Nacionalizacija: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 58:
* 1974 Nacionalizacija Olympic Airlines, glavne aviokompanije u Grčkoj. Kompaniju je otkupio njezin osnivatelj Aristotel Onassis.
===Hrvatska===
[[Datoteka:Presuda Kotarskog suda u Dvoru na Uni br. I-2-46-Z od 7. veljače 1946. god..webp|293x293px|<nowiki>Presuda Kotarskog suda u Dvoru na Uni br. I-2/46-Z od 7. veljače 1946. god., kojom je kolektivno konfiscirana imovina svih stanovnika Zrina, jer su se svi za borbu sposobni stanovnici tog sela borili protiv partizana "a zatim ukoliko nisu streljani, ubijeni ili poginuli pobjegli su u toku rata"</nowiki>|alt=|mini]]
Jugoslavija je od 1947. do 1951. provela svoj prvi petogodišnji plan, a idejni tvorac plana bio je [[Andrija Hebrang (otac)|Andrija Hebrang]]. Agrarnom se reformom iz 1945. propisalo zavisno od kvalitete zemljišta, zemljišni maksimum od 25 do 35 hektara, a nacionalizacijom u zemljišne fondove dospijeva 390.510 ha (odnosno 7,5% hrvatskoga teritorija) od toga 160.960 hektara šume. U nacionaliziranim površinama sudjeluju s 31% konfiscirana njemačka imanja, 14,1% zemljišta u vlasništvu banaka i udruga kapitala, 13% veleposjednička imanja i 12,4% crkveni posjedi. Najviše je zemljišta nacionalizirano na području oko [[Osijek]]a i Slavonskog Broda. U državnom vlasništvu od ukupne količine nacionaliziranog zemljišta ostaje 61,7% uključivo gotovo sve šumske površine, 24,1% prelazi u ruke lokalnog stanovništva, 12,1% se podijelio kolonistima koji su uglavnom preuzimali napuštena imanja [[Nijemci u Hrvatskoj|Nijemaca]]. Istočnu Slavoniju naseljavaju kolonisti Hrvati iz sjeverozapadnih krajeva i Dalmacije.
Godine 1953. je kolektivizacija obustavljena, a većina je seljaka spremno prihvatila mogućnost istupanja iz zadruga. Država (Jugoslavija) je ograničila veličinu privatnoga posjeda na maksimalno 10 do 20 hektara, a iz novostvorenog zemljišnog fonda formira velike kombinate u društvenom vlasništvu. Takvo je ograničavanje maksimuma zemljišta onemogućavalo modernizaciju privatnih posjeda i doveo do postupnog zaostajanja sela u socijalističkoj [[SFRJ|Jugoslaviji]]. Taj je zemljišni maksimum ukinut 1990. godine u Hrvatskoj. <ref>Ludwig Steindorff, Povijest Hrvatske, Zagreb, 2006.</ref>
Vlada [[HDZ]], je nakon raspada Jugoslavije, nacionalizirala privatno poljoprivredno zemljište, koje nisu nacionalizirali komunisti, i obrazložila ga da vlada ima vlasništvo nad šumama, iako je njihov cilj bio samo dovršiti nacionalizaciju koju su započeli komunisti. Mnogo ove imovine je u postupku vraćanja i model se ponovo razmatra i ocjenjuje.
 
Nacionalizacije za vijeme jugoslavenske komunističke vladavine u Hrvatskoj su bile motivirane komunističkom ideologijom, a vlasnici imovine su doživljavani i tretirani kao "klasni neprijatelj", koje valja izvrgnuti svakovrsnoj konfiskaciji. Trgovce se okrivljivalo za „špekulanstvo" i „crnoburzijanstvo", a iole imućnije seljake kao "kulake"."<ref>"Istorija Jugoslavije 1918 - 1988", Treća knjiga [Slično je i privatna trgovina prije 1948. ... bila kritizirana zbog „špekulanstva" i „crnoburzijanstva", pa i kriminala, navodeći Partiju da počne razmišljati o definitivnoj likvidaciji privatne trgovine."<ref>"Istorija Jugoslavije 1918 - 1988", Treća knjiga, Branko Petranović, Nolit Beograd 1988, pogl. "Državna privreda i njene protivurečnosti"</ref> "Socijalistička Jugoslavija"], Branko Petranović, Nolit Beograd 1988, pogl. "Državna privreda i njene protivurečnosti"</ref>
 
===Island===