i pol raspadajuće Jugoslavije, doživio je i 6. izdanje (trenutačno je 4. izdanje službeni [[popis hrvatskih pravopisa|hrvatski pravopis]]). Proglašavan "ustaškim" i "korijenskim" (time se impliciralo da se radi o morfološkom ili tvorbenom pravopisu s propisima koje su ustanovili [[Bogoslav Šulek|Šulek]] i [[Adolfo Veber Tkalčević|Veber]] iz Zagrebačke filološke škole, a kodificirali [[Bratoljub Klaić|Klaić]] i [[Franjo Cipra|Cipra]] [[1944.]] godine), taj je rad doživio dosta izmjena u posljednja tri desetljeća. EsencijalnoBitno, radi se o fonološkom ili glasovnom pravopisu na tradicijama [[Ivan Broz|Broza]] i [[Dragutin Boranić|Boranića]] koji je autorska trojka (a, poslije Finkine smrti, dvojka) strože i sustavnije kodificirala u skladu s prevladavajućom hrvatskom književnom tradicijom. Pravopis je bio zabranjivan najviše zbog riječi ''"hrvatski"'' u naslovu. Ni školska gramatika, ''Pregled gramatike hrvatskoga književnoga jezika'', nije bila bolje sreće. Čim je ime od ''"hrvatskosrpski"'' promijenjeno u ''"hrvatski književni"''- došla je i zabrana.

*Babićevi su znanstveni prinosi razbacani u mnogim časopisima, stručnim djelima i zbirkama referata, no najvažnije mu je djelo, bez sumnje, ''Tvorba riječi u hrvatskome književnom jeziku'' (prvo izdanje [[1986.]], treće [[2003.]]) - po stručnim prosudbama još uvijek najbolje djelo o tvorbi riječi u jednom [[slavenski jezici|slavenskom jeziku]]. Babićev je glavni znanstveni interes na polju tvorbe riječi, morfologije i pravopisa, te će, vjerojatno, njegov utjecaj tu ostati presudan i u sljedećim desetljećima.

*No, nije zanemariva i Babićeva uloga jezičnoga savjetodavca i kolumnista (''[[Vjesnik]]'', ''[[Večernji list]]'', ''[[Fokus (časopis)|Fokus]]''), neke vrste jezikoslovnoga popularizatora i borca za čistoću i samobit hrvatskoga jezika. Te su Babićeve rasprave složene u nekoliko knjiga, među kojima su ''Hrvatski jučer i danas'', ''Hrvatski jezik u političkom vrtlogu'' i ''Hrvatska jezikoslovna prenja''. Babić-polemičar promijenio je dosta "protivnika" u dugogodišnjim borbama oko jezika: repertoar antagonista dosta je neobičan, i kreće se od unitarističkih, "srpskohrvatskih" kompartijskih ideoloških jezikoslovaca, preko "velikohrvatskih" nedoučenih jurišnika (nakon 1990.) koji su poveli pravu hajku na nazovisrbizme i kvazisrbizme (poznata je afera oko naziva "mrki medvjed", koji su novokomponirani jezični čistunci proglasili za srbizam) do pomodarske snobovštine koja se očituje u nekritičkome prihvaćanju anglizama gdje treba i ne treba. Tako je Babiću od serbokroatizma (u međuvremenu skoro propalog) glavnim protivnikom postao anglokrobotizam. Valja još napomenuti i tu bizarnost da je tijekom devedesetih Stjepan Babić, inače dežurni "[[ustaše|ustaša]]" i "ultranacionalist" u doba [[SFRJ]], proglašavan "srpskim agentom" i "[[hrvatski vukovci|vukovcem]]" jer se odlučno odupro jezičnom mešetarenju raznih samouka koji su na silu htjeli izbaciti iz hrvatskoga jezika sve što i asocijativno nalikuje na srpski (groteskni je primjer "raskršća" koje je stigmatizirano zbog oprječnih oznaka za vjerski simbol u hrvatskom i srpskom: križ-krst). Nasreću, nije se moglo izbaciti i kršćanstvo (a uvesti "križarstvo"), pa su nadobudni puristi odustali).

Vitalan na više polja jezične i ine kulture, stalno u središtu zbivanja, akademik Stjepan Babić jebio i daljeje u vrtlogu jezičnih zbivanja. Kao vjerojatno najvažniji hrvatski pravopisac [[20. stoljeće|20. stoljeća]], objavio je, osim ''Hrvatskoga pravopisa'' (cjeloviti učevnik srednjoškolske i više razine), u suautorstvu s [[Milan Moguš|Milanom Mogušem]] i [[Sanda Ham|Sandom Ham]], ''[[Hrvatski školski pravopis]]'', 2005. godine.

Babić je jedan od najplodnijih hrvatskih jezikoslovaca, s preko 600 radova (knjiga, članaka,...), ovdje navodimosu navedene knjige:

* ''Gramatika hrvatskoga jezika: Priručnik za osnovno jezično obrazovanje'', objavljena do sada u 15 izdanja (Pregled gramatike hrvatskosrpskog jezika za osnovne i druge škole, Školska knjiga, Zagreb, 1966., 2. izd. 1969., 3. izd. 1970., 4. izd. 1971., 5. izd. 1972.;

**''Pregled gramatike hrvatskoga književnog jezika'', Školska knjiga, Zagreb, 6. izd. 1973. (u Londonu je [[1974.]] u nakladi [[Nova Hrvatska (razdvojba)|Nove Hrvatske]] izašlo fototipski pretisak, a izišao je i jedan pretisak londonskoga izdanja bez naznake izdavača, godine i mjesta izdanja);

** ''Gramatika hrvatskoga jezika: Priručnikpriručnik za osnovno jezično obrazovanje'', [[Školska knjiga]], Zagreb, 7. izd. 1992., 8. izd. 1992., 9. izd. 1994., 10. izd. 1995., 11. izd. 1996., 12. izd. 2000., 13. izd. 2003., 14. izd. 2004., 15. izd. 2005.) u suatorstvusuautorstvu sa [[Stjepko Težak|Stjepkom Težakom]]

* ''Hrvatski pravopis'' ([[London]], 1. izd. [[1972.]], 2. izd. [[1984.]]; ŠK, Zagreb 1. izd. [[1990.]], 2. izd. [[1994.]], 3. izd. [[1995.]], 4. izd. [[1996.]], 5. izd. [[2000.]], 6. izd. [[2002.]], 7. izd. [[2003.]], 8. izd. [[2004.]]) u suautorstvu s [[Milan Moguš|Milanom Mogušem]] i [[Božidar Finka|Božidarom Finkom]]

* ''Tvorba riječi u hrvatskom književnom jeziku'', objavljena u tri izdanja (JAZU - Globus, Zagreb, 1. l986izd. 1986, 2. izd. 1991, 3. izd. 2002.)

* ''Hrvatski jezik u političkom vrtlogu'' (A.Ante Pelivan, Danica Pelivan, Zagreb, l9901990.)

* ''Hrvatska jezikoslovna čitanka'' (Globus, Zagreb, [[1990.]])

* ''Tisućljetni jezik naš hrvatski'', (Aprir., (Ante Pelivan, Zagreb, [[1991.]])

* ''Sročnost u hrvatskome književnome jeziku'' (MH, Zagreb, [[1998.]])

* ''Hrvatska jezikoslovna prenja'' (Globus, Zagreb, [[2001.]])

* ''Prijedlog za ukidanje hrvatskoga jezika'' (MH, Slavonski Brod, [[2003.]])

* ''Hrvanja hrvatskoga'' (ŠK, Zagreb, [[2004.]])

* ''Hrvatski školski pravopis : usklađen sa zaključcima Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika'', Školska knjiga, Zagreb, 2008. ({{ISBN|978-953-0-40026-9}}), 2009. (2. izd.), 2012. (4. izd.), u suautorstvu s Milanom Mogušem i Sandom Ham

* ''Hrvatski jezik slavonskih pisaca'' (Udruga građana ''Baština'', [[Slavonski Brod]], [[2009.]])

* ''Hrvatski pravopis'' (ŠK, Zagreb, [[2010.]]) u suautorstvu s Milanom Mogušem

* [[Red Ante Starčevića]], Zagreb, 1996.<ref>[httphttps://www.info.hazu.hr/hrclanovi/clanovi_akademije/osobne_stranice/stjepan_babic/stjepan_babic_biografijababic-stjepan/ Akademik Stjepan Babić], hazu.hr, pristupljeno 28. kolovoza 2021.</ref>

* [httphttps://www.info.hazu.hr/hr/clanovi_akademije/osobne_stranice/stjepan_babicclanovi/stjepan_babic_biografijababic-stjepan/ Akademik Stjepan Babić], hazu.hr

* [https://hrcak.srce.hr/78523 Stjepan Babić:, ''Lingvističko određenje hrvatskoga književnog jezika''], ''Jezik'', Volsv. 18, Nobr. 5, 1970.

* [https://hrcak.srce.hr/157313 Stjepan Babić:, ''Jezik Rituala rimskoga - važna sastavnica u razvoju hrvatskoga književnog jezika''], ''Filologija'', Nobr. 18, 1990.

* [https://hrcak.srce.hr/92143 Stjepan Babić:, ''Hrvatski književni jezik, ponajprije njim samim''], ''Jezik'', Volsv. 56, Nobr. 5, 2009.

* [https://hrcak.srce.hr/204023 Stjepan Babić:, ''Korijenski i morfonološki pravopis nisu i ne mogu biti istoznačniceistoznačnic''], ''Jezik'', Volsv. 43, Nobr. 2, 1995.