2001.: Odiseja u svemiru (1968.): razlika između inačica

Stanley Kubrick, čiji su filmovi poznati po vrhunskoj [[Glazba|glazbi]], zatražio je najprije Alexa Northa (koji je napisao [[Filmska glazba|filmsku glazbu]] za [[Spartak]]a), da napravi glazbu za Odiseju, koja je trebala biti temeljena na [[Klasična glazba|klasičnim]] djelima. Kubrick je na kraju ipak upotrijebio klasične i avangardističkeavangardne uratke.

Prva scena nakon pojavljivanja logotipa filmskog studija prikazuje [[Sunce]], [[Mjesec]] i [[Zemlja|Zemlju]] u [[Konjunkcija (astronomija)|konjunkciji]]. Sunce izlazi, te se čuje uvod iz ''[[Tako je govorio Zarathustra]]'' [[Richard Strauss|Richarda Straussa]]. U tom djelu je Richard Strauss uglazbio izlazak Sunca (nije poznat upečatljiviji izlazak Sunca u povijesti glazbe) koji je opisan na početku knjige. U tom kontekstu, početku nečeg novoga, cezuri, mora se razumijeti i glazba tog djela u cijelom filmu.

Legendarnu scenu u kojoj svemirski brod obilazi svemirsku postaju, pratila je glazba [[Johann Strauss mlađi|Johanna Straussa]] ''[[Na lijepom plavom Dunavu]]''.

Priča nema prave radnje i većinom u njoj nema dijaloga - a kada i ima, oni su trivijalni - što je Kubrick namjerno napravio kako bi svaki gledatelj izvukao svoj zaključak oko toga što se dogodilo. U toj priči čovjek pokušava doseći i otkriti svoj smisao i bit postojanja. Monolit je simbol za najviši ljudski ideal čije su granice uvijek izvan dosega ali koji uvijek inspirira čovjeka da se razvija i da sve od sebe da bi ga dosegnuo; on predstavlja monumentalnu tranziciju u ljudskoj [[Evolucija (biologija)|evoluciji]], od [[pračovjek]]a do nadčovjeka u završnici. Prva pojava monolita javlja u prethistorijskoj Africi, kada pračovjek nije znao inteligenciju nego je bio obična životinja. No pojavom monolita pračovjek otkriva da se kost može upotrijebiti kao oruđe - po prvi put je otkrivena inteligencija i pleme koje ju je otkrilo zagospodarilo je svijetom. Zanimljivo, dominacija plemena je popračena nasiljem i ubojstvom članova nerazvijenog plemena, što odražava Kubrickovu stalnu mračnu viziju čovječanstva koje se ne može riješiti nagona.