Nacionalizacija: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 62:
Godine 1953. je kolektivizacija obustavljena, a većina je seljaka spremno prihvatila mogućnost istupanja iz zadruga. Država (Jugoslavija) je ograničila veličinu privatnoga posjeda na maksimalno 10 do 20 hektara, a iz novostvorenog zemljišnog fonda formira velike kombinate u društvenom vlasništvu. Takvo je ograničavanje maksimuma zemljišta onemogućavalo modernizaciju privatnih posjeda i doveo do postupnog zaostajanja sela u socijalističkoj [[SFRJ|Jugoslaviji]]. Taj je zemljišni maksimum ukinut 1990. godine u Hrvatskoj. <ref>Ludwig Steindorff, Povijest Hrvatske, Zagreb, 2006.</ref>
Nacionalizaciju su komunisti započeli još tijekom II. svjetskog rata, time što su na područjima koje su kontrolirali plijenili imovinu “narodnih neprijatelja”: onih koje su prepoznali kao "ustaše", "špijune", "izdajnike" itd. U vrijeme kada su komunisti stavljali pod kontrolu sve veći dio teritorija, donijela je
Nacionalizacije za vijeme jugoslavenske komunističke vladavine u Hrvatskoj su bile motivirane komunističkom ideologijom, a vlasnici imovine su doživljavani i tretirani kao "klasni neprijatelj", koje valja izvrgnuti svakovrsnoj diskriminciji. Trgovce se okrivljivalo za „špekulanstvo" i „crnoburzijanstvo", a iole imućnije seljake kao "kulake".<ref>"Istorija Jugoslavije 1918 - 1988", Treća knjiga, Branko Petranović, Nolit Beograd 1988, pogl. "Državna privreda i njene protivurečnosti"</ref>
Redak 71:
Pariški ugovor o miru s Italijom iz 1947. i [[Londonski memorandum iz 1954.]] dali su stanovnicima područja koje su nakon rata bila preuzeta od [[Italija|Italije]] izbor - opciju - da uzmu jugoslavensko državljanstvo i ostanu; ili da uzmu talijansko i emigriraju (odatle naziv ''optanti'', za one koji su odlučili otići). Ovim iseljenicima talijanska država je kompenzirala gubitak imovine, a taj trošak joj je Jugoslavija priznavala pod račun plaćanja ratnih šteta iz II. svjetskog rata.<ref name=":02">{{Citiranje časopisa|last1=KARAKAŠ OBRADOV|first1=Marica|year=2013|title=Emigracije talijanskog stanovništva s hrvatskog područja tijekom Drugog svjetskog rata i poraća|url=https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=165929|journal=Radovi za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 55/2013|pages=215|accessdate=1. rujna 2021.}}</ref>
Jugoslavenske vlasti su od Njemačke i Italije naplatili znatnu naknadu ratnih šteta, uključujući one zbog stradanja svojih stanovnika i uništavanja privatne imovine. Iznosi naplaćenih ratnih šteta i tzv. "pomoći" koji su s tog osnova naplaćivani, korišteni su za razne investicije u državna poduzeća i infrastrukturne projekte.<ref>[http://www.protivzaborava.com/wallpaper/nemacka-ratna-odsteta-posle-drugog-svetskog-rata-u-jugoslaviji/ "Nemačka ratna odšteta posle Drugog svetskog rata u Jugoslaviji Sa posebnim osvrtom na stradanje Jevreja u Jugoslaviji]", Petar Učajev, "Protiv zaborava", Centar za kulturnu dekontaminaciju Beograd. Pristupljeno 1. rujna 2021.</ref>
===Island===
| |||